Da je lako biti crnom ovcom, vjerojatno bi već odavno sve ovce bile crne. Na žalost, crne su ovce uvijek simbol nečeg lošeg i spominju se obično uz odmahivanje rukom, cmoktanje usnama i mahanje glavom u nevjerici da bi okarakterizirale nekoga čija je jedina greška bila (i još uvijek jest) što je imao ili vlastito mišljenje, vlastiti stav ili je odbijao učiniti neku nebulozu koju je od njega tražila viša instanca. Ovo je priča o Crnoj ovci, koja je barem za sada prognana s otoka Krka

Crne ovce su poput crnih mačaka, prvo žrtve, a nakon toga i simboli naših općeprihvaćenih predrasuda. Uočivši to sve i povezavši malo konce uz neizbježno upregnuće moždanih vijuga zaduženih za kreativnost i kreaciju, grupa entuzijasta s mog područja pozabavila se stvaranjem potpuno drugačijeg, alternativnog načina zabave koji bi ujedno predstavljao i promociju užeg i šireg zavičaja (koji stvarno ima što pokazati) i koji bi posramio uobičajene pučke fešte (čitaj derneke) koje većina posjećuje da bi se nacugala do besvjesti i kako ih se sutradan ne bi sjećala. Ta se fešta posljednjih pet godina, pred turističku sezonu održavala u Baški.

Entuzijazam na djelu

Taj su zahtjevan projekt entuzijasti iz moje priče nazvali „Crnom ovcom“. Ne znam, iskreno, koliko je do puka i ciljanih skupina doprla simbolika koju je trebao pobuditi već sami naziv manifestacije, koja se iz godine u godinu razvijala i prerastala u jedan gotovo kultni događaj na Otoku Krku. No, bojim se da je u vrijeme izvrnutih vrijednosti, potrošačkog ludila i sveopće uklopljenosti i utopljenosti u „must be“, „must see“, „wanna be“ i „collect them all“ obrasce ponašanja, ali na žalost i razmišljanja, iluzorno bilo očekivati da će „Crna ovca“ probuditi svijest o potrebi promicanja autohtone otkačenosti te da je dobro biti drugačiji, svoj i originalan. Ipak, sama manifestacija bila je pun pogodak, ponajviše zbog, kako rekosmo neuobičajenih aktivnosti za fešte malih primorskih mjesta (o čemu se sve radi možete vidjeti na ovom linku).

Prošle godine proslavljen je mali jubilje, a ove godine, po svemu sudeći, Crne ovce nećemo vidjeti

Tek sada je jasno koliko je uzaludno bilo očekivati da će netko shvatiti kako je alternativa gotovo uvijek zapravo označavala neku originalnu skupinu glava s vizijom (možebitnih društvenih crnih ovaca) koje su često odabirale šokirati mase kako bi ih razbudile i prenijele im svoje zamisli, poruke, upozorenja … i konačno, navele na razmišljanje. "Alternativcima" je na žalost, to u prošlosti uspijevalo češće nego danas. Danas je k'o fol sve normalno i zapravo teško je uopće odaslati bilo kakvu poruku ili upozorenje masi zombija koja jedino obraća pažnju na  poruke i uputstva o tome gdje spiskati novac (postojeći i onaj drugi).
 
Uglavnom, uz osnovno nerazumijevanje srži manifestacije o kojoj je ovdje riječ dovoljno je servirati malo jala i objeda, spomenuti određeni novčani iznos uz sumnju (pa makar to bile i insinuacije i gola naklapanja) kako je svotu netko spremio u vlastiti džep, da bi stvari krenule nizbrdo. Zanemari se rad, trud pa i sama ideja, zanemari se rezultate, digne se graja u selu kako bi ispali možda čak i izgledni kandidati za sljedeće izbore – istaknuti po naročitoj osjetljivosti na problem korupcije i razbacivanja novaca poreznih obveznika. I tako se bez imalo truda unište višegodišnji napori da jedna sjajna ideja preraste u još sjajniju manifestaciju koja je u mrtvoj predsezoni dovlačila u selo na kraju svijeta znatiželjnike i mlade ljude, željne nešto malo drugačije zabave. Kraj.

Umjesto zaključka puka konstatacija: Ovce su ipak većinom bijele.

Napomena: Autorica ovog teksta nema nikakve veze s manifestacijom niti organizacijom, nit je iz sela o kome govorimo – ona je isključivo tek jedna od malobrojnih živućih otočnih crnih ovaca. Podvučeno žutim: Sva razmišljanja navedena u gornjem tekstu osobna su razmišljanja autorice.

Lupiga.Com

FOTO: Crna ovca/FB