Prvak Europe sinoć je plijenio uvjerljivošću, ali i dopadljivom košarkom. Cibona nije razočarala, pokazala je da ima što ponuditi protiv najbolje momčadi Starog kontinenta. Ovime se, doduše, oprašta od borbe za četvrtfinale, ali ovo je sve samo ne sezona u kojoj se morao ganjati najbolji europski rezultat u zadnjih deset godina. Lupiga je provjerila što bi mogao značiti čuveni pojam "makabizacije" hrvatske košarke

Upućeniji pratitelji hrvatske košarke, koje je nekad našim manje upućenim, ali domoljubnim sportskim pratiteljima bila puna vilica kao danas Janice Kostelić i rukometaša, govore o "makabizaciji" naše košarke, kao osnovnom razlogu njezina utapanja u prosjeku. To bi imalo značiti da se sva kvaliteta silom ili milom slila u jedan klub – Cibonu, kao što je to u Izraelu slučaj s Maccabijem iz Tel Aviva. Pak je i naša košarka, vele, došla na (niske) grane izraelske.

Pa evo Maccabija u Zagrebu i prigode da vidimo "makabizaciju" na djelu. Da provjerimo koliko hrvatska "kopija" odgovara "originalu". S obzirom da je riječ o aktualnom prvaku Europe, već na prvi pogled nije ta "makabizacija"  tako loša. Ali naši kritičari o tome fenomenu ne govore u pozitivnom smislu, upravo obratno. Uglavnom, u momčadi Maccabija je čak sedam stranaca – Maceo Baston, Derrick Sharp, Anthony Parker, Deon Thomas (svi USA), Sarunas Jasikevicius (Litva), Nestoras Kommatos (Grčka) i naš Nikola Vujčić. Njih je došlo bodriti nekoliko stotina sjajno raspoloženih navijača, uglavnom mlađe ekipe. Bila je tu i neizbježna izraelska služba sigurnosti koja sportaše prati u stopu po inozemnim borilištima. Posebnu pozornost posvetili su ulasku u tunel za goste. Mlađi i vatreniji navijači Maccabija su se, naoružani zastavama i šalovima stacionirali na sjevernom dijelu dvorane. Njihove starije kolege, među kojima je bio i pravi pravcati rabin, udobno zavaljen na stolici na samom parketu, raštrkali su se na zapadnom dijelu dvorane. Udruženim snagama stvorili su "telavivsku" atmosferu.

Klicalo se neprestano, što, teško je reći, ali prepoznali smo višekratno skandiranje treneru Pinniju Gershonu. Riječ je o izuzetno temperamentnom liku koji je u utakmici koju je njegov sastav dobio 17 koševa viška (91:74) uspio dobiti dvije tehničke, od čega je jedna dodijeljena "klupi". "Domaćinski" teren za goste dodatno je otežao posao raštimanom domaćinu, koji ne zna za pobjedu u drugom krugu Eurolige, a ni u Goodyearligi mu ne ide po željama. Novinare, među kojima smo uočili i dva barda ovdašnjeg sportskog novinarstva, Borisa Mutića i Morskog Raka, je uoči utakmice dočekala vijest da je između trenera Anzulovića i Amerikanca Geralda Fitcha definitivno "puklo". Jedini stranac "preko bare" u dresu Cibone nije se ni skinuo, a nije viđen ni u dvorani, što znači da je ugovor vjerojatno raskinut. Ipak, "Cibosi" kao i toliko puta ove sezone hrabro ulaze u meč. Dobivaju prvu četvrtinu (29-27), potom i poluvrijeme s 50:46.

U tom razdoblju viđena je obostrano izvanredna košarka, začinjena, među ostalim s deset trica, po pet sa svake strane, atraktivnim akcijama Popovića, Vrankovića i Badera s jedne, te Parkera, Bastona i Vujčića s druge strane. Joke Vranković i u takvoj konkurenciji na poluvremenu biva najefikasnijim i najkorisnijem igračem na parketu. I na kraju je imao najviše poena na kontu (24), no epitet najboljeg igrača utakmice zaslužili su neki drugi. Ove sezone u Draženovom domu gostovale su ekipe kao što su Real, Climamio i Efes Pilsen, no Maccabi je već u prve dvije četvrtine pokazao najviše, bez obzira na zaostatak. Prvi problemi Anzulovićevog sastava naziru su već u trećoj četvrtini, ali za rezultatski priključak potrebnu razinu najbitnijih segmenata igre – šut i skok, Cibona ipak nekako zadržava. Obrana, međutim, nema rješenja za probuđenog Sarunasa Jasikeviciusa koji je u kratkom vremenu povezao četiri trice i nebrojena duhovita rješenja za suigrače.

U zadnjem "kvoteru" Cibona je ubacila svega devet poena i poraz je bio neminovan. Zakazao je šut, posebno kod Štimca i Longina, Popović i Vranković ostali su bez snage. Maccabi je odnio premoć u skoku, pa Vujčić i Baston često imaju i po tri centarske akcije u jednom napadu. Zaključno, prvak Europe plijenio je uvjerljivošću, ali i dopadljivom košarkom. Bilo se teško odlučiti za najboljeg pojedinca u redovima gostiju – Jasikevicius (20 poena, 8 asista, 3 skoka) ili Vujčić (16, 5, 12). Cibona nije razočarala, pokazala je da ima što ponuditi protiv najbolje momčadi Starog kontinenta. Ovime se, doduše, oprašta od borbe za četvrtfinale, ali što se nje tiče, ovo je sve samo ne sezona (odlazak Žižića, otkazi Sesaru i Fitchu) u kojoj se morao ganjati najbolji europski rezultat u zadnjih deset godina. Eto, a što se "makabizacije" tiče, daj Bože još ovakvih utakmica i navijača. Problemi su negdje drugdje. I da, Cibona je napokon igrala pred punom dvoranom.