Cura koja poslije faksa bez planinarskog iskustva dolazi na Via Dinaricu i pješači 1.200 kilometara; dva lika u ranim dvadesetima koji sa Renaultom četvorkom naprave krug oko svijeta; mlada novinarka koja po Albaniji istražuje krvnu osvetu; muškarac u srednjim godinama koji trideset tri mjeseca liječi depresiju tako što pješke s magarcem obiđe cijelu Francusku; neka djevojka koja je jučer položila vozački sjeda na motor i vozi s momkom par tisuća kilometara prema istoku i oduševljava se Crnom Gorom ... To su priče iz svijeta putovanja koje u formi monologa uz par pitanja na kraju emisije predstavljaju putnici na francuskom audio podcastu "Bourlinguez". 

Tekstovi, slike, video snimke – društvene mreže, blogovi, filmovi – sva ova putovanja neizbježno prati i ta popratna dokumentacija. Ali nju ne vidimo i čujemo samo glasove o otkazima na poslu, potrebi za prekretnicom, želji za avanturom, za tim jednim sanjanim „putovanjem života“ ili slušamo ljude s humanitarnim porivom, one koji se bacaju u bezglava lutanja i osvajanja destinacija ili najčešće: glasovi su to u glavi koji ljude tjeraju u natjecanja sa samim sobom i svim tim prostorom oko sebe.

S moje strane odabir epizoda za slušanje prvenstveno je bio regionalni (bliže nam zemlje koje s turistima posjećujem), a onda po nekim zanimljivim naslovima i temama tipa transpacifičko jedrenje, osobna dekarbonizacija putovanja birajući vlak kao prijevozno sredstvo (ovo je epizoda koja je re-podcastana s podcasta „Je t'offre un rail“ u kojoj se pojavljuje Jean Marc Jancovici kojeg smo kod nas mogli upoznati preko popularnog Fibrinog stripa „Svijet bez kraja“) ili države koje me na ovaj ili onaj način zanimaju poput Južne Koreje (zbog „pali-pali“/brzo-brzo ritma života), kao i teme poput post-putne, post-prazničke depresije koju Francuzi nazivaju blues de voyage.

„Bourlinguez“ (lutajte u prijevodu) objavljuje se jednom ili dvaput mjesečno, a od 135 epizoda na prvu me je privukla ona o Bosni gdje djevojka odmah u uvodu spominje Kusturicu, Jergovića, Andrića i Selimovića. Ne toliko zbog imena, jer njih se, dakako, može čitati i gledati na više načina, više zbog želje da vidim kako nas to drugi vide, čuju i interpretiraju. Fora mi je što je ova Francuskinja išla u Sarajevo apsolutno zabranjujući sebi da na internetu pogleda ijednu sliku tog grada. Mada se ispostavi da su, u ovom slučaju, ona uvodna imena samo kulturološka farsa, iza nje se krije priča o jednoj vedroj djevojci koja u Sarajevu nalazi ljubav u svijetlom vilajetu novog života.

„Bourlinguez“ je jednostavan, zanimljiv i odlično realiziran podcast. Jedina mu je mana što je na francuskom, koji je mnogima nepoznati i teško savladiv. A jezik ovog podcasta je nov, vibrantan: francuski jezik novih generacija, onaj koji više ne vlada svijetom

Zanimljivo je i da pored toliko zemalja ovaj podcast nije još obradio Hrvatsku, ali poslovično škrti i grintavi Francuzi spominju je u kontekstu preskupih nacionalnih parkova zagušenih turistima ili s usklikom da bi radije jeli svoje govno nego li svu onu industrijsku hranu koju serviramo u turističkim središtima. Ima tu i nekih ljepših slika, ali ove dvije su nam već dva solidna šamara koja smo dobrano i zaslužili.

