Stara Peščenica kvart je kontrasta. Stare napuštene tvorničke hale stoje uz gentrificirane nove stambene zgrade, a skromne radničke prizemnice u blizini nekih otmjenih kuća dobrostojećih Zagrepčana. Nekada industrijsko srce Zagreba, a danas pomalo zaboravljeni kvart uz rub šireg gradskog središta, koji kao da gubi dušu pred naletom kapitala i novogradnji. Šetnja nazvana „Jane’s Walk“, u organizaciji projekta „Mapiranje Trešnjevke“, otkrila nam prošli mjesec je brojna lica Peščenice – njene skrivene priče, povijesne slojeve i urbano tkivo koje se mijenja gotovo pred našim očima.

Inače, „Jane’s Walk“ su šetnje po gradskim kvartovima, besplatne i otvorene za sve, a koje se provode diljem svijeta. Ime su dobile po Jane Jacobs (1916. – 2006.), američko-kanadskoj urbanistici i aktivistici koja je zagovarala pješačku infrastrukturu, bogat ulični život i integraciju stambenih, poslovnih i javnih sadržaja. Jacobs je smatrala da živahni i sigurni gradovi ovise o raznolikim četvrtima s više funkcija, u kojima različite aktivnosti privlače ljude na ulice tijekom cijelog dana. Poticala je da se ljudi bolje upoznaju s kvartovima u kojima žive te da sudjeluju u upravljanju razvoja svojih gradova.

Početak šetnje koja je okupila četrdesetak sudionika (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

U uvodnom izlaganju okupljenima u kvartovskom parkiću prije same šetnje, Vanja Radovanović iz projekta „Mapiranje Trešnjevke“ objašnjava kako se, prije Jane Jacobs, gradove uglavnom promatralo kroz broj stanova, cesta i parkirališta, dok je velika promjena koju je ona unijela u pristupu urbanizmu podrazumijevala da se počelo više slušati stanovnike – što im treba, što žele i što ih smeta.

Ovo je već dvanaesta godina otkako se ove šetnje provode u Zagrebu, a šetnja po Peščenici bila je – 126. po redu. Njezin voditelj, Milan Dalmacija, nazvao ju je „Stara Peščenica i neki novi Smogovci“. U ovom se kvartu, naime, osamdesetih snimala kultna televizijska serija „Smogovci“, a početna točka šetnje bila su dva velika grafita s poznatim kadrovima iz serije. 

Posveta Vragecima na zidu lokalnog birca (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

„Grad je živo biće koje se stalno mijenja – nekome na bolje, nekome na gore. Mnogi su kvartovi u posljednjih deset ili dvadeset godina potpuno promijenjeni. Ljudi koji su odselili i vrate se nakon dugo vremena često imaju osjećaj da više ne znaju gdje su – kao da su došli u neki drugi grad“, kaže Dalmacija.

Na zidu su se našli i Crni Džek i Kumpić (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

Na početku šetnje prošli smo pored zgrade koju dijele Osnovna škola Dragutina Kušlana i III. Gimnazija. Dalmacija se prisjeća da mu je u djetinjstvu ova zgrada bila centar svemira – ovdje su se dogovarali i odvijali spojevi, druženja, sportske aktivnosti … Uz zaraslu livadu tik do ove zgrade najavljena je gradnja nove osnovne škole. Ondje su sve do prije godinu dana stajale tri kuće u nizu, skromne zidanice. U njima su živjeli ljudi slabijeg imovinskog stanja koji su preseljeni, neki od njih navodno u starački dom u okolici Zagreba. U jednoj od ovih kuća snimali su se „Smogovci“. 

Kontrast kod Naselka (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

„U njoj je živio jedan stariji gospodin … Prošle godine, dok je bio kod liječnika, sa stražnje strane kuće došao je bager i počeo rušiti. Susjedi su zaustavili radnika, no na kraju je kuća srušena“, priča Dalmacija. 

