Već i vrapci na svakoj hrvatskoj grani znaju da je autorica ovih redaka s otoka i to ne bilo kojeg već onog kojega još od rimskog doba nazivaju "zlatnim", dakle, s otoka Krka. Da je taj otok, pa tako i život na njemu nešto drugačiji nego na drugim otocima, jasno je sada već svakome. Kopajući po svojim starim spisima, naišla sam na jedan svoj intervju i shvatila da je isti, nećete vjerovati, još uvijek aktualan

Kasnije se sve to izrodilo u bjesomučno noćno kopanje po kontejnerima po sistemu "tko ima brža i veća kola tome više boca i para od povrata ambalaže" što nam je još jednom dalo pravu sliku kak'i smo i kako smo socijalno orijentirana nacija i kako mislimo na svoju sirotinju i kako je veliko srce u Hrvata (mo'š to obisit maški za rep!).

Intervju sam radila za jedne nadobudne novine koje su imale dobre namjere, ali nisu tako i shvaćene pa su nakon prvog broja koji je odisao nadom u bolje sutra, a s čije se naslovnice kočoperio galeb u plavetnilu neba ... odletjele u nepoznatom smjeru i više ih nismo vidjeli, pa je tako i intervju ostao u mojoj arhivi i samo u njoj. Kako ipak razgovor smatram zgodnim, a temu i dalje vrlo aktualnom objavljujem istog ovdje na Lupigi, a u sjećanje na sve naše dobronamjerne, započete, ali ne prepoznate, ne podržane i nikad realizirane projekte kakav je bio i danas pokojni časopis o kojem je riječ.

"Eko-otok Krk" (razgovor s g. Franom Mrakovčićem, direktorom "Ponikve" d.o.o. Krk)

Život na otocima je po koječemu poseban; naime kada ste na "dijelu kopna okruženom morem" morate se toj činjenici prilagoditi u svim aspektima življenja. Problem je otoka u raseljavanju stanovništva, naročito mladih generacija koje činjenica "okruženosti morem" ispunjava osjećajem sputanosti, odsječenosti od "ostatka svijeta", a moramo biti realni i reći da je i problem zapošljavanja jedan od bitnih čimbenika i uzroka odlasku mladih. Krk je pak u svoj toj posebnosti opet poseban. Krčki most koji je ovaj otok povezao s kopnom, blizina Rijeke, pa i sama naseljenost i povijesna baština, njegova raznolikost i veličina (nakon Cresa najveći otok na Jadranu), predstavljali su i još uvijek predstavljaju velike prednosti te garanciju da ovaj otok neće izumrijeti. Život na Krku usmjeren je planiranju što kvalitetnije budućnosti svih koji na njemu žive, pa sam želeći s time upoznati i čitateljstvo danas pokojnog časopisa, odlučila u svojem debiju kao dopisnika predstaviti najnoviji krčki napor prema podizanju kvalitete života otočana. Naime, godinama se govori i planira podići na višu razinu gospodarenje otpadom na našem otoku, a čini mi se da smo upravo krenuli pravim putem u tom smislu. O čemu se točno radi, reći će više moj sugovornik, gospodin Frane Mrakovčić, direktor Trgovačkog komunalnog društva "Ponikve" d.o.o. Krk.

DANAS POKOJNI ČASOPIS: Prošlo je nekih mjesec dana od početka provođenja Programa ekološki zasnovanog zbrinjavanja otpada na našem otoku. Odakle poticaj i prvotna ideja?

MRAKOVČIĆ: O odvojenom prikupljanju otpada na otoku Krku postoje ideje još iz kasnih osamdesetih prošlog stoljeća. Najprije Domovinski rat, a kasnije ideja o zajedničkoj županijskoj deponiji odgodili su za skoro 20-ak godina početak provođenja takvog jednog programa. Kada smo prije pet godina shvatili da županijske deponije još dugo neće biti, a da smo s prostorom postojećeg deponija ograničeni počeli smo ozbiljno razmišljati o sanaciji postojeće deponije, a u okviru toga i odvojenom prikupljanju otpada koje će svakako, ovisno o rezultatima produžiti rok korištenja iste. Država u to vrijeme  za to nije imala u svojem proračunu predviđena nikakva sredstva, pa smo pokušali problem riješiti uvođenjem u posao nekog od zainteresiranih koncesionara. Dvogodišnji napori nisu urodili plodom, te smo se tada odlučili pored već izrađenog Idejnog projekta sanacije deponije "Treskavac" naručiti i Studiju "Ekološki zasnovan sustav zbrinjavanja komunalnog otpada otok Krk", koju su po našem projektnom zadatku izradili prof. dr. sc. Stanko Uršić i dr. sc. Slaven Dobrović. Ta dva dokumenta poslužila su za donošenje potrebnih odluka koje su omogućile zatvaranje financijske konstrukcije.

DANAS POKOJNI ČASOPIS: Kakvi su prvi rezultati s terena i kako ste njima zadovoljni? Naime, znamo da je svojevrsna "eko-patrola" prošla sve JLS na Otoku i izvršila svojevrsnu kontrolu prihvaćanja novog načina prikupljanja i odlaganja otpada. Da li su rezultati očekivani ili su pak ugodno ili neugodno iznenadili, s obzirom da se u provođenje ovog programa ušlo u jeku turističke sezone? Razmišlja li se o sankcijama za nesavjesno odlaganje otpada u nekoj bližoj budućnosti i o tome tko bi trebao provoditi nadzor s time u vezi?

MRAKOVČIĆ: S prvim smo rezultatima zadovoljni. U dva mjeseca odvojenog prikupljanja odvojili smo oko 500 tona raznih korisnih ostataka otpada što je u skladu s očekivanjima. Za sada još ne znamo točno koji je to postotak od ukupnog otpada, jer je vaga koja je ugrađena na ulazu, u probni rad i uhodavanje krenula u drugoj polovici kolovoza, pa ne znamo koliko je dovezeno ostalog otpada. Procjenjuje se da se odvaja između 15 i 20 posto, što ćemo uskoro i točno znati. Izvještaj eko-kontrole smo dobili i osobno sam ponosan na njihove nalaze koji se odnose na dio posla koji mi obavljamo. S programom smo svakako htjeli krenuti neposredno prije početka glavne turističke sezone, jer da nismo onda bi tek slijedeće godine mogli procijeniti gdje smo eventualno pogriješili, a s obzirom na velike ljetno - zimske oscilacije u količinama otpada. Što se sankcija tiče, mi ćemo svakako predlagati određene mjere, ