Poštovani gospodine Pauk, cijenjeni sugrađanine, dragi Martine,

Još sam ushićen i oduševljen Vašom plemenitom gestom oko spašavanja ranjenog galeba. Takva empatija prema živom biću zaslužuje da biti opjevana. Klapski, tamburaški, guslarski … Bilo kako, samo da ostane narodu u spomen. Naravno, dobrodošla je ta gesta i u udžbenike vjeronauka i etike.

Promaklo mi je možda u tekstu jeste li na kraju doista išli do Gospića ili je sve skupa samo pod geslom: „da je trebalo, mi bismo…“, pa iako na kraju niste otišli – ono „bili smo spremni…“ čini Vas junakom.

UZ ODLAZAK VLADIMIRA MATIJANIĆA: Ostajemo usamljeniji pred bagrom

BORIS DEŽULOVIĆ O SMRTI VLADIMIRA MATIJANIĆA: „Hladne glave vam jebem mater svima“

Malo bih ipak proanalizirao vaš post, s obzirom na onu zadnju rečenicu u njemu. Naime, čovjek se od životinja, između ostalog razlikuje i po tome što je organizirao društvo s mnogo kompleksnijim sadržajima nego ga imaju jata, krda ili čopori. U tom društvu, na primjer, čovjek je odlučio izdvajati dio sredstava od svojih primanja za određene službe koje će mu, u određenim trenutcima pomoći svojom stručnošću i efikasnošću (kao da ste Vi i prijatelj Zdrave naišli, primjerice, na slona sa slomljenom nogom, pa bi u nekom trenutku shvatili da ga ne možete nositi do Gospića i nazvali biste nekoga s dizalicom i šleperom da to odrade, zar ne?).

Mudrosti po Martinu Pauku (SCREENSHOT: Facebook)

E, vidite, društvo je zamislilo da se može međusobno pomagati, na primjer, pružiti pomoć bolesnima i nemoćnima ... recimo s kvalitetnim zdravstvenim sustavom koji uključuje ljude i tehniku koji znaju i mogu pomoći unesrećenom. Društvo je zamislilo, a suvremeno društvo to i prakticira, ali dobro, neću Vas sad gnjaviti zemljopisnim uputama gdje to negdje daleko postoje suvremena društva. Ovdje je mjesto u mom tekstu gdje bih, zbog te Vaše zadnje rečenice koju ste ispisali u postu, odmah sada tražio od Vaše supruge da se razvede. Da, dobro ste pročitali – razvede. U zahtjevu za razvod može navesti činjenicu da ona nije Hulk koji Vas, onesviještenog ili nepokretnog može prebaciti preko ramena i odnijeti veterinaru u Gospić. A Vi to od nje očito očekujete cijelo vrijeme. 

Poštovana gospođo Pauk, tražite razvod od poštovanog gospodina Pauka već danas! Jer ocrnit će Vas javno prvom prilikom kad ga na leđima ne budete mogli nositi do veterinara u Gospiću.

Vidite poštovani gospodine Pauk, u vezi slučaja o kojem ste napisali svoj post – svoj obol su već dali cijenjeni doktor Hrvoje Tomasović pokazujući koliko je pokvaren, a nakon njega i uzvišeni gospodin Robert Pauletić pokazujući koliko je zao i bestijalan. Vi ste samo pokušali sudjelovati u svemu, a ispali ste užasno, ali užasno glupi. I nije ovo prvi put da ste ispali užasno glupi, ali evo, moramo to istaknuti, ne bi bilo fer da zaobiđem. Možda ste htjeli ispasti hrabri, moćni, zli, pokvareni … ali niste. Samo ste ispali užasno glupi poštovani gospodine Pauk.

Mudrosti jednog liječnika (SCREENSHOT: Facebook)

No, dobro, vratimo se na trenutak humanoj gesti kojom spašavate krilo galeba, ne brinući za vlastitu sigurnost, ne hajući za udobnost, ne mareći za gubitak dragocjenog vremena. Naime, poštovani gospodine Pauk, koliko se sjećam, a rado bih podsjetio i ostalu zainteresiranu javnost – nije ovo prvi put da javno iskazujete humanost i brigu o drugim živim bićima. 

Dakle, draga zainteresirana javnosti, ovo cijenjeno i sasvim beznačajno malo biće, svojevremeno je uselilo u splitske vijećničke klupe. Podizanje njegove rukice u Gradskom vijeću, često su pratile i javne eskapade kojima pokazuje svoje pravo lice, smješteno iza onog koje se šeretski osmjehuje na popratnim fotografijama uz citate s Facebooka, Twittera ili Instagrama. Njegove su izjave gnjusne, fašistoidne i zle, a kakav je on čovjek - ne znam, kažu da odijelo ne čini čovjeka, valjda ga čine djela i riječi. Pa sami zaključite. Ako ne smijem s par riječi opisati što ja osobno mislim o ovom biću, valjda barem mogu nabrojati nekoliko njegovih javnih uspješnica. 

