Glas ozloglašenog privatizacijskog kriminalca Nikole Đivanovića ispunio je memljiv i poluraspadnuti, ali vrijedan prostor kina Zvezda na beogradskim Terazijama, kina okupiranog odnosno oslobođenog prošloga petka. Cijeli je prizor potpuno nadrealan - građani okupljeni na tribini o budućnosti te ustanove dovikuju pitanja glavnom negativcu u ovoj pobuni - čovjeku koji je privatizirao 14 beogradskih kina, a onda ih prepustio devastaciji pa završio u zatvoru zbog malverzacija - a on im svisoka, figurativno i doslovno (iz visoko položenih zvučnika), odgovara i zamajava ih poluodgovorima.

Uzbuđenje oko svježe beogradske pobune je u svom zenitu. Aktivisti Pokreta za okupaciju bioskopa na ulazu prikupljaju potpise na peticiji za vraćanje kina građanima te donacije ili užurbano šeću ruševinom i pripremaju tribinu premošćivanjem infrastrukturnih ograničenja. Dovlači se struja, u dvorani nema grijanja pa ljudi sa sobom nose dekice, a voda... Do vode neophodne za čišćenje ovog zapuštenog diva došlo se provalom u šaht pored kojeg su naslagane plastične kante i kemijski WC.

Iako je razrušen, vidi se koliko je bio lijep taj bioskop: rukohvat stepeništa je urešen metalnom figurom, lusteri su uklopljeni u interijer, sama dvorana tapecirana plišom udobna je, premda ima rupu na stropu, penjanjem do gornjeg kata prolazite pored prekrasnog vitraža i dolazite do rijetkih prostorija u kojima parket još izgleda pristojno.

Detalj sa stubišta (FOTO: Lupiga.Com)

"Tu su kancelarije u kojima spavamo po noći", objašnjava nam Marko Aksentijević iz pokreta Ministarstvo prostora, dok nas provodi kroz kino. Postoji, naime, bojazan da će u nekom momentu onamo upasti policija i "okupatorima" onemogućiti prilaz unutrašnjosti. Na zidovima "kancelarije" su radni dokumenti - kino program u nastajanju i črčkarije vezane za sljedeći korak okupacije: model upravljanja koji bi bio na tragu menadžmenta društvenog vlasništva. Državno vlasništvo, odnosno nacionalizacija je prilično prezrena u ovim krugovima jer je to bila ishodišna točka koja je kino odvela u ruke Nikoli Đivanoviću. 

Ivan Velisavljević, moderator tribine na tu temu i jedan od aktivista koji su sudjelovali u zauzimanju kina, pozdravio je Đivanovića, uključenog u dvoranu preko Skypea, sasvim uljudno:

"Pozdrav iz okupiranog bioskopa!", kazao mu je, a publika je pozdravila pljeskom. Klasični problemi oko veze sa Skypeom, bili su ulaz za prvu Đivanovićevu provokaciju.

"Ja vas čujem. Pa valjda vi imate neka pitanja", kazao mu je. I imali su. 

"Ja ne vidim šta tu ima da se kaže. Ja mislim da je sve izuzetno jasno iz dokumentacije, šta je za vas tu sporno?", kaže.

"Zašto se bioskop raspada?" pitao ga je Velisavljević.

Ovako to čuva Đivanović Nik (FOTO: Lupiga.Com)

"Pa zato što preduzeće nema para da investira u tu delatnost".

"Za koju delatnost ima novca?"

"Preduzeće nema novca ni za kakvu delatnost zato što je račun preduzeća blokiran."

Primijetite rupu na stropu. Ili, još teže - ignorirajte je, ako možete. (FOTO: Lupiga.Com)

"Zašto je blokiran?"

"A zašto je blokiran! Zato što ga je blokirala Poreska uprava."

"Zašto ste Vi kupili 'Beograd film' ako niste želeli da održavate njegovu delatnost po ugovoru?" 

"Ja sam održao ugovornu obavezu o delatnosti."

"Kako?"

"Tačno po ugovoru koliko je trebalo - dve godine. Pročitajte šta znači kontinuitet poslovanja."

"Šta planirate po pitanju ove situacije?"

"Ja šta planiram? Apsolutno ništa."

Ova je Đivanovićeva izjava pozdravljena pljeskom, budući da je protiv aktivista, njih oko 350 podnesena kaznena prijava. Pitanja su se nastavila.

"Koliko para tražite za bioskop?"

"Ja ne mogu to da vam kažem dok se ne dogovorim s akcionarima". 

"Na Facebooku ste nam rekli da ako svako bude uložio po sto evra možemo da dođemo do neke cifre". 

"Pa naravno. To je tačno".

(Đivanović je, naime, provocirao aktiviste danima, još od početka blokade."Ostavljao nam je stickere na Fejsu koji nam se plaze, stalno nam se javlja", priča nam jedna djevojka ispred kina, koju smo pitali kako je moguće da on pristane na ovakvo nešto.)

Vodovod i odvodnja (FOTO: Lupiga.Com)

"Ja ne mogu da utvrdim cenu za nešto što nije moje privatno vlasništvo", kazao je zatim Đivanović.

"Čije je vlasništvo, izvinite?"

"Beograd filma", odgovorio je, na što se dvorana počela smijati.

"Šta se smijete? Šta vam nije jasno?"

"Ko je vlasnik Beograd filma?"

"Jedno preduzeće što se zove LBT."

"Ko je vlasnik tog poduzeća?"

