Nekoliko dana nakon policijskog privođenja i podnošenja kaznenih prijava USKOK-u protiv Josipe Rimac, dojučerašnje državne tajnice u Ministarstvu uprave, i još dvanaestero osumnjičenih u velikoj korupcijskoj aferi Vjetroelektrane Krš-Pađene, premijer Andrej Plenković je novinarima kazao kako očekuje da policija i DORH procesuiraju i one koji su vezani uz SDP i npr. provođenje javnih nabava za Europsku prijestolnicu kulture u Rijeci. 

„Očekujem isti aršin i za one koji su vezani za SDP u Rijeci”, poručio je i dodao kako ne vidi do sada nikakve spektakularne akcije u vezi toga. Kad su ga tada odmah upitali je li on to pritišće pravosuđe, odgovorio je da ne, nego su to samo njegova „očekivanja“. 

DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Josipa Rimac je to radila u fušu

Kao da je to neka bitna razlika. Kada premijer javno od policije i DORH-a očekuje neku akciju, teško je interpretirati to drukčije nego da radi nezanemarivi pritisak na organe progona i pravosuđe. On je taj koji je kao šef Vlade predložio državnu odvjetnicu Saboru na odlučivanje, a prethodno predložio razrješenje bivšeg državnog odvjetnika Dražena Jelenića. 

Kako su mnogi interpretirali tu njegovu izjavu kao pritisak, Plenković je još nekoliko puta idućih dana ponavljao i nastojao objasniti isto. Nikoga on ne pritišće, samo „očekuje“ jednaki aršin za sve, a na ovaj ili na onaj način, po njemu, DORH pritišću predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik SDP-a Davor Bernardić.

Plenković je jasno iskazao svoje očekivanje od DORH-a (FOTO: HINA/ml)

Po čemu je zaključio da na DORH vrši pritisak Davor Bernardić? Kad se u Saboru prošlog mjeseca raspravljalo o imenovanju nove državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek, Bernardić je prigovorio što ona u svom programu ni ne spominje političku korupciju, a zanima ga i hoće li se ona pozabaviti „imovinom HDZ-ovaca kojoj se ne može dokazati porijeklo, kupovinom zastupnika u Saboru, koronaprofiterima, splitskim Domom za starije“. Zoran Milanović je nekako u to vrijeme komentirao da nije dobar način na koji se bira državni odvjetnik te da je gospođa Hrvoj Šipek osobni Plenkovićev izbor.

Naravno, DORH je itekako osjetio da ga netko pritišće pa je odmah sutradan poslao priopćenje u kojem, bez ikakvog drugog komentara, citira članak 6. Zakona o državnom odvjetništvu. U njemu piše da je „zabranjen svaki oblik utjecaja, a posebno svaki oblik prisile prema državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika, zlouporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenje medija i javnih istupanja u predmetima kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti i u predmetima u kojima državni odvjetnik odnosno zamjenik državnog odvjetnika izvršava svoje ovlasti i dužnosti u zaštiti imovine Republike Hrvatske“.

Plenković je iskazao svoje očekivanje od DORH-a u vezi istrage u Europskoj prijestolnici kulture koji dan nakon što su u medije iscurili vrlo živopisni transkripti razgovora koje je vodila Josipa Rimac, a koje su pohvatale istražne „bubice“, iz kojih je skroz jasno da se radi o korupciji. Doznali smo i kolike su tarife u takvim korupcijskim transakcijama. Dakle, istraga je nesumnjivo provaljena i zato prisilno zaustavljena, ali su odmah, i za HDZ kao stranku (jer su okrivljeni uglavnom njegovi članovi), a ne samo za aktere, objavljeni kompromitirajući transkripti, na što se Plenković prvi put obrecnuo na DORH, tražeći od njih, ali i od policije da hitno ispitaju tko je medijima dostavio transkripte. Rekao je da je „strašno i katastrofa“ to što su transkripti dostavljeni medijima i da su transkripti mogli izići ili iz DORH-a ili iz policije, „nisu mogli iz knjižnice“. Iz DORH-a su tada odgovorili da nisu izvor transkripata objavljenih u medijima i da je rješenje o provođenju istrage poslano i okrivljenicima i njihovim braniteljima, s njim je upoznato ukupno 29 osoba. 

