Slažući listu koja je pred vama pokušavala sam ići “u širinu” koliko je to moguće, u smislu istraživanja što više lokalnih i regionalnih scena izvan anglosfere, te proširiti horizonte dajući šansu žanrovima koje sam ranije bezrazložno ignorirala ili lagano prezirala. Tako sam, recimo, otkrila da mi jako “leži” trashy nabrijana elektronika - gabber, happy hardcore, speedcore, mashcore … Kad smo već kod elektronike, u glavnoj glazbenoj meki izvan anglosfere, Brazilu, gdje se već desetljećima kuhaju najdivniji i najrevolucionarniji zvukovi, primijetila sam zanimljiv pomak: prošle godine nije bilo toliko puno zanimljive sambe i MPB-a, ali zato su procvale novije mutacije i podžanrovi Funk brasileira, njihove verzija hip hopa, ali s mnoštvom elektronskih utjecaja. Bit će zanimljivo pratiti kako će se razvijati ta scena, zasada mi je favorit pjevačica Urias.

Inače, čini mi se, da je ovo bila sjajna godina za noise rock - Model/Actriz, moreru, Naked Lungs, Sprain, Godcaster, Great Falls, Space Camp, ali i za irski folk (ØXN, Lankum …). 

Krenimo od regionalne scene. Od nekih pozitivnih trendova koje sam uočila na post-jugo sceni, najiskrenije mi se čini da nikad nismo imali ovoliko zanimljivih i originalnih metal bendova, a stasala je i profilirala se i jaka indie rock scena. Uz izdvojenih pet favorita, moram spomenuti i sljedeća imena: Vojin Ivezić, Turbo Trans Turisti, Miach, Balans, Canyon Observer, Pospano, Dvorac, Lenhart Tapes, Pocket Palma, Nabod!, Plastika, Emphasis, Ljubičice, Bella Technika, L I N Č, Metatron Omega, The Thunder Corpses, Mašinko i Panakota. Nahajpana i nahvaljena izdanja Klinike Denisa Kataneca i IDEM bila su mi zanimljiva i vrlo solidna, ali svakako precijenjena, s tim da IDEM posjeduje potencijal i za puno bolje stvari, a Denis Katanec je imao mnogo bolje albume koji nisu privukli ni približno toliku pozornost kao ovogodišnji (npr, „Nikta Zorja“ iz 2016.).

5. The Cyclist Conspiracy – „Mashallah Plan“ 

Ovaj beogradski bend od desetak članova, nazvan po kultnom romanu Svetislava Basare, majstorski spaja prog/psych zvuk s utjecajima tuareškog bluesa i balkanskog folka.

4. Prognan – „Sve je tiho na Istočnom frontu“

Melodični black metal bend iz Vukovara, čiji gitarist i vokalist Kob aka Goran Dragaš inače sklada muziku za trailere holivudskih filmova, na ovom je albumu/kompilaciji objavio nove verzije starih, kao i pet novih pjesama, i to sve zvuči izrazito himnično i moćno, posebno sjajna „1300 Kaplara“. Moram spomenuti da je bend 2023. godine objavio i odličan konceptualni album „Naši životi više ne postoje“, o stradanju srpskog vojnika u Prvom svjetskom ratu.

3. Po' Metra Crijeva – „Boškarin IV“ 

Sulud, nadrealistički, i iznad svega beskrajno zabavan folk/death/thrash/avant-metal, s, kao što sami kažu, utjecajem istarske ljestvice, legendi, mitova i priča. 

2. Izleti – „Dalje od vode“

Relativno novi dvojac iz Beograda koji svira intenzivan, atmosferičan, tmuran post punk u najboljoj tradiciji jugoslavenskih klasika žanra poput Parafa i Lune. 

1. Adam Semijalac - Ode dite 

Semijalac, koji je donedavno bio poznatiji kao blues umjetnik Bebe na Vole, ovdje eksperimentira s psihodeličnim, minimalističkim i (još uvijek) bluesy pristupom hrvatskom folku, i to nevjerojatno uspješno. Vjerojatno najbolji “etno” album ikad napravljen kod nas. 