"Ja mogu da vam kažem samo da nisam ja."

"Ko je podneo krivičnu prijavu i da li vama onda ne smeta da budemo ovde?"

Svakom odgovornom vlasniku papirologija je na prvom mjestu (FOTO: Lupiga.Com)

"Pa valjda ste pročitali krivičnu prijavu - podneo ju je 'Beograd film'".

"Dobro, onda ćemo mi ostati još neko vreme ovde malo da popričamo pa vas puno pozdravljamo."

 Bagatelni kvadrat centra Beograda

Ova tribina osim kontakta s propalim tajkunom trebala je dati odgovor na pitanje kako upravljati ovim kinom nakon što završi okupacija. Naime, kinodvorane propadaju nedugo nakon što ih je Agencija za privatizaciju prepustila Đivanoviću za samo 9,2 milijuna eura. Tih 14 kina broje oko 17 tisuća metara kvadratnih, uglavnom su smještena u centru Beograda, gdje je prosječna cijena kvadrata stana oko 1.800 eura. Đivanović ih je, dakle, dobio za prosječnih 540 eura po kvadratu, a procjene kažu da su vrijedna oko 68 milijuna eura. Osim ove skandalozne cijene, okupatore iliti osloboditelje kina muči i činjenica što su se kina počela gasiti i prije isteka dvogodišnje obveze zadržavanja djelatnosti - no, u tome vide drugi razlog za poništavanje privatizacije. 

"Postoje materijalni dokazi. Distributeri imaju fakture sa 'Beograd filmom' i tu se tačno vidi da je do prekida prikazivanja došlo mnogo ranije nego što je on po zakonu morao da uradi", kazao je Srđan Dragojević. Ovaj redatelj i zastupnik Socijalističke partije Srbije u parlamentu, s okupljenima je podijelio kako je i osobno vezan za kino u kojemu su se skupili, jer mu je majka baš ondje dobila trudove pa ga otišla roditi. To je još jedan od paradoksa ove cijele situacije - postavlja se pitanje ima li ljubomorno čuvanje kina smisla, zato što vlasti zapravo ne čine ništa da osloboditelje izbace van. Bar zasad.

Spavaonica (FOTO: Lupiga.Com)

Srbija je, naime, zadnjih dvadesetak godina imala skandaloznih privatizacija otprilike koliko i, naprosto, privatizacija, što je brojna poduzeća, bila ona proizvodna ili se radilo o kulturnim ustanovama, provodila godine u pravnom vakuumu bez privatnog ili javnog gazde, kao i mogućnosti za ulaganje ili nadležne institucije kojoj bi se radnici požalili. To je bila sustavna i protuustavna stvar, istakao je Branimir Stojanović iz kolektiva Učitelj neznalica.

"Rat je i pokrenut zbog provođenja privatizacije... Isključenje društva je posledica anomije i neustavnosti Zakona o privatizaciji", kazao je na tribini. "Podvala čitave privatizacije je – daćemo vam vlasništvo kao malim akcionarima, ali ćemo vam uzeti pravo upravljanja. Onog momenta kad smo zamenili pravo upravljanja za vlasništvo, tog momenta smo se našli u ovom hororu", dodao je. I u ovom su konkretnom procesu privatizacije, kao i u tolikim do sada, izigrani i mali dioničari kina, kojima je nakon prelaska većinskog udjela u privatne ruke ostalo 30 posto dionica Beogradskih bioskopa. Radnici su i po tri godine išli na posao ne zarađujući ni dinara. Velisavljević je zato kazao da ga osobno ne zanimaju nikakva upravljačka prava koja bi isključivala poravnavanje dugova prema njima.

No, koji će to model u konačnici biti, nije se doznalo. Svebor Midžić, bivši zamjenik direktora Filmskog centra Srbije, naveo je primjer rimskog Teatro Vallea, kojeg su također zauzeli građani i vode ga već tri godine. 

'Postoji represija!', kaže Zora (FOTO: Lupiga.Com)

"Oni su u nekoj vrsti prećutnog pakta sa gradom koji im plaća struju, ali oni zadržavaju sva upravljačka prava. Znači, postoje modaliteti koji mogu da obezbede da se program odvija, da građani participiraju u tom programu i to je neka vrsta eksperimenta koji traje", rekao je Midžić.

Posebnu pozornost plijenila je 77-godišnja Beograđanka Zora Čavić Ilić, koja se više puta javljala za riječ. Oštro je reagirala, primjerice, na primjedbu novinarke Večernjih novosti koja se javila iz publike te - ogorčena na gašenje kinâ - ustvrdila kako je društvo u Beogradu postalo "neurbano, necivilizovano i primitivno", odnosno društvo koje se bavi marginalnim glupostima. 

 Što dalje?

"To nije tačno, nego postoji represija!", kazala je Čavić Ilić. Pohvalila je mlade ljude koji su se odvažili na ovaj korak i ustvrdila da moraju postojati pravni temelji za rad kinâ, projekcijama amaterskih filmova, uradaka neafirmiranih redatelja te onih čija su prava istekla. 

Okupator (FOTO: Lupiga.Com)

No, što će biti sa Zvezdom i drugim kinima znat će se u periodu koji dolazi. Tribina je raspuštena da bi se platno privelo svrsi zbog koje je i postavljeno: za deset minuta započela je projekcija filma Vladimira Blaževskog "Pank nije mrtav", još jednog od filmova koji su ovih dana punili dvoranu kultne, zapuštene Zvezde. 

 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com