E, pa sad, poslije svega, na koga je DORH stvarno mislio kad je citirao da je zabranjen svaki oblik utjecaja na DORH, čini se jasnim. Općenito na svakog moćnika, ali na jednog političara pogotovo, na onog koji postavlja i razrješuje državnog odvjetnika. 

„Na koga se odnosi? Na Batmana. Pa na Plenkovića se odnosi, ali ne treba razbijati glavu zbog toga“, tako je analizirao Milanović. 

Zoran Milanović je komentirao da nije dobar način na koji se bira državni odvjetnik (FOTO: HINA/Tomislav Pavlek)

Bezbroj puta su se u hrvatskim medijima pojavljivali detalji iz istražnog postupka, bilo iz praćenja ili ispitivanja okrivljenika ili svjedoka i iznimno rijetko bi bio pronađen onaj tko ih je odao medijima. Takva je priroda ovog aspekta hrvatske „duboke države“. Posao medija je svakako da materijale kakav je ovaj o Josipi Rimac objave jer je prokazivanje kriminala i korupcije javni interes. Lijepo je primijetio kolega Jurica Pavičić da nas je ono što smo ovako saznali o slučaju Rimac naučilo podosta toga o prirodi hrvatskog „kapitalizma“. Kao na primjer da „uskrsnica“ za tajnicu kabineta Ministarstva poljoprivrede može iznositi i 10.000 eura i to samo kao predujam za višestruko veću sumu. Ili da će, kad bude „puvalo“ ponad Knina, šefica ovog poduhvata „puniti džepove“.

Inače, Zlata Đurđević, predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, pojašnjava da se zakon prije nekoliko godina promijenio, pa istraga više nije tajna, već samo nejavna. To znači da mediji i formalno, zakonski, smiju njezine detalje prenositi javnosti. Zlata Đurđević, dapače, kaže da se javnom kontrolom istrage jača povjerenje javnosti u rad DORH-a, tim više što je ovaj predmet koji se odnosi na političku korupciju od velikog javnog interesa.

Nije, naravno, ni sam premijer mogao ići tako daleko da medijima predbaci što su objavili najzanimljivije detalje iz mjera prisluškivanja, ali misli da je „strašno“ što je to netko novinarima dostavio. Da, to je „strašno“ jer Plenkovićevom HDZ-u pred izbore ovo zaista šteti. Objava nekih ranijih transkripata u slučaju uhićenika Franje Varge i Blaža Curića, kuma neizbježnog Milijana Brkića - u kojima je, među ostalim, plasirana i lažna, izmišljena sms-komunikacija između Plenkovića i bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić, nije baš toliko smetala. Ali, osječki je DORH u listopadu prošle godine odbacio kaznene prijave. Je li to tada Plenkovića zasmetalo ne znamo.

Kad bismo kalkulirali, rekli bismo, dugotrajnu istragu u vezi Vjetroelektrane Krš-Pađene, dojavom su srušili neki insajderi, a onda su kao odgovor na to u javnost krenuli transkripti razgovora iz spisa kako bi se pokazao značaj ove afere na kojoj se dugo radilo. No, naravno, to su samo kalkulacije. 

U svakom slučaju, javnost će sada podrobnije pratiti i ocjenjivati što će se događati s istražnim radnjama o poslovima projekta EPK-a u Rijeci. Ali, premijer je pritisnuo na ionako već odškrinuta vrata jer je policija još prije desetak dana digla kaznenu prijavu protiv nekoliko članova stručnog povjerenstva tvrtke „Rijeka 2020“ zbog sumnjivog postupka javne nabave. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"