A sad malo pira globalna lista …

10. Model/Actriz – „Dogsbody“

Najbolji queer album godine, Model/Actriz stvaraju glazbu na razmeđi dance-punka, industrial i noise rocka. Izrazito bučni, energični, dramatični i, u nedostatku boljeg izraza, horny (nigdje više nego na LGBT himni i najvećem bangeru na albumu, fantastičnom „Mosquito“) , poigravaju se s kompleksnim ritmovima i disonancom, te aluzijama i referencama na antičku grčku mitologiju, kao i na slike J.M.W. Turnera i Lady Gagu, a kao inspiraciju spominju i Marinu Abramović.

9. Kayra – „Ömrümün Son Güzel Günleri“

Prilično random i neočekivano, ali turska hip hop scena je najozbiljniji kandidat za najbolju na svijetu. Jedan od najcjenjenijih njihovih repera upravo je Kayra, koji dolazi iz Karabüka, malog provincijskog grada na zapadnoj obali Crnog mora, i čija se suradnja s undeground producentom Farazijem, konceptualna “rap opera” iz 2013. godine, „Hayalet Islığı“, smatra vrhuncem scene. Na ovogodišnjem albumu „Ömrümün Son Güzel Günleri“ Kayra ponovno stvara fantastičnu atmosferu kroz specifičan melankolični flow i inventivno sempliranje.

8. Young Fathers – „Heavy Heavy“

Beskrajno zabavan, himničan, veseo psihodelični soul / gospel / pop s afričkim ritmovima i indie senzibilitetom. Young Fathers su trio iz Edinburgha (s tim da je Alloysious Massaquoi rođen u Liberiji) koji za sebe kažu da svoj kreativni etos temelje na motu “pogreške su dobre, a savršenstvo je grijeh” (čak su skovali i termin “greškologija” / “mistakeology”), što svakako objašnjava dio neodoljivog kaotičnog šarma i sulude eklektičnosti ovog albuma. “Naša glazba je hip hop bez pravila, rock bez gitara”, reći će. Album sadrži i političke komentare o eksploataciji prirodnih resursa u Africi i o Brexitu. 

7. Sastre y Apache – „Acta primera“

Eksperimentalni post-hardcore s izrazitim utjecajem reggaea i duba. Bend nam stiže iz Čilea, koji me već godinama oduševljava zaista fantastičnom scenom (ima tu svega - od bolera, tradicionalnog folka s Anda i oživljavanja politički angažirane nueva cancion chilena do zaista sjajnog synth popa i alternativnog rocka, rapa i elektronike …). Bend je izvan Latinske Amerike, nažalost, još uvijek potpuna nepoznanica tako da nisam našla podatke na engleskom; iz onoga što sam na jedvite jade nekako pokušala prevesti sa španjolskog čini se da je ovaj album visoko konceptualan - s mnoštvom aluzija na političku situaciju u zemlji, sa snažnim utjecajem latinoameričke književnosti (npr. Julia Cortázara) i čileanskog folklora. Tekstovi istražuju teme političkog sjećanja, rastanaka, teritorija i migracija. Bend u jednom intervjuu kao utjecaje navodi Swans, Neurosis, The Mars Volta, Popol Vuh i The Clash; kao i čileanske legende poput Violete Parre i Quilapayúna. 

6. Adam Semijalac – „Ode dite“

Da, naš Semijalac mi je bio toliko genijalan da je zaslužio mjesto i na ovoj globalnoj listi!

5. CRRDR – „Latinx Core“

Elektronski album sa suludom, maničnom energijom, androginim vokalom i ubitačnim ritmovima. Hardcore tehno ovdje se sudara s gabberom i klupskim latino zvukovima. Francisco Corredor aka CRRDR je multidisciplinarni umjetnik s underground scene Bogote u Kolumbiji koji se bavi dekonstrukcijom latinoameričke glazbe. Najbolji elektronski album u godini u kojoj nas je ovaj žanr zaista veselio s mnoštvom sjajnih izdanja.

