Ovog petka Lupiga nastavlja seriju informativnih&obavijesnih razgovora pod motom „S Lupigom u birtiji“. Ovaj put naši su gosti bosanskohercegovački novinar Dragan Bursać koji je nedavno objavio izvrsnu knjigu „PTSP spomenar“ te pjesnik i izdavač Ramiz Huremagić iz male sarajevske izdavačke kuće Centar Samouprava, koja je tiskala „Spomenar“. Više o događanju možete pronaći na ovom linku.

Saslušavanje počinje sutra od 20 sati u zagrebačkom klubu No sikiriki, a kao najavu ovog događanja donosimo vam predgovor koji je za „PTSP spomenar“ napisao Boris Dežulović.

S LUPIGOM U BIRTIJI: Dragan Bursać i Ramiz Huremagić na ispitivanju

"PTSP SPOMENAR" DRAGANA BURSAĆA: "Morao sam se riješiti trauma i svog PTSP-a"

"Nema u Bosni i Hercegovini težega prezimena da ga čovjek sa sobom ponese, nego što je to slavno prezime Bursać. Niti ima uže domovine od domovine Bursaćevih, što cijela danas stane u jednu podgrmečku ledinu iz djetinjstva, onu iz odbačenih starih knjiga u vlažnim podrumima davnih nekih biblioteka.

Sva su druga prezimena nečija, samo Bursać svoga plemena nema.

Bursać nam je nekad bio Nikola: svome piscu Branku Ćopiću, suvremenicima i prijateljima blagi, dobri Nikolica, a historiji plećati junak Nikoletina, besmrtan i svačiji dok je besmrtan i svačiji još bio, prije nego što će zajedno s piscem završiti smrtan, mrtav i ničiji više, pali junak odbačenih starih knjiga u podrumima davnih nekih biblioteka. Pa kako nam je Bursać bio nekad, tako je Nikoletina ostao do danas, slavno a ničije prezime, zajednički nazivnik svih poraženih i palih.

Ničiji je tako danas u Bosni i Hercegovini svaki Bursać s teškim bremenom u ličnoj karti, a najusamljeniji među ničijima Dragan se zove Bursać. 

"Nastavlja tamo gdje je njegov slavni rođak stao: s prstom na tastaturi kao na obaraču, 'mitraljezac golubinjeg srca' opkoljen višestruko nadmoćnijim neprijateljem" (FOTO: Samouprava)

Bursać nam je, eto, nekad bio Nikoletina, a danas nam je Dragan. Blagi, dobri Gaga za nas prijatelje, a plećati Draganetina za dušmane, fašiste i njihove pomagače, ponio je svoje teško prezime - mobiliziran baš kao prvi i pravi Nikoletina, pa baš kao i on odmetnut u partizane - da nastavi tamo gdje je njegov slavni rođak stao: s prstom na tastaturi kao na obaraču, „mitraljezac golubinjeg srca“ opkoljen višestruko nadmoćnijim neprijateljem, na čuki na kojoj je svakom čestitom Bursaću vazda bilo mjesto.

I jezik je njegov ćopićevski, krajiški, onaj na kojemu ljubav grmi, a revolucija pjeva, sav narodski i narodan, da ga bolje razumiju u narodu koji se Bursaćevih odrekao. Rijetki su i teški poštenje i čast s kojim se tako grmi i pjeva, pa nema u Bosni i Hercegovini usamljenijega i težega prezimena da ga čovjek sa sobom ponese, nego što je to slavno prezime Dragana Bursaća."

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com