„JA SAM TURBO CATTOLICO“: Boris Dežulović u gostima kod Zorana Kesića
„Kada smo 2013. godine tek počeli da brojimo minute ovih naših '24 minuta', imali smo spisak. Što bi neki mnogo opasni momci rekli – spisak postoji! Pa postoji spisak careva, mi ga napravili. Jedno od prvih imena na tom našem spisku, koga bismo voleli da ugostimo i upoznamo bilo je ime našeg večerašnjeg gosta. I evo ga! Ni deset godina nije prošlo, a sa nama je večeras novinar, kolumnista i pisac, Boris Dežulović“, tim riječima je Zoran Kesić, autor i voditelj popularne emisije „24 minute sa Zoranom Kesićem“, najavio jučerašnje gostovanje Borisa Dežulovića.
U zanimljivom razgovoru Dežulović je bio potpuno otvoren pa je na Kesićevo pitanje kamo ide rat u Ukrajini odgovorio – „Ide u pizdu materinu“ – dodavši da ne treba biti neki veliki geostrateg kako bi se to zaključilo. Primijetio je i da rat u Ukrajini neodoljivo podsjeća na ratove devedesetih na ovim prostorima i da je teško izbjeći neke usporedbe.
Inače, Dežulović boravi u Beogradu povodom promocije svoje knjige “Summa atheologiae” u tamošnjem klubu Krokodil, pa je Kesić iskoristio priliku da ga usputno ugosti. Kesić je Dežulovićevu knjigu u šali predstavio kao knjigu zbog koje će autor gorjeti u paklu, a potom pitao svog gosta kakva je to njegova veza s crkvom i svećenstvom.
„Ja sam turbo cattolico“, odgovorio je Dežulović objasnivši kako je ponosni vlasnik svih sakramenata, te da mu samo još nedostaje posljednje pomazanje.
MOJ DRAGI NEPRIJATELJ BORIS DEŽULOVIĆ: Fate l'amore, non il Dio!
Na kraju emisije održan je i vrlo duhoviti duel Dežulovića i Kesića, na temu rivaliteta između Hrvatske i Srbije ili, kako bi to Kesić rekao – „ajde da ga merimo“. Pogledajte …
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/YouTube
Dežulović je kristalno jasan - na njega propagandna histerija, koju potencira i ovaj portal ne djeluje i on na ukrajinskom terenu nema ekipu za koju bi navijao. Obzirom da je riječ o čovjeku s dobro zasluženim integritetom u medijskom prostoru bivše jugoslavije jasna mi je sramota koju moraju osjećati propagandisti koji sebe nastoje predstavljat kao novinare ako imaju obraza. Oni međutim, kao što to kaže i sami Dežulović, uistinu nisu novinari. Jer nemaju snage tražiti i predstavljati istinu već se zadovoljavaju papagajski ponavljat propagandu bez ikakvog provjeravanja izvora ili činjenica koje bacaju drukčije svjetlo.
Što se same ukrajine tiče diskutabilno je ko je počinio agresiju i zakotrljao lavinu koja se manifestirala 24. februara jer je početak bio 8 godina prije, na majdanskom trgu u Kijevu. Za povjest će bit samo važno ko će pobjediti i diktirati uvjete po završetku operacije. A to neće bit USA s vazalima ni njihova marioneta Zelenski jer su vojno potučeni na ratištu a to nikakva propaganda ne može ni sakrit a kamoli promjenit. Da Zapad nije izgubio vojnu supremaciju on bi se direktno vojno angažirao i nametnuo svoje vojno rješenje ali to je nemoguće pa mu preostaje da dobiva propagandni rat a gubi onaj na terenu. Konačni rasplet rata na terenu će na koncu poništit sve propagandne pobjede Zapada a dio tih propagandnih pobjeda već se raspada. Jer kako objasniti da navodno nesposobna ruska vojska ima strašne gubitke i doživljava stalne poraze dok istodobno stalno napreduje i zarobljava sve više ukrajinskih vojnika?!?