Manosfera, incel, chad, red pill, black pill, looksmaxxing. Pojmovi koji su donedavno bili ograničeni na opskurne kutke interneta i nišne online zajednice danas su postali dio šireg internetskog rječnika, a nerijetko se pojavljuju i u mainstream medijima, političkim raspravama i popularnoj kulturi. Jacob Johanssen, izvanredni profesor na Sveučilištu St. Mary’s u Londonu, održao je u zagrebačkom KIC-u, u sklopu Subversive Foruma, predavanje o psihodinamici manosfere. Johanssen manosferu definira kao online prostor u kojem mizogini influenceri dobivaju na popularnosti širenjem štetnih narativa o rodu, a posebice o muškosti i ženskosti.

Članovi manosfere često reagiraju na osjećaje nesigurnosti, neuspjeha i društvene marginalizacije. Te reakcije oblikuju fantazije o muškoj moći, kontroli i hijerarhiji, povezane s autoritarnim i ponekad fašističkim obrascima mišljenja. Internet i društvene mreže omogućuju njihovo širenje, učvršćivanje i pretvaranje u kolektivne identitete. 

Johanssen se prvenstveno oslanja na rad njemačkog filozofa Klausa Theweleita, koji je proučavao muškarce iz doba Weimarske republike. Ovaj je autor tvrdio da nastanak određenog tipa muškog vojnika nije bio tek posljedica ekonomskih i političkih čimbenika. Naprotiv, taj je specifični tip muškarca već postojao i aktivno sudjelovao u stvaranju onoga što će postati fašizam i nacistička Njemačka. Drugim riječima, određeni oblik muškosti bio je unaprijed prisutan i prihvaćen od strane protofašističkih ili fašistoidnih muškaraca.

Prema Johanssenu, manosfera predstavlja pokušaj zaustavljanja ili poništavanja progresivnih društvenih promjena vezanih uz jednakost, rodni identitet i seksualnu orijentaciju. Muškarci iz manosfere žele simbolički uništiti žene, a istovremeno ih i žele. Povlače ih dvije suprotne sile. Brane se od žena, ali ih istodobno simbolički prodiru i osvajaju. Ti su muškarci krhki i osjećaju se ugroženo od žena, ženske seksualnosti i navodne moći koju žene imaju nad njima. Istodobno se osjećaju neželjenima i nedostatnima. Na te osjećaje reagiraju povlačenjem, samoisključivanjem iz društva te stvaranjem zajednica kakve danas vidimo na internetu.

"Nije slučajno da su desni ekstremizam i MAGA politika toliko privlačni određenim skupinama muškaraca" - Jacob Johanssen (FOTO: Zoe Šarlija)

Zajednica NoFap, primjerice, zagovara suzdržavanje od pornografije i masturbacije kako bi se kontrolirali nagoni. Članovi „muške separatističke“ zajednice MGTOW (Men Going Their Own Way) raspravljaju o potrebi potpunog uklanjanja žena iz svojih života te zamišljaju život organiziran isključivo među muškarcima. Johanssen ističe da su mnoge ekstremne ideje o rodu koje danas ulaze u mainstream prvotno nastale na internetu. Struktura društvenih mreža omogućuje pokušaj integracije krhkog ega te stvaranje osjećaja zajedništva i cjelovitosti. 

Johanssen se također poziva na komunikologe i teoretičare kulture Jacka Braticha i Sarah Banet-Weiser. Oni smatraju da je temeljna neoliberalna ideja – da svatko može uspjeti ako dovoljno radi na sebi, vjeruje u sebe i prevlada prepreke, i da je svatko svoj vlastiti „brend“ – izgubila vjerodostojnost i „ogoljena“, osobito nakon globalne financijske krize 2008. godine. 

U manosferi je ta kriza povjerenja u suvremeni kapitalizam posebno vidljiva. Mnogi muškarci osjećaju da ih je sustav iznevjerio. Ovi autori tvrde da suvremeni neoliberalizam nije uspio ideološki ni praktično učvrstiti pojedinca kao samodostatnog, produktivnog i uspješnog subjekta. Individualni neuspjesi muškaraca – bilo ekonomski, romantični ili druge prirode – pronalaze svoj izraz u online prostorima poput incel („involuntary celibate“) zajednice. 

Obećanje u srži neoliberalizma glasi: ako vjeruješ sustavu, razmišljaš pozitivno, djeluješ proaktivno i naporno radiš, uspjet ćeš. U incel zajednici ta je ideologija potpuno razbijena. Dok se u drugim dijelovima manosfere – primjerice u zajednicama povezanima s idejom „red pilla“ ili među takozvanim „pickup artistima“ – još uvijek vjeruje da je dovoljno razviti samopouzdanje kako bi muškarac mogao osvojiti gotovo svaku ženu, inceli odbacuju takvu ideju. Oni su, po definiciji, hetereoseksualni muškarci koji krive žene i društvo za svoj neuspjeh u romantičnim odnosima. Ne vjeruju da će ikada „uspjeti“. Taj pogled nazivaju „black pill“. Smatraju da su previše ružni, depresivni, siromašni ili na drugi način trajno zakinuti. 

