ŽIVA KNJIŽNICA S BANIJE: „Ljudi bez kojih se obnova dosad ne bi pomaknula ni pedalj“
Koncept „živih knjiga“ sjajan je način da bez ikakvog posrednika, najizravnije moguće, upoznate i čujete priče ljudi koji svakodnevno na potresom pogođenoj Baniji život čine podnošljivijim. A to ćete moći u četvrtak od 19 sati u zagrebačkom Dokukinu KIC gdje će gostovati „Banijska živa knjižnica“, sastavljena od petnaestak „knjiga“, odnosno protagonistica i protagonista obnove na Baniji, koji će vam ispričati nekoliko toplih ljudskih i hladnih državnih priča.
Dogodit će se to u sklopu Human Rights Film Festivala, koji se održava od 4. do 11. prosinca. „Banijsku živu knjižnicu“ zajednički organiziraju zaklada SOLIDARNA i Srpsko narodno vijeće, kao dio programa „Banija se budi“ koji nastoji podržati i dinamizirati kulturni aktivizam i razvojnu suradnju širom potresom pogođenih zajednica u čemu usko surađuju s članicama Koordinacije humanitaraca Sisačko-moslavačke županije. Knjižničarke ove „žive knjižnice“ su Marina Škrabalo iz Zaklade SOLIDARNA i Doria Jukić iz Centra za kazalište potlačenih POKAZ. Njihov zadatak bit će da predstave sve sugovornike u ulogama živih knjiga, a kasnije i da vam pomognu da se snađete kroz „žanrove“ i „police“.
Jedna od knjižničarki, Marina Škrabalo, u razgovoru za Lupigu kaže kako su, među ostalim, na ovaj način željeli dati posvetu solidarnosti koja se kod naših građana posebno istaknula u prvim danima potresa.
"Knjižničarka" Marina Škrabalo (FOTO: Are You Syrious)
„Ovaj nam se format činio izvrsnim da publici, uoči druge obljetnice potresa i uoči Dana ljudskih prava, približimo priču o solidarnosti, da kroz te priče osjete taj ambijent jedne čudne paradoksalne situacije u kojoj se svi puno trudimo, ali se stvari jako sporo miču s mjesta“, kaže nam Škrabalo, koja napominje da se za „čitanje“ u „Banijskoj živoj knjižnici“ nije potrebno unaprijed prijavljivati.
A tko su „žive knjige“? Ukupno je osam knjiga različitih žanrova, s time da većinu knjiga čine više osoba. Prva knjiga su Luka Juranić i Sloga, neformalna platforma samoorganiziranih volonterki i volontera, a naznačeni žanr knjige „Kako su građani zatrpali Banovinu solidarnošću” je – „džepni priručnik za volontersko samoorganiziranje, roman za ponijeti na teren“. Knjiga druga su članice Koordinacije humanitaraca, koje predstavljaju Slavica Marčeta iz Adventističke agencije za pomoć i razvoj (ADRA), Eugen Jakovčić iz Srpskog narodnog vijeća te Marina Ajduković iz Fonda 5.5 i Društva za psihološku pomoć. Naslov knjige je „Kako manevrirati po potresnom terenu politike i donatora?”, dok je žanr „modularni udžbenik iz humanitarne geografije“.
Željko Mandić iz glinske Stolarije Mandić, Pero Vručinić iz Regionalne zaklade za lokalni razvoj Zamah te Karla Pudar iz Zaklade SOLIDARNA, čine treću knjigu naslovljenu „Banijski špijun u epizodi obnova“, što je u naravi špijunski strip u nastavcima. Knjiga četvrta samo je jedna osoba, protojeraj petrinjski Saša Umičević, s naslovom „Kako biti 3u1 u potresenoj Petrinji“ i žanrom „biografska zbirka kratkih priča o stradalniku, duhovniku i humanitarcu“.
Knjigu petu utjelovljuju Milan Ivanić i Tatjana Dragičević, dvojac koji se iskazao u volonterskim akcijama na Baniji. Njihova se knjiga zove „Ljudske sudbine od Vrata do Vrata – priče mobilnih timova“ i opisana je kao „roman ceste“. Šesta knjiga je „putopis ceste“, medicinske sestre Simone Horvat pod naslovom „Zdravstvena skrb na vojnim kotačima između vrtača“.
Četvrtak od 19 sati (ILUSTRACIJA: HRFF)
Kako je promijenio svoju profesiju, kao sedma knjiga, govorit će nekadašnji novinar Zoran Pehar, koji danas radi u Glini. „Od reportera do humanitarca – kako potres čini ljude za ljude“ zove se ova knjiga, kojoj je pod žanr upisano - „osobni dnevnik“. Posljednja knjiga, „Umjetnost za oporavak banijskih djetinjstava“, bit će Mirna Brođanac i Ana Zubak, a radi se o „slikovnici i radnoj bilježnici“.
Organizatori ove svoje „knjige“ opisuju kao ljude bez kojih se obnova dosad ne bi pomaknula ni pedalj, a u Dokukinu KIC će pokušati prikazati domaćinski, banijski ambijent, i to, kako kažu, uz neizostavnu čašicu banijskog crnoga humora, ali i nekih drugih, jestivijih i pitkijih lokalnih specijaliteta.