Podsjetimo se kako je zakrvavljenih očiju pokušavao oblatiti supetarsku gradonačelnicu, Ivanu Marković, jer se usudila uskratiti novčane donacije huliganima iz Torcide i Blajburškog voda. Znao je Pauk, inače, mlado od Zlatka Hasanbegovića, da treba odmah zaigrati na domoljubnu kartu, jer to i jest jedina karta koju ima. Nešto kasnije je pokazao i vrhunski smisao za humor, požalivši se što traktori ne voze morem, jer tako bi protjerao supetarsku gradonačelnicu i njoj slične s hrvatskih otoka. Znate već – Srbi odlaze s traktorima. 

Mudrosti uzvišenog Roberta Pauletića (SCREENSHOT: Facebook)

Podsjetimo se kako je bivši vijećnik ujedno i nogometni sudac, koji je zbog uvreda na račun Riječana i riječkih navijača kažnjen od strane disciplinske komisije. Rijeka je, jebiga, crvena krpa, krizna točka pravih Hrvata, a moramo priznati da nema baš puno nogometnih sudaca koje je kažnjavala disciplinska komisija, pa i to veleštovanog Pauka čini posebnim. Od sportskih uspjeha bilježimo i njegove izjave o srpskim vaterpolistima koji su sami bili krivi za skok u more na splitskoj rivi pred razularenom hordom. Pa i tko bi drugi bio kriv, pored živih Srba? 

Podsjetimo se i da ovaj desničar ima i dubokoumnih filozofskih teza koje rado dijeli s hrvatskom javnošću. Na primjer, kada je na Pagu otac pobacao svoju dječicu s balkona, iz tadašnjeg vijećnika Pauka progovorio je iskonski filozof i pokušaj ubojstva četvoro djece usporedio s pobačajem. Iako bi se iz njegove se tadašnje objave moglo lako iščitati da radije odobrava bacanje djece s balkona, nego prekid trudnoće, poruka je zapravo bila upućena „ljevičarima“ (ako se ne sjećate), uz bistroumnu opasku – „gubo ljevičarska licemjerna“. 

Podsjetimo se kako je časni Pauk duhovito komentirao i razbijene nosove konobara s pogrešnim akcentom, sjećate se? Pa tko se ne bi nasmijao razbijenom nosu konobara koji kaže mleko umjesto mlijeko.

Podsjetimo se da uvaženi Pauk posjeduje i talent za modni dizajn eksterijera i prostornog uređenja, koji spretno nadograđuje radikalnim domoljubljem. Naime, za reklamiranje svog državotvornog masturbiranja ipak nije dovoljna samo mržnja prema Srbima – pa on povremeno pronalazi i druge koji zaslužuju da ih se mrzi. Tako se dosjetio migranata/izbjeglica/raseljenih u aktualnom trenutku, pa iznio veličanstvenu ideju o postavljanju bodljikave žice na naše granice. Zamislio je tako, veleštovani Pauk, svjetlucanje žileta po onoj crvenoj crti što nas dijeli od istoka. Ali šljokičastu žiletnu ogradu, za razliku od nemaštovitih Mađara i Slovenaca, naš bi Martin dodatno ukrasio gusto postavljenim mitraljeskim gnijezdima. Vrhunac Paukova dokazivanja dogodio se ipak u organiziranju bacanja slanine i čvaraka na granice Hrvatske, pred izbjeglice i migrante. Znate već - prljave muslimane otjerat će svinjetina. Organiziranje Facebook događanja u kojem će se pred izbjeglice bacati čvarci i slanina nije samo nedostatak smisla za humor, niti neuspjela birtijaška zajebancija. To je odvratna provokacija na račun vjerske pripadnosti i kao takva je dio fašističkih metoda. 

Ima toga još puno, besmisleno je sve nabrajati.

Poštovani gospodine Pauk, cijenjeni sugrađanine, Martine! 

Znamo mi da ste Vi, kako već rekosmo, došli na svijet kao mlado od Hasanbegovića ili kao bijelo pranje Brune Esih, valjda ste im zapeli za oko svojim arijevskim izgledom, a znamo i da nije jednostavno služiti pod njima – ali kada se malo razmisli … Svaki puta kada ste se oglasili, poštovani gospodine Pauk, Vi ste ispali glupi. Kako se ne umorite od toga? Kako se Vaše cijenjene kolege nisu umorile od toga?

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: N1 televizija

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"