Dok grupa pozorno sluša, Dalmacija nastavlja: „Zapravo, ljudi su se praktički preko noći morali iseliti. Što se tiče 'Smogovaca' i cijele priče vezane uz seriju, od svega toga osim škole danas više gotovo ništa nije ostalo“.

Iz doba "Smogovaca" skoro pa je ostala samo škola (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

Hodamo uličicom uz livadu, na kojoj se još uvijek naziru temelji srušenih kuća. Stanovnici su se nekoć opskrbljivali vodom iz javne pumpe, jer nije bilo vodovoda. Tek kasnije su uvedeni priključci. Osim toga, tu se držala stoka. S druge strane livade naziremo obrise velike stambene zgrade koja niče u ovom skromnom radničkom kvartu. Dok joj se približavamo, ona sve više djeluje kao „šaka u oko“. Izdiže se poput grdosije iznad šarmantnih prizemnica s prekrasnim vrtovima. Narušava sklad i intimni karakter ovog specifičnog uličnog pejzaža. 

Bitno je iskoristiti svaki kvadrat, pod svaku cijenu (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

Kao da nam čita misli, Dalmacija razlaže što se ovdje dogodilo – zagrebački „urbanizam“ (ili nedostatak istog) na djelu. 

„To vam je priča većine ovih kvartova – polako nestaju male kuće i zamjenjuju ih višestambene zgrade. Sve ove kućice koje sada vidite će nestati. Dosta ih je već nestalo. Neke su godinama bile zapuštene, u nekima su još živjeli starosjedioci, stariji ljudi koji nisu htjeli prodati imanje. Onda bi došao investitor, otkupio bi parcele i spojio ih. To su vrlo male parcele, ali kad ih se okrupni, nastane prostor za novu zgradu. I tako se kvart postupno mijenja“, tumači nam voditelj „Jane’s Walk“.

Nekadašnje kuće s vrtovima i nove "lego kockice" (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

Kao da nam čita misli, Dalmacija razlaže što se ovdje dogodilo – zagrebački „urbanizam“ (ili nedostatak istog) na djelu. 

Ovaj proces predstavio je gotovo kao da je riječ o neizbježnom „prirodnom zakonu“, gotovo kao da ne postoji alternativa ovoj specifičnoj tržišnoj logici. Šetnja nas je, međutim, potaknula da postavimo jedno jednostavno pitanje: mora li razvoj grada nužno značiti uništavanje svega što mu daje karakter? Identitet kvartova poput Stare Peščenice gotovo nepovratno nestaje. Sterilne "lego kockice" zamjenjuju stare radničke kuće. Tkivo grada nestaje – čitav jedan sloj je uništen. Ono što danas vidimo su ostaci ostataka ovog kvarta – a i oni će uskoro nestati. Još uvijek se mogu pronaći iza ograda obraslih vinovom lozom i ružama. U bujnim, pomno njegovanim vrtovima preostalih kućica u kvartu su sjenice, voćke, klupe i cvjetnjaci koje su generacije stanara stvarale desetljećima. To je kvaliteta života o kojoj stanovnici novih bezličnih stambenih kutija mogu samo sanjati.

Rijetki preostali vrtovi koji podsjećaju na kvalitetu života kakvu stanari u naguranoj novogradnji mogu samo sanjati (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

U pitanju nisu samo ambijent i estetika, nego i klasni aspekti i priuštivost. Ne nestaje samo arhitektura, nego i društveni sloj koji je kvart izgradio. Radničku klasu istiskuju „neki novi Smogovci“ koji, privučeni blizinom centra grada, kupuju luksuzne stanove u novogradnjama čijim je investitorima glavna ambicija maksimalno iskoristiti građevinsku parcelu. Gentrifikacija na zagrebački način. Ne dolazi s hipsterskom galerijom i craft pivnicom, nego s bagerom. 

