Nasilna politika Izraela prema Palestini izazvala je reakcije brojnih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava. Neizostavan faktor u ovoj borbi trebale bi biti feministkinje, osobito zato što se u feminističkim borbama kroz povijest isticala borba protiv nasilja nad ženama, ratnih politika te politika koje zloupotrebljavaju žensko tijelo i uključuju trgovinu ljudima, ratno seksualno nasilje. Žene su često bile i ostale ključne akterice u borbi protiv nasilja u ratovima, jer su one prve koje su pogođene svim vrstama političkog, ekonomskog i socijalnog nasilja. Genocid u Palestini direktno je pogodio 70 posto žena i djece, što znači da su brojne majke stradale, mnoge trudnice su bile pogođene, a ženama su uskraćena osnovna ljudska prava. Ovaj konkretni oblik nasilja ne samo da ugrožava fizičku sigurnost žena, nego duboko remeti i društvenu i reproduktivnu ravnotežu zajednice, čime se sprovodi sustavna destrukcija palestinskog društva.

Palestinsko pitanje nije samo političko ili društveno, nego ima duboke feminističke dimenzije. Kako ističe Nina Radulović, politologinja, psihologinja i članica feminističkog kolektiva „Ženska solidarnost“, svakom društvenom pitanju može se i treba pristupiti iz feminističkog ugla, odnosno analizom kako neka društvena praksa utječe na žene. 

„Primera radi, iako neke inicijative za pravo na abortus koriste argumente javnog zdravlja ili ljudskih prava, to pitanje je vrlo jasno feminističko jer se bavi ženama kao ženama. S druge strane, rekla bih da je pitanje današnjih ratova primarno klasno pitanje jer se tiče kretanja kapitala i imperijalističkih osvajanja, ne muško-ženskih odnosa u užem smislu“, kaže Nina Radulović iz „Ženske solidarnosti“ neformalnog feminističkog kolektiva koji se bavi edukacijom o položaju žena u društvu. Putem različitih objava, akcija i protesta reagiraju na društvene prakse i politike koje štete ženama. Prvenstveno skreću pažnju na svakodnevne primjere muškog nasilja i zalažu se za iskorjenjivanje prostitucije, pornografije, surogat-materinstva i spolnih uloga. Sav njihov rad je volonterski, a ne prihvaćaju sredstva od velikih donatora. Gradnju ženskog pokreta temelje na nezavisnom financiranju, imajući u vidu isključivo dobrobit žena. U svojim objavama često ukazuju na podizanje svijesti o genocidu u Palestini.

Sličan je stav i Feminističkog antimilitarističkog kolektiva iz Sarajeva koji u svom pristupu palestinskom pitanju jasno ukazuje na „genocid i aparthejd“ koje Izrael provodi nad Palestincima, naglašavajući antikapitalističku i antiimperijalističku poziciju feministkinja koje se protive ne samo okupaciji, nego i društvenim nepravdama koje proizlaze iz tog sustava. Ovaj kolektiv postoji već više od deset godina i djeluju u različitim formatima u javnom prostoru. Nekada akcije rade same, a nekada u suradnji s drugim inicijativama poput „Jer me se tiče“, „Povorka“, „Rad za grad“, „Nisam tražila“, „Transbalkanska solidarnost“... Ideja FAK-a je da bude platforma za djelovanje u javnom prostoru i izražavanje otpora fašizmu, patrijarhatu, mizoginiji, homofobiji, kapitalizmu, militarizmu, rasizmu, nacionalizmu i svim drugim tlačiteljskim i eksploatatorskim oblicima koji se pojavljuju u društvu. Prema njima, pitanje Palestine za feministkinje nije samo pitanje prava žena, već i borba protiv šireg političkog sustava koji ugrožava ljudska prava svih potlačenih, s posebnim naglaskom na žene.

U razgovoru će Nina Radulović iz „Ženske solidarnosti“ naglasiti pitanje financiranja feminističkih udruga kao jedan od razloga moguće šutnje dijela feministkinja. 

„Feminističke inicijative danas mahom zavise od privatnih fondova koji upravo tom financijskom podrškom oblikuju feminističke politike. Primera radi, u Srbiji su neke organizacije dobile jasne instrukcije da se ne oglašavaju po pitanju Palestine“, objašnjava Radulović koja navodi da se radi o vrlo kompleksnoj problematici. 

