Polaganjem vijenca na spomenik Petru Kočiću u banjalučkom parku koje nosi ime ovog slavnog književnika jučer je svečano otvoren 53. Kočićev zbor u sklopu kojeg će se održati bogat kulturno-umjetnički program, a sve u organizaciji Grada Banja Luke. Međutim, u sjeni otvorenja ovogodišnje manifestacije zasigurno će ostati gruba cenzura koju je pretrpjela Tanja Stupar Trifunović, nagrađivana pjesnikinja i laureatkinje EU nagrade za književnost. 

Organizatori Kočićeva zbora Tanju Stupar Trifunović zvali su da nastupi na otvorenju, a potom su je, nakon što je dostavila svoju pjesmu s kojom je željela nastupiti, izbacili iz programa. Sama književnica napominje da je o „promjeni plana“ nitko nije obavijestio, već je s njom kontaktirao posrednik koji joj je predložio da promjeni pjesmu. 

A što bi rekao veliki književnik Kočić (FOTO: Wikipedia/DarkoGavric)

„Nikad i niko me u ovih preko dvadeset godina koliko čitam pjesme po ovom svijetu nije izbacio iz programa jer se famoznom nekom (koga niko ne imenuje i misteriozna je osoba) ne sviđa pjesma. Ponudili su mi (preko posrednika i bez da znam kome i zašto se 'ne uklapa pjesma') da mijenjam pjesmu što nisam željela jer smatram da se baš ova pjesma uklapa u Kočićev zbor i jer nisam dobila nikakvo smisleno objašnjenje zašto je pjesma sporna. Sve mislim kako bi ovaj misteriozni neko ne samo mene nego i samog Kočića izbacio iz programa koji bi trebao biti njemu u čast“, objasnila je Stupar Trifunović. 

Iz grada koji polaže nade da će postati Europska prijestolnica kulture 2024. godine o ovom slučaju cenzure još se nisu oglasili, za razliku od brojnih književnika koji su osudili ovaj slučaj. A evo i pjesme koja je nekome očito toliko zasmetala da je zbog nje bio spreman proizvesti ovakav skandal. 

 

Razmnožavanje domaćih životinja

 

Surov je to zvuk kada lopata zarije svoj kljun u šljunak

u zemlju u tijelo gliste

koje se lomi i savija živo a svedeno na patrljke

Surov je to zvuk koji oštro ulazi u tkivo zemlje

Presijeca jasnu liniju kržljavo busenje trave 

naseobinu poludjelih mrava

I sve se strmoglavljuje ka dolje

Ka tebi

I dan je surov i vjetar je prejak

i prehladno je za ovaj ljetni dan

Pa nisi ti bila neka meka

Neka krhka

Da odeš nekog mirnog dana bez bure

I bez kletvi

I bez zazivanja predaka i psovanja svih životinja u štali

Nisi ti bila neka koja bi nas ostavila

bez pozdrava bez da nam se jeza hladnog dana zavuče u kosti

Nisi ti bila toliko plodna

koliko si željela

Ni toliko sinova

nisi imala koliko ti je trebalo

da pokažeš komšijama da s tobom nema šale

Nisi ti bila neka bezveze

znala si više nego sve žene u selu 

ali koga je to tvoje znanje zanimalo

od ovih tvojih pokunjenih

od troje dvoje

preostalih

Ni da kriknu ne znaju kao ti

Kada su ti javili da tvog najstarijeg sina više nema

umrla si s tim jaukom

i počelo je vrijeme čekanja odlaska

Nisi ti ničeg imala dovoljno

Ni djece ni hrane ni ljubavi

Samo te oči užagrene 

koje su se nama potomcima kotrljale kroz san

Ko će sad to sve

Tu muku

Tu zemlju pustu

Te prazne štale

To muklo blejanje ovaca koje se pare po nebeskim livadama

Taj čemer kamena i lopate koji vode ljubav

Ko će to da naslijedi od tebe

dok ključ kruži iz ruke u ruku niko ne smije

vatru da upali na ognjištu kraj kojeg ste se zimi

i ti i sve domaće životinje porađale trajni sklopivši savez

među vašom mladunčadi

oni su blagi kao jagnjad mislila si gledajući svoju djecu

načetu zubima vukova

Surov je to zvuk kada tupo odjekne kamen o sanduk

jer je ovdje više

kamenja nego zemlje

I kako da ti bude laka kada odlaziš sa svim tim teškim spoznajama

kako u nikom od nas nemaš dostojnog nasljednika

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/vimeo