Više od 300.000 agencija diljem Europske unije nudi poslove nezaposlenima širom kontinenta, no riječ je o zaposlenjima koja su postala simbolična karakteristika podjele na tržištu rada što je proizvela milijune, prije svega, siromašnih radnika. Kako njemački stručnjaci u posljednjem istraživanju europskih sindikata i EU tvrde - "To su poslovi koji ne garantiraju sigurnost u starosti, u najbolju ruku minimalnu mirovinu koja ne dozvoljava ni pomisao na starost bez pomoći države". Konzekvence ovakvih angažmana su najčešće niska primanja, veliki rizik za mentalno zdravlje povezano s nesigurnošću radnog mjesta te minimalne mogućnosti napretka u karijeri.

Studiju ACCESSOR provela je "inca", sindikat koji se brine o talijanskim radnicima u Velikoj Britaniji u suradnji s Europskom Komisijom, a koja zaključuje kako je u posljednja dva desetljeća nesigurnost radnika drastično porasla širom kontinenta. U svim zemljama obuhvaćenim studijom ACCESSOR primijećeno je ne samo da je broj atipičnih ugovora drastično narastao, već i da se tipovi takvih ugovora svakodnevno povećavaju kako se razvijaju novi načini i strategije kojima vlade EU zemalja promoviraju fleksibilnost rada.

Svih osam zemalja koje su sudjelovale u studiji (Španjolska, Italija, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Belgija, Švedska i Slovenija) bilježe porast atipičnih ugovora koji su uglavnom posljedica globalne krize. Od svih ugovora 1990. godine u Francuskoj, tek ih je 16 posto bilo atipično dok je 2012. godine svaki četvrti ugovor na određeno bio „part time“ ili takozvani "ugovori na nula sati". Analitičari tvrde kako je očito da atipični ugovori nisu posljedica želje ili izbora već nemogućnosti izbora. Čak trećina onih koji su potpisali ovakve ugovore tijekom 2011. godine u Francuskoj zapravo je tražio "pravi" posao što predstavlja ključnu karakteristiku atipičnih ugovora koje su ljudi prisiljeni potpisivati ne samo u Francuskoj već diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj.

Nije stvar želje nego nemogućnosti izbora (FOTO: Giuliano Camarda)

Atipični ugovori najčešće se definiraju u odnosu na one standardne, ili one koji su, čini se, nekada bili standardni - dakle stalni poslovi na neodređeno vrijeme uz puno radno vrijeme. Njemačka atipične ugovore definira kao "one koji ne garantiraju sigurnost u starosti uz, u najbolju ruku minimalnu mirovinu, koja ne dozvoljava ni pomisao na starost bez pomoći države".

I LUPIGA JE MARŠIRAO: Kako će konačno pokoriti rad?

NIČIJI RADNICI: Još više nesigurnosti za agencijske, ali i za sve ostale radnike

Dvije su osnovne vrste ovakvih ugovora. Oni sklopljeni za obavljanje određenog projekta te oni "part time" koji nisu u punom radnom vremenu. Kao najgori mogući oblik ugovora koji se pojavljuje u posljednjem desetljeću studija navodi "ugovore na nula sati". Riječ je o ugovorima koji poslodavcu daje za pravo da radnika na posao pozove telefonom ili SMS porukom. U Velikoj Britaniji pet posto radnika radi po takvim ugovorima, a u Njemačkoj su ovi ugovori zamišljeni kao mogućnost mladima da se uključe na tržište rada.

Zaboravite na sigurnu budućnost (FOTO: Lupiga.Com)

Konzekvence ovakvih angažmana su najčešće niska primanja, veliki rizik za mentalno zdravlje povezano s nesigurnošću radnog mjesta te minimalne mogućnosti napretka u karijeri. Svim ovim poslovima zajednička je karakteristika što su fleksibilniji, manje zaštićeni, niskog troška za poslodavca te kreiraju segment tržišta rada u kojem se najčešće nalaze mladi radnici koji su osuđeni na život u ovakvim nesigurnim uvjetima u kojima uvijek moraju biti fleksibilni bez mogućnosti planiranja obitelji ili životnog prostora.

U posljednjih 20 godina ovakvi poslovi su u EU narasli s osam na 14 posto ukupnih poslova. U istom razdoblju čak je trećina svih poslova u EU upravo ovakvog tipa. Dok je u, na primjer Njemačkoj prije 20 godina tri četvrtine poslova bilo "za stalno" danas je ta brojka pala na dvije trećine.  Samo je šest posto radnika radilo na određeno u Njemačkoj početkom devedesetih godina prošlog stoljeća dok je danas zabilježen rast od 50 posto u odnosu na brojke iz tog vremena. U isto vrijeme i na istom mjestu, broj mladih zaposlenih na određeno vrijeme povećao se za 129 posto. S 8,2 posto '1990. godine na 18,8 posto 2008. godine čemu su pripomogle intervencije njemačke vlade koja je omogućila ovakav porast.

Svim ovim poslovima zajednička je karakteristika što su fleksibilniji, manje zaštićeni i niskog troška za poslodavca (FOTO: Shiho Fukada)

Studija zaključuje kako rad na neodređeno vrijeme sve više raste na račun stalnih poslova dok oni još nepovoljniji ugovori rastu na račun rada na određeno od kojih oko 15 posto ostaje bez posla u roku od 12 mjeseci što ukazuje na trend koji neumoljivo nagriza egzistencije milijuna ljudi diljem Europe.

Najnovijim trendovima na tržištu rada najugroženiji su oni koji rade za niska primanja (86 posto), mladi (51 posto) te zaposleni na određeno (46 posto) koji se vrte u začaranom krugu između nezaposlenosti, rada na određeno i „part time“ poslova, rijetko prelazeći u kategoriju stalno zaposlenih.

Lupiga.Com