Još do prije nekoliko godina mislio sam da je pitanje identiteta sasvim nevažno i da se time bave samo oni koji su nazadni i koji ne vide da je tradicija samo uteg i element sputavanja. Ali kada sam počeo razmišljati otkud mi izviru književni motivi i što mi nadahnjuje pripovijedanje i stihovanje, shvatio sam da je, koliko god bježao od toga, socijalni i svaki drugi ambijent u kojem sam rođen i odrastao itekako važan za moje pisanje, kao što mi je za pisanje važan i pokušaj bijega od tradicije i od svega toga u čemu sam odrastao. Ove su pjesme nastale iz tog raskoraka.

 

 

TETAK

Povratak je uvijek
Na groblje
Meni više nema
Duvna bez groblja
Dolazim na dan ili dva
Na sprovode
Ko na poslovne sastanke
I odlazim
Poslije uspješno obavljena posla

Danas sahranismo tetka
Ožujski sunčan dan
Groblje uz cestu
Snijeg s vrhova
Midene i Liba
Obasjava čitavo polje

Umorni i u se propali gipseri
Predaju još jednog svog
Odsutno zure u livade
Svoga djetinjstva
Kao u polusnu
Bezglasno miču usnama
Neka ne primi muka
Kao plaću za svoja djela

USAMLJENICI

Jedino njih razumijem u ovom gradu
Jedino su oni moji
Premda ja nisam njihov
Rijetki gradski usamljenici srednjih godina ili malo stariji
Došli iz kamene provincije
Na oljuštenim drvenim šankovima
S votkama i opušcima
Nacionalizmom ispod pripovjedačkog dara

Mimoilazimo se po pješačkim zonama u centru
Uvijek sami
Poželim da im pružim ruku
Da kažem
Razumijem te čovječe
Tvoju muku nepripadanja
I vruću želju da ne budeš stranac
Ni dolje gdje ti je bilo usko
Ni ovdje gdje je malo šire
Da budeš svoj među svojima
Rodijak među rodijacima
Građanin među građanima
Glava stabilne obitelji
Bezglavi pijanac
Nerealizirani ljubavnik ekscentričnih gradskih žena
Lišen pratnje glasina

Nikad ne priđem da prozborimo
Bojim se njihove nesigurnosti i gorčine
Tersluka
Opsjednutosti Hrvatskom
Zato samo produžim
Mislim
Da li i oni misle isto
Ili su njihove misli uzvišenije

MONIKE

Moje male rodice
monike
glorije
renate
Prvi put se zaljubljuju u Innsbrucku Stuttgartu Bernu
Po selima u Bavarskoj
Frankfurtu Berlinu
Po internetu se dopisuju na njemačkom
Puštaju narodnjake
Stavljaju slike s ljetovanja u Brelima
I fotografije hrvatskih nogometaša

KRUH I SUHOMESNATI PROIZVODI

Prodaje kruh i suhomesnate proizvode
U Konzumu
O kojem je Faruk Šehić
Napisao stihove
o Konzume
želim da umrem u tvojim petparačkim Edenima
Mlada
Mršava
Crna
Čuo sam je jedne večeri
Govori nekom da je iz Hercegovine
Govori ko da je jutros došla
S Kočerina iz Vitine
Mrkodola Drinovaca
Rumboka
Odozdal
Navuklo joj crvenu uniformu
I pregaču
Nabilo kapu
Kad završi smjena
Ona će s rodicom
Negdi di su naši
Neki lokal uz Savu
Pored studentskog doma
Tamo se govori naš jezik
Prči se Bog i mater
Priča se šta ima
Doli
Za nas postoji samo
Doli
Ništa drugo ne znamo
Ništa drugo nismo
Samo ono
Doli

 

KRITERIJI

Niski prati žene po gradu
Trideset godina
Čaršija uvijek zna koga Niski sad prati
Amiru Buljinu
Doktoricu Snježanu
Nevjestu Mate Filipovića Anu iz Baške Vode
Udovicu Nedu
Cvjećarku Đulu
Malu Evu iz Dubokog puta
Za njima na posao
U školu
Kući
Ko poslom

Trideset godina Niskog biju
Muževi braća očevi
Izbijaju mu bubrege lome rebra i zube
Urezuju mu ožiljke po licu
Nekažnjeno
Nitko ništa ne prijavljuje
Nitko ništa ne pita
Trideset godina

Niski se uvijek vraća
Nakon tjedan mjesec ili dva
Kao da ništa nije bilo
Ne odustaje
Uporno ne spušta kriterije

MARIJA

Kad smo maturirali
Nekom je palo na pamet
Da pješačimo do Međugorja
Stotinu kilometara
Nije šala

Riječ na riječ
I eto nas
U Studenim Vrilima
Gdje se zemlja pretapa u crveno
I zrak postaje gušći
Lipanj je na izmaku
Udara odozgor
Odozdo zmije
I šiljate kosti

Znam sve molitve
Izgovaram ih u zanosu
Osjećamo kako se rađaju žuljevi
Bubre i pulsiraju

Ona zapjeva kad prestadoh moliti
Glas joj treperi kao cesta po zvizdanu
Njezina pjesma
Iznad zaraslih livada
Prošaranih pravokutnim lišajevima duhana
Ukazuje se Marija
Nad Hercegovinom
Kako na nebu tako i na zemlji

Na Kočerinu na pola puta
Fratar neće ni da čuje
Da spavamo u crkvi
Nije naša crkva duvanjski konak
Spavamo na groblju
Smrdimo
Ne znamo još što je noć
Što je zemlja

Ona se probudila bolesna
Vrućica kašalj nemoć
Bez glasa ostala
Spušta se na cestu da zaustavi nekoga
Vraća se kući
U suzama
Da se mene pita
I ja bih s njom
Bilo gdje
Nema potrebe da dalje gazim
Kroz vinograde i šumskim prečicama
Meni se Marija
Ukazala