Šetnja kroz novogradnju Stare Pešče (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

U razgovoru za H-alter o današnjoj situaciji u jednom drugom zagrebačkom kvartu – Črnomercu, urbanist Borislav Doklestić problem ne svodi samo na estetsku dimenziju ili narušavanje vizure. On govori o dubljem, sustavnom problemu: o Zagrebu koji se „posljednjih desetljeća prestao razvijati kao planirana urbana cjelina i počeo funkcionirati kao niz privatnih inicijativa“, o gradu koji se razvija prema logici investitora. Zagreb, po njegovom mišljenju, više ne raste kao grad, nego kao skup privatnih odluka. Grad se razvija „točkasto“, a ne kao cjelina. 

Upravo taj proces na djelu je i na Staroj Pešči: nove zgrade niču bez ikakvog obzira prema okolini, prema preopterećenoj infrastrukturi, kvaliteti života, bez planiranog zelenila, bez javnih prostora. 

Slojevi gradnje (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

No, vratimo se šetnji. Ako je prethodna etapa govorila o onome što nestaje danas, završna je bila posvećena onome što je nestalo mnogo ranije – industrijskoj baštini Peščenice. U kutku oko križanja Bužanove i Heinzelove ulice ostalo je još nešto podsjetnika na ugašenu industriju.

„Kad pogledate stare fotografije iz četrdesetih ili pedesetih godina, teško je povjerovati da je to isti prostor. Ovdje su bile hale, dimnjaci, skladišta i industrijski pogoni. Danas je sve pretvoreno u stambeni kvart. Kad biste se mogli vratiti u četrdesete godine, ovaj bi prostor izgledao potpuno drukčije. Posvuda bi bile bačve, skladišta i kemikalije iz tvornica“, dočarava nam Dalmacija. 

Preostali „spomenik industrijske prošlosti“ je ruševna napuštena hala obrasla bršljanom u Bužanovoj ulici. Ovaj bivši kompleks tvornice, točnije strojarnica i kotlovnica, već dugo zjapi prazan, a budućnost mu je neizvjesna. Tvornica je izgrađena između dva svjetska rata, kada je Zagreb bio najjači industrijski centar u regiji. U ovoj zgradi je desetljećima bila smještena najprije tvornica svijeća Iskra, a zatim tvornica igračaka Biserka i tvornica metalnih proizvoda LIM. 

Industrijski ostaci koji su tu samo zahvaljujući statusu spomeničke baštine koja ih je učinila nedostupnima investitorima (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

„Ako se sjećate školskih dana, užina se posluživala u limenim šalicama. Sve se to proizvodilo ovdje. Izrađivali su opremu za javne ustanove – limene tanjure, zdjele, šalice i slične predmete. Škole su bile opremljene njihovim proizvodima, a djelomično i bolnice. Uglavnom, proizvodili su sve što je bilo potrebno za posluživanje hrane u javnim ustanovama, kao i raznu galanteriju, konzerve i limenke. Kao dijete, imao sam gotovo sve igračke iz Biserke. Nije bilo velikih trgovačkih lanaca kao danas – išlo se u Biserkin dućan. Imali su veliki tvornički dućan ovdje u zgradi i mogli ste pronaći doslovno sve“, prisjeća se Dalmacija. 

Nakon propasti Biserke, 2011. godine, cijeli kompleks postupno propada. Jedno vrijeme ovdje su bili skvoteri, a kasnije su iseljeni. Potom se uselila jedna IT tvrtka koja je uložila dosta novca u obnovu dijela prostora. Izgrađene su garaže i poslovni prostori. Na taj je način jedan dio nekadašnje Biserke dobio novu funkciju koja postoji i danas. IT tvrtka još uvijek posluje ovdje, a nekadašnji tvornički dućan pretvoren je u teretanu.

Cijeli je kompleks pod spomeničkom zaštitom. Dalmacija je s nama podijelio i urbanu legendu koja kaže da je pokojni gradonačelnik Milan Bandić, koji je stanovao u neposrednoj blizini, inzistirao da kompleks ostane pod zaštitom kako mu nova gradnja ne bi zaklonila pogled prema katedrali. Koliko je ta priča utemeljena na činjenicama, teško je reći. No, kao i mnoge dobre urbane legende, govori nešto važno o gradu u kojem nastaje.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Dora Pavković/Lupiga.Com

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.