A na engleskom dominira „Travel with Rick Steves“, ime-industrija. Učitelj klavira koji u sedamdesetim stavlja torbu na rame i do danas ima audio podcast, desetke tisuća ljudi godišnje koji putuju pod njegovom franšizom, koautorstvo ili autorstvo u desetinama knjiga i svašta nešto još. „Travel with Rick Steves“ je sve ono najbolje što liberalno-lijeva kapitalistička Amerika može izvući iz putovanja. Sa svim svojim ograničenjima dakako. 

Njegov podcast u trajanju od nekih sat vremena ima uglavnom tri teme i u njega često poziva turističke vodiče, pratitelje, pisce ili pušta putnike da zovu direktno u eter. Više je kao stari model dobro napravljene radio-emisije nego li forma modernog podcasta, ali je odrađen na način da ćete otkriti svašta o destinaciji koja vas zanima, i to iz prve ruke – o drugačijim slow putovanjima, o respektu prema lokalcima i svemu onome što se danas Amerikancima može prodati pod zdravo za gotovo. Bez obzira na sve mane takvog gledanja na svijet i putovanja, godinama već slušam i pratim taj podcast koji ima tu prosvjetiteljsku notu u otkrivanju Europe, ali je ujedno i veliki biznis. 

Dok su turisti koje Rick svraća u Europu najlukrativniji, najdobrodošliji i ostavljaju najbolje napojnice, a ujedno su i najpomodniji (nekako je tužnjikavo gledati te klonirane kapitalističke starce na pragu devetog desetljeća koji marljivo prate modu i nose najbolje brooksice, asics ili hooka patike dok šeću dubrovačkim zidinama), oni također sliče kao jaje jajetu i svi vrte iste priče. Kao da ih Amerika štanca na istom stroju, jedino što svaki drugi ima različitu etiketu: liberal, republikanac, liberal, republikanac ... To će vam odmah reći, ali ne bi baš da se o tome i priča, jel'? I onda je Rick Steves melem na američku ranu, gotovo pa spiritualni vodič po staroj Europi za zauvijek mlade Amerikance u poznim godinama. Osamsto je to epizoda koje je producirao u tom podcastu i osim klasičnih turističkih tips&tricks, puno je tu otkrivanja, od muzeja preko običaja do mjesta za koja smo odnekud čuli, ali su nam u magli.

Za razliku od podcasta „Bourlinguez“, koji je više orijentiran prema mladim ljudima i avanturističkim otkrivanjima svih zemalja svijeta, kod Ricka Stevesa više se radi o podcastu koji je namijenjen starijoj populaciji koja počesto destinacije otkriva u grupnim paket aranžmanima. Masovni je to turizam, ali s prstohvatom ugodne osobnosti. Vjerojatno ima boljih, kreativnijih i zanimljivijih audio podcasta na engleskom jeziku, ali mene jednostavno nisu privukli. Rick mi je skroz dostatan i sasvim ok. Probajte slušati Ricka bez predrasuda.

Na našem jeziku krenulo se s video-podcastom „Kilometri“ turističke vodičke i radijske voditeljice Katarine Moškatelo, čiji se digitalni trag nalazi na YouTubeu. Mada se reklamirao kao prvi i jedini travel podcast na Balkanu i ugostio dosta poznatih lica od Ribafisha do Ide Prester, izgleda da nakon tridesetak epizoda nije preživio epidemiju korone za čije vrijeme se i pojavio. Tu je bio i Ivan Bengeri s „Bengeri podcastom“ koga se može poslušati na osam platformi (inače osobno, posebno na putu, podcaste slušam na platformi Spotify), ali izgleda da ni on nije dobacio dalje od trinaestog nastavka, a tome je već tri godine. „Putocast“ od Putoholičara je trajao još manje, tek četiri epizode. Vlado Šestan u formi kratkog intervjua vodi aktivni podcast „Travel Advisor“ (na platformi Croatians Online), a dalje mi se nije ni dalo tražiti – ali ako ima nešto vrijedno slušanja, svakako javite – mada je budućnost putovanja isključivo individualna: programe i savjete će nam davati ona – individualna umjetna inteligencija. Čekam multilingvalni AI travel podcast. Ultimativno izdanje.

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.