„I ne samo za to pitanje. Da li je onda licemerno nazivati se feministkinjom? Odgovor je da nam je potrebno drugačije finansiranje. Ideološkim razlikama prethode ove interesne razlike“, zaključuje uz napomenu da je licemjerno govoriti jedno, a raditi drugo i obrnuto.

Feministkinje iz Sarajeva također ukazuju na utjecaj donatorskih politika koje, prema njihovom mišljenju, oblikuju feminizam u načinu koji često „bezrezervno pristaje na (neo)kolonijalne narative koje nam nameću donatori“. 

Ova tišina oko genocida nad Palestincima, kako objašnjavaju, nije samo rezultat ideoloških razlika, već i pragmatičnih razloga koji su vezani za interese i potrebe organizacija koje ovise o vanjskom financiranju. Feministkinje koje se protive tom narativu i bore se za slobodu Palestinki i Palestinaca često se nalaze na meti tih financijskih interesa, što ih stavlja u poziciju gdje moraju birati između političke solidarnosti i očuvanja svojih organizacija. Na ovaj način, feministički diskurs u mnogim zemljama zbog tih interesa prešućuje ključna pitanja poput genocida u Palestini, što otvara prostor za kritiku. 

Feministkinje iz Sarajeva smatraju da je ključno boriti se da „palestinske žene imaju pravo da direktno odlučuju o tome u kakvoj Palestini žele živjeti“. U ovom kontekstu, njihova borba ne može biti upropaštena od strane vanjskih faktora koji žele nametnuti svoje političke agende.

Rama Salla Dieng, senegalska spisateljica, akademkinja i aktivistkinja u svom prošlogodišnjem tekstu „Why Palestine is a feminist and an anti-colonial issue“ („Zašto je Palestina feminističko i antikolonijalno pitanje“) objašnjava da je trenutni genocid u Palestini feminističko i reproduktivno pitanje. Krajnji cilj Izraela – i zapadnih sila koje ga podržavaju – je učiniti nemogućim društvenu reprodukciju Palestinaca, a na kraju ih dovesti do fizičke smrti. Ovaj cilj, kako Dieng navodi, nije samo politički; on je i duboko ukorijenjen u strategijama koje namjerno ciljaju na žensko tijelo, reproduktivnu sposobnost i socijalnu strukturu. U kontekstu okupacije, žena postaje simbol borbe za opstanak zajednice, ali i meta političkih i vojnih operacija koje narušavaju njezin osnovni opstanak. 

Feministkinje, bez obzira kojem pravcu pripadaju trebaju stati u obranu naroda Palestine jer se borba za ženska prava, slobodu i pravdu ne smije ograničiti samo na specifične geografske regije, već mora obuhvatiti sve žene koje pate od nasilja, okupacije i opresije. Genocid, seksualno nasilje te društvena i ekonomska devastacija koje žene u Palestini doživljavaju nisu samo politička ili kulturna pitanja, već i duboko feministička jer se tiču prava žena na život, sigurnost i slobodu. Protekle godine pokazale su da rat i nasilje mogu zahvatiti bilo koji dio svijeta, a aktualne globalne politike otkrivaju krhko zaleđe zaštite najslabijih i najugroženijih. 

U tom kontekstu, feministički pokreti trebaju biti solidarni i odgovorni prema svim ženama, jer sutra se možemo naći u istoj situaciji, suočene s istim nasiljem i uništenjem. Danas ne bismo smjele biti nijeme prema onima koji pate na drugom kraju svijeta, jer sutra i mi možemo biti na njihovom mjestu. Naša borba mora biti zajednička, i odgovornost za patnju drugog ne smije biti teret koji prebacujemo na druge, već obveza koju preuzimamo zajedno. Ukoliko ne reagiramo sada, nemojmo se čuditi ako jednog dana nitko ne vidi našu patnju. Ukoliko nećemo zauzimati stavove protiv nasilja i ukoliko nećemo prokazivati nepravdu, sutra ćemo biti suočene s tjeskobom tišine i vlastitog ignoriranja svijeta oko nas.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.