„Želimo dočarati tu banijsku gostoljubivost, jer na Baniji te, kako god, ljudi uvijek prime, uvijek imaju vremena da te poslušaju i čuju, da s vama razmjene priče i na taj se način širi optimizam zbog činjenice da ipak postoji zajednica“, pojašnjava Škrabalo.
Prvih pola sata „Banijske žive knjižnice“ bit će prenošeno na stranicama Human Rights Festivala, a nakon toga će posjetitelji moći „posuditi“ knjigu i provesti tridesetak minuta u „čitanju“.
„Nadamo se da će nekima ovo biti dobra prilika da iz prve prilike čuju kako žive ljudi koji su se angažirali na pomoći Baniji i da osjete vrijednost solidarnosti i volontiranja. Planirali smo da po dvoje-troje posjetitelja odjednom razgovaraju sa svakim od petnaestak ljudi koji će za ovu priliku biti u ulozi žive knjige“, reći će nam „knjižničarka“ Škrabalo.
Detalj državne obnove (FOTO: HINA/Damir Senčar)
Naša sugovornica koja je i sama na pomoći Baniji angažirana od prvog dana potresa, primjećuje kako se u te dvije godine ostvarilo mnogo suradnji, kako se rodilo mnoštvo planova i dobrih ideja, koje su realizirane zahvaljujući malim ljudima koji su bili spremni uključiti se i pomoći.
„Također smo željeli pokazati koliko je različitih uloga na Baniji i kako se one preklapaju. Znate, u ove dvije godine ta količina nekih suludih situacija, koliko god one bile teške, bile su i neizmjeran izvor anegdota, pa će i o tome naše 'knjige' govoriti“, zaključuje Škrabalo.
Za kraj će najaviti plan da novu „Banijsku živu knjižnicu“ kao svojevrsnu akciju upozorenja zbog spore obnove, za drugu obljetnicu potresa održe u Petrinji, a nakon toga i u nekim drugim banijskim sredinama.
Ovo događanje će popratiti i projekcija dokumentarnog filma “Koreni” Tee Lukač, koja je bilježila život na Baniji neposredno prije potresa koji se dogodio prije gotovo dvije godine, 29. prosinca 2020. godine. O tome što je prioritet ljudi na Baniji, dvije godine otkako su im životi okrenut naglavačke, Tatjana Dragičević, voditeljica socijalnog programa Srpskog narodnog vijeća i jedna od knjiga u „Banijskoj živoj knjižnici“.
„Prioritet je konačno i adekvatno stambeno zbrinjavanje i olakšavanje samostalne egzistencije, a to znači da je nužna brža i birokratski manje opterećena obnova kuća s crvenom naljepnicom (koje su za uklanjanje) te puno intenzivniji popravak kuća koje su oštećene kroz osiguranje građevinskog materijala i sredstava za izvođenje građevinskih radova kao i izgradnja novih i popravak oštećenih gospodarskih objekata. Uz stambenu i gospodarsku sigurnost, goruće su i socijalne potrebe, i to na prvom mjestu dostupnost prijevoza i pratnje te dostave toplog obroka za starije i nemoćne osobe u zabačenim selima širom Banije, osiguranje ogrjeva za zimu za sve ranjive grupe te financiranje i organiziranje različitih slobodnih aktivnosti za djecu i mlade. Na svemu tome radimo zajedno s našim suradničkim organizacijama okupljenima u Koordinaciju humanitaraca i vjerujemo da našom postojanošću u direktnoj podršci, ali i zagovaranju možemo i moramo ostati uz Banijce i Banijke“, kaže Dragičević, ističući kako je glavna poruka vladajućima s Banije upravo ona da se ubrza obnova i pojednostavi administracija.
S druge strane, Ivan Blažević, upravitelj Zaklade SOLIDARNA, koja se od potresa na ovamo istaknula direktnom podrškom pogođenim krajevima, ali i zagovaranjem prava stanovnika na obnovi, objasnit će u kojoj je mjeri zagovaranje važna stvar.
„Najveći zajednički uspjeh svakako je bilo izbacivanje uvjeta legalnosti starih kuća za dobivanje prava na obnovu ili izgradnju nove kuće iz Zakona o obnovi. Procjene su bile da i do 80 posto kuća na Banovini nije bilo legalizirano, što je bio i razlog zašto smo se udružili s Projektom građanskih Prava Sisak, Srpskim narodnim vijećem, Zakladom Zamah i na proljeće prošle godine pokrenuli široku zagovaračku akciju putem otvorenog pisma Vladi i saboru s čak 44 organizacija i institucija potpisnika iz svih sektora uz intenzivno lobiranje, kako bi se ispravila sistemska nepravda kojom je velika većina stradalih građana, i to u pravilu onih najsiromašnijih, bila jednom stavkom jedne zakonske odredbe isključena iz prava na subvencioniranu obnovu“, istaknut će Blažević.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HRFF
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"