4. Jrpjej – „Şefitse: Circassian Songs of XX Century“

Ima nešto posebno evokativno u glazbi s Kavkaza - neka posebna mistika i melankolija. Suptilno, ritualno, slojevito, začudno … Jrpjej dolaze iz Nalchika, grada u ruskoj republici Kabardino-Balkariji, u podnožju planine Kavkaz. Odrasli su slušajući glazbu sa zapada - rock, pop i eksperimentalnu muziku, a tek su se kasnije zainteresirali za vlastitu čerkesku tradiciju. To je tradicionalna glazba ove etničke skupine (poznate i kao Cirkasijci) koju su sve do sredine 20. stoljeća prenosili lutajući bardovi i za koju je specifično prekrasno višeglasno zborsko pjevanje. Njihovu glazbu neki kritičari opisuju kao “post-tradicionalnu” - interpretacije tradicionalnih zvukova s osebujnim autorskim pečatom; istovremeno drevno i moderno. Koriste uglavnom samo akustične instrumente, ali originalnim pristupom stvaraju zvuk koji je svojom kompleksnošću i slojevitošću u nekim aspektima blizak metalu i eksperimentalnoj elektronici. Album je objavljen na godišnjicu rusko-čerkeskog rata gdje su se od 1763. do 1864. godine čerkeske gerile borile protiv ruskih trupa. Cijeli album je kontemplacija tragičnosti toga rata, a njegovo fizičko izdanje prati “zine” gdje bend analizira današnju relevantnost čerkeskih pjesama iz prošlog stoljeća. 

3. Zach Bryan – „Zach Bryan“

Dvadesetsedmogodišnji kantautor iz Oklahome, Zach Bryan, živi je dokaz da nije sav moderan mainstream country smeće. Ovaj omraženi žanr zapravo je pun bisera koji prkose predrasudama. S ovim albumom zasjeo je na vrh Billboardove ljestvice, no ne čini se da je radio previše kompromisa ni podilazio mainstream ukusu i lako probavljivom radio-friendly zvuku koji se očekuje od zvijezda iz Nashvillea. Pjeva divne, emotivne, tople pjesme o ljubavi, odrastanju, životu u Oklahomi, a na jednoj od vrhunaca albuma, prekrasnoj East Side of Sorrow, o svom iskustvu u vojsci: “18 years old, full of hate / They shipped me off in a motorcade / They said, "Boy, you're gonna fight a war / You don't even know what you're fighting for / I lost friends in the August heat / At night it was God I'd always meet”

2. Le Cri du Caire – „Le Cri du Caire“

Komorni jazz s utjecajima arapskog folka, Le Cri du Caire (Vrisak iz Kaira) su trojac kojeg čine francuski saksofonist Peter Corser, njemački violončelist Karsten Hochapfel i Abdullah Miniawy, egipatski pjevač rođen u Saudijskoj Arabiji, čija strastvena, hipnotička, mistična vokalna izvedba dominira i stvara nevjerojatnu atmosferu sufijskog transa. Jedan od najljepših jazz albuma koje sam ikad čula. 

1. Panopticon – „The Rime of Memory“

Solo projekt multiinstrumentalista Austina Lunna Panopticon utemeljitelj je RABM-a (Red and Anarchist Black Metal - ljevičarskog black metala), protuteže kriptofašistima i otvorenim nacistima koji su dotad dominirali na black metal sceni. Od početka je anarhistički, antikapitalistički i antifašistički orijentiran. Njegov zvuk jedinstveni je „blend“ američkog folka i atmosferičnog black metala, često i s utjecajem bluegrassa, Americane i post-rocka. Na najnovijem albumu „The Rime of Memory“, najboljem dosada, svi ovi utjecaji prožimaju se i tvore nevjerojatno moćni, epski zvuk, savršen soundtrack za hladne zimske dane. Desetominutne (i još duže!) pjesme koje od tihog, sjetnog folk uvoda prelaze u rafale buke i bijesa, gdje se prekrasne violine isprepliću s opakim black metal gitarama, melankolični klimaksi s orkestralnim aranžmanima, pa onda opet najcrnja black metal agonija i očaj … Tematski, album je alegorija o umirućem planetu, protoku vremena, starenju i neizbježnosti smrti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.