"Ovo vaše agencijsko iznajmljivanje radnika je revolucija u radnom zakonodavstvu, jeste li Vi toga uopće svjesni? Kada druge države ovo prekopiraju riješit ćemo se radnika jednom za svagda. Uzimat ćemo ih iz agencije po potrebi. Cijelo tržište rada pretvorit će se u najobičniji projekt. Treba ti radnik na mjesec dana, posudiš ga u agenciji i gotovo. Danas je sto problema na tržištu rada", objašnjava oduševljeni Suzuki Namuki, predsjednik uprave Honde, ministru rada Mirandu Mrsiću koji se topi od miline ovih riječi, sretan što kenijski zakon ni izbliza nije otvoren za investicije kao hrvatski. Usput će otkriti i što mu je bila nit vodilja tijekom izrade novog Zakona o radu.

Ministar rada Mirando Mrsić osjeća kako mu znoj probija košulju pod pazuhom. Nervozno okreće glavu prema satu na zidu njegova ureda, a onda brzo vraća pogled u monitor računala. Ni današnje vijesti nisu dobre: nezaposlenost raste, a njegova stranka stoji sve gore u anketama.

- Gospodine Mrsić – uđe tajnica u ured – Gospodin Suzuki Namuki je stigao, hoćete da ga pozovem?

- Naravno – odgovori ministar, ustane se od radnog stola, namjesti kravatu i pokuša se smiriti zbog uglednog gosta.

Još prije šest mjeseci, u vrijeme predzadnjih izmjena zakona o radu, razgovarao je s predsjednikom uprave Honda. Namuki je obećavao da će proizvodnju automobila prebaciti iz Kine u Hrvatsku, ali ništa se nije dogodilo. Sjeća se dobro Mirando kako ga je Namuki ishvalio zbog uvođenja zapošljavanja za 1.600 kuna, ali eto, od onda pa sve do danas, nikakvih pomaka u velikim investicijama nije bilo. Stoga se Mrsić strašno začudio kada je Suzuki opet zatražio sastanak.

- Puno vam hvala što ste me opet primili – reče Namuki preko prevoditelja.

- Mislio sam da se više nikad nećemo vidjeti. Ono, ishvalili ste mi zadnje promjene Zakona o radu, a potom se više niste javljali – agresivnije će Mrsić ovaj put.

- Vidite, gospodine ministre – posramio se malo Suzuki – ja i sad mislim da su ono fenomenalne mjere. Tih 1.600 kuna plaće, oko 200 eura, jel da? To je jeftinije od radne snage u Kini. Njima raste plaća i standard, i sve više uživaju u životu i slobodnom vremenu. Kako neka tvrtka može biti uspješna ako je radnik sretan i uživa u životu?

- Nikako – potvrdi Mrsić i sjeti se podočnjaka blagajnica Konzuma. – Ali zašto onda niste došli ulagati u Hrvatsku? Ovdje je svaki radnik u privatnom sektoru nesretan.

- Razlog je jednostavan. Kenija.

- Pajić? Ma nemojte nju uzimati kao primjer. Ona glumi u bezveznim sapunicama od Jelene Veljače, i dobro je plaćena za neumjetnost, ali to nije ogledni primjer.

- Ma što vi govorite? – zbuni se Suzuki - Ja govorim o Keniji. Afričkoj državi, razumijete? Glavni grad Nairobi, poznati po trkačima na 3.000 metara sa zaprekama.

- Pardon, ja mislio da govorite o Kseniji. Da zbog takvih plaća ne želite doći u Hrvatsku. Što je s tom Kenijom?

- Konkurentna je, gospodine ministre. Strašno je konkurentna.

- Je li cjeloživotno obrazovanje razlog? – znatiželjan je Mirando.

Namuki se nasmije sjetivši se cjeloživotnog leta muha oko kenijskih mališana.

- Pa jest. Dok god su živi, firma od njihova obrazovanja ima koristi. Samo brzo umiru – potuži se predsjednik uprave Honda.

- Jesu poboljšali i obrazovanje? – opet se interesira Mrsić. Barroso mu nikad kao primjer uspješne zemlje ne navodi Keniju, pa ga zato sve ovo zanima.

Namukija je malo upeglalo ovo objašnjavanje, pa krene u promjenu teme.

- Uglavnom što vam hoću reći? Više se isplati ulagati u Keniju, nego u Hrvatsku. Cijena radne snage je niža, profit veći, vrlo jednostavno. Afrika je nova Kina, razumijete?

