Ukoliko se ikada otkrije tvorac izreke "put do pakla popločan je najboljim namjerama", zasigurno će to biti netko tko je s nevjericom i rezigniranim klimanjem glave posmatrao život i rad Victora Gruena, čovjeka kojem je civilizacija podigla na milijune spomenika diljem planete. Vidjevši u kakvog se monstruma pretvorila njegova ideja, Gruen je više puta izjavio kako mu se gadi koliko je bastardizirana njegova vizija

 

Ukoliko se ikada otkrije tvorac izreke "put do pakla popločan je najboljim namjerama", zasigurno će to biti netko tko je s nevjericom i rezigniranim klimanjem glave posmatrao život i rad Victora Gruena. Ime vam možda i ne zvuči poznato, ali njegovo je djelo obilježilo moderan način života i sva je prilika da ćete se već do kraja ovog tjedna naći u jednom od milijuna spomenika koje mu je civilizacija podigla diljem planete. Gruen je osmislio, a što bi drugo nego, šoping centar kakav poznajemo. To i ne bi bilo toliko zanimljivo da čovjek nije bio uvjereni socijalist.

Planiranje prvog čudovišta (FOTO: dergrueneffekt.at)

Victor Gruen u stvari je Viktor David Grünbaum, rođeni Bečanin koji je dvadesetih godina prošlog stoljeća na bečkoj Akademiji, istoj onoj koja je par godina ranije odbila mladog Adolfa Schicklgrubera (kasnije poznatijeg kao Hitler) diplomirao arhitekturu. Kao mladić Gruen je po bečkim kafanama i izvodio satiričke predstave, uglavnom političkog karaktera. Kako je bio uvjereni socijalist, a usto i Židov, kasnih tridesetih godina prošlog stoljeća život mu se stubokom promijenio kada je njegov nesuđeni kolega s Akademije anektirao Austriju pripojivši ju Trećem Reichu.

Iz rodnog grada napokon je pobjegao 1938. godine kada se jedan od njegovih drugova iz kabarea preobukao u SS-ovca te ga odvezao na aerodrom gdje je kupio jednosmjernu kartu za prvi avion koji je odlazio na Zapad. Igrom slučaja bio je to Zürich odakle se preko Engleske konačno prebacio u SAD gdje je stigao s diplomom arhitekta, osam dolara i bez znanja ijedne riječi engleskog jezika.

Brzo se povezao s njemačkim emigrantima te se uputio u Princeton gdje je od Alberta Einsteina ishodio preporuku s kojom je već 1939. godine svoje satiričke predstave izvodio na Broadwayu. Vjerojatno bi ostao nezapamćeni artist da jednog dana u New Yorku nije naišao na svog bečkog prijatelja Ludwiga Lederera koji je naumio otvoriti butik na Petoj aveniji. Od tada se Gruen u potpunosti posvetio arhitekturi te su, nakon uspješno projektirane prve trgovine koja je postala prava stupica za kupce, zaredale brojne narudžbe za najprestižnije prodavaonice. Rat od kojega je pobjegao prošao je, a Gruen je u Americi projektirao trgovine i zarađivao goleme novce.

Nesvjesni u što će se vizija pretvoriti (FOTO: Gruen Associates)

No, ogromni ekonomski procvat koji je Amerika doživjela nakon završetka rata ozlojedio je austrijskog arhitekta. Naime, Gruen nije podnosio kilometarske nizove dućana, goleme reklame koje su čovjeka napadale sa svih strana i bezlična predgrađa američkih velegradova.

Napokon, 1954. godine dobio je priliku projektirati Southdale centar u Edini, predgrađu Minneapolisa u Minnesoti. Deklarirani socijalist Gruen je htio izvući građane iz njihovih automobila. Bio je silno zabrinut što se Amerikanci iz svojih privatnih kuća u svojim privatnim automobilima voze na privatne poslove i natrag nikada ne upoznajući svoje susjede.

Otok izloiran u moru parkirališnih mjesta (FOTO: Minnesota Historical Society)

To ga je ponukalo da napravi centar koji bi bio središte predgrađa. Centar oko kojega bi bile kuće, bolnice, parkovi i jezera s trgovačkim centrom u sredini. Odlučio je goleme izloge kakvi su do tada bili uobičajeni na svakoj ulici maknuti s ceste i zatvoriti ih u trgovački centar ne proganjajući građane reklamama na vanjskim zidovima. Središte samog trgovačkog centra od 70 tisuća metara kvadratnih predstavljao je trg na kojem su bili kafići inspirirani atmosferom kakvu je Gruen poznavao u Beču. Osim kafića Gruen je u Southdaleu projektirao jezerca, skulpture, čak i zoološki vrt ne bi li građani koji žive u predgrađu imali centar za sebe, a koji bi imao sve kvalitete pravog centra bez gužve, prljavštine i smrada prometnica koje se nalaze u pravom centru.

Jezera, parkovi, bolnice i škole izbrisani su iz plana (FOTO: kek.org.hu)

Trgovački centar Gruen je zamislio kao centar društva u kojem ljudi ne bi tek kupovali već se nalazili i komunicirali. No, na kraju je od čitavog kompleksa s jezerima, parkovima, bolnicama, školama i šoping centrom, 1956. godine dovršen tek obični šoping centar. Otok izoliran u moru parkirališnih mjesta. Sam Gruen zgrozio se u što se njegova ideja pretvorila tijekom desetljeća te je u više navrata izjavio kako mu se gadi koliko je bastardizirana njegova vizija. Na kraju se Gruen preselio natrag u Austriju, u predgrađe Beča. Ubrzo je i tamo zatekao golemi šoping centar u izgradnji.

Lupiga.Com