„Kao posljedica toga očekuju da žene umire njihove nesigurnosti i zadovolje njihove emocionalne potrebe. Istovremeno krive žene zato što navodno ne odgovaraju na njihove zahtjeve, ne primjećuju ih ili ih odbijaju. Tako grade identitet temeljen na osjećaju neželjenosti, marginaliziranosti, društvene neprilagođenosti i psihološke nestabilnosti. Uz to je često prisutan snažan osjećaj seksualnog prava ili uvjerenja da im seksualni odnosi pripadaju po nekoj osnovi. Te priče izražavaju internaliziranje neoliberalne logike, ali i duboku frustraciju njome jer ih je, po njihovu mišljenju, iznevjerila”, razlaže Johanssen.

Ondje gdje je neoliberalizam izgubio uvjerljivost, pojavljuje se specifičan oblik autoritarnog kapitalizma (FOTO: Zoe Šarlija)

Kaže i kako nije slučajno da su desni ekstremizam i MAGA politika toliko privlačni određenim skupinama muškaraca. 

„Kao i povijesni oblici fašizma, oni odgovaraju na gospodarske krize i osjećaj društvenog propadanja stvaranjem fantazija o tome tko je kriv i kako bi društvo trebalo izgledati. Ondje gdje je neoliberalizam izgubio uvjerljivost, pojavljuje se specifičan oblik autoritarnog kapitalizma“, naglašava dalje Johanssen.

Važan dio te nove stvarnosti jest fantazija o pretvaranju u „Chada“. Naime, „Chad“ je idealizirani alfa-muškarac: dominantan, fizički privlačan, popularan među ženama i društveno uspješan. Johanssen tvrdi da je riječ o svojevrsnoj fašističkoj fantaziji muškosti, nalik idealiziranom vojniku. Objašnjava da je za incele postati Chad gotovo nemoguće. 

„Ali ipak o tome neprestano raspravljaju. Upravo ta fantazija pokazuje koliko su, unatoč svemu, i dalje vezani uz neoliberalnu ideju individualne transformacije – prelaska od beznačajnog pojedinca do poželjnog i uspješnog subjekta“, kaže Johanssen.

Iako su mnoge ideje manosfere još uvijek relativno marginalne, posljednjih godina jedna je postala znatno šire prihvaćena: looksmaxxing. Ovaj fenomen nastao je u incel zajednici, ali se posljednjih godina proširio internetom i postao gotovo mainstream. Povezan je s fantazijom o fašističkom tijelu, s idealima tijela ekstremističkih autoritarnih ideologija. Radi se o skupu praksi usmjerenih na maksimalnu optimizaciju fizičkog izgleda s ciljem privlačenja partnera i postizanja uspjeha u životu. Razlikuju se tzv. „softmaxxing“, koji uključuje vježbanje, kozmetiku i njegu tijela, te „hardmaxxing“, koji podrazumijeva steroide, estetsku kirurgiju i druge rizične intervencije. 

Jedna od ekstremnijih praksi naziva se „bone smashing“. Ona podrazumijeva udaranje lica ili čeljusti tvrdim predmetom u nadi da će kost ponovno izrasti u izraženijem obliku i time stvoriti „muževniji“ izgled. 

Za kraj, Johanssen tvrdi da mnogi današnji muškarci žele utjeloviti određeni oblik fašističke muškosti. Ovo se događa u kontekstu društva gdje se politički problemi više ne promatraju kao pitanja sukobljenih interesa, ideologija ili društvene moći, nego kao tehnički problemi koje je moguće riješiti dovoljno naprednim algoritmom. Tijekom posljednjih 20 godina uspon društvenih mreža omogućio je korisnicima međusobno povezivanje, ali je također uspostavio poseban osjećaj internetskog sebstva, koji se često svodi na prikazivanje idealizirane slike o sebi. Mogućnost da se prikažemo kao poželjni, dobro povezani, sretni, lijepi ili autentični stvara novu vrstu društvenog kapitala koja je poželjna svima. To, naravno, uključuje i manosferu, ali seže i daleko izvan nje. Iako su muškarci iz manosfere možda uspješno stvorili virtualne svjetove, u većini slučajeva ta fantazija o kontroli i nadmoći nije se prenijela u stvarni život. Inceli nisu dosegnuli ono što sami nazivaju „izlaskom iz incelstva” (ascension).

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Zoe Šarlija

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.