Mrsić kimne potvrdno glavom.

- Ali – uozbilji se Namuki – svaka vaša nova promjena u zakonu o radu, mene iznova oduševi.

I radnici oduševljeni novim promjenama zakona (FOTO: Lupiga.Com)

Ministar se nasmije. Lijepo je kad ti laska predsjednik uprave Honda.

- Vidite, Kenija ima jeftiniju radnu snagu, ali bez obzira koliko je ona jeftina, kenijski zakon o radu ne dopušta ni iznajmljivanje radnika, ali ni spuštanje plaće. Kenijski radnici imaju dolar po danu, ali ako odlučite povećati profit, kenijski zakon o radu vam ne dopušta da mu spustite plaću na 50 centi.

- Uopće nije fleksibilan – uleti Mrsić.

- Tako je. Za razliku od hrvatskog.

- Fleksibilnost sam uveo kako bih poboljšao sigurnost radnika – pohvali se Mrsić

Suzuki se nasmije na ovu totalnu kontradiktornost. Mrsić doda.

- Prema novom zakonu lakše je radniku dati otkaz, pa kad firme podijele puno otkaza, nekoga će na kraju ipak morati zaposliti. Tako da će onaj radnik na burzi uvijek imati sigurnost da će se negdje zaposliti – objasni Mirando svoju viziju.

- Da, da – složi se Japanac – super je što kad radniku smanjiš plaću, a on ne želi pristati, automatski dobije otkaz.

- Jel da, da je to super?

- Jest, ali puno je bolja mjera o agencijskom zapošljavanju.

Mrsić se opet nasmije na riječi Suzukija. Lijepo je kad ti laska predsjednik uprave Honda.

- Vidite, kenijski zakon o radu rigidan je i po tom pitanju. Tamo ti radnik mora raditi cijelu godinu. A što ćeš s njim ako nema posla cijelu godinu? Moraš mu plaćati dolar dnevno, imao ili ne imao posla.

- Da, bezveze je plaćati nekoga tko ne radi – kaže ministar koji je većinu radnog vremena zabavljen predizbornom kampanjom za šefa zagrebačkog SDP-a.

- Ovo vaše agencijsko iznajmljivanje radnika je revolucija u radnom zakonodavstvu, jeste li Vi toga uopće svjesni?

Mrsić se rastopi na ove tople riječi.

- Kada druge države ovo prekopiraju riješit ćemo se radnika jednom za svagda. Uzimat ćemo ih iz agencije po potrebi. Cijelo tržište rada pretvorit će se u najobičniji projekt. Treba ti radnik na mjesec dana, posudiš ga u agenciji i gotovo. Danas je sto problema na tržištu rada. Uzmimo samo prosinac. Radnik je cijeli mjesec zabavljen poklonima, moraš mu i neku božićnicu dati, smišlja kako će na skijanje, a ne radi ništa. Tvrtka mu svejedno za prosinac isplati plaću. Nijedan prosinac u modernoj povijesti nije zaslužio da mu radnik dobije plaću. Gadi mi se taj mjesec. Nije on jedini, takvo je i ljeto. A ovaj vaš zakon to sve poništava zauvijek. Uzmeš za projekt radnika iz agencije, a kad ti projekt završi, vratiš ga tamo.

- Da, da, to mi je i bila misao vodilja.

- Da skratim, gospodine Mrsić. Mi odmah krećemo s investicijom u Hrvatsku, samo nam sredite birokraciju.

- Hoćemo. Čim nam završe izbori za zagrebačkog šefa SDP-a. Ministri rada, obrta i poduzetništva, ja i moj kolega Maras, nismo baš ovih dana u ministarskom uredu, pa kad se vratimo. Tamo oko prosinca.

- Uf, jebo prosinac. Mrzim taj neradnički mjesec. Kako će biti lijepo raditi u Hrvatskoj. Dobiješ narudžbu za vozila, uzmeš ljude iz agencije, a kad oplete kriza i ljudi ne kupuju auta, ti nemaš nijednog zaposlenog. Umjesto da plaćaš hladni pogon, ti smišljaš vrući pogon na sva četiri kotača nove Honde CR-V.

- Onda se vidimo 1. siječnja 2014. kad zakon stupi na snagu – reče Mrsić pruživši ruku investitoru.

- To ja zovem Happy New Year – razdragano će šef Honde Suzuki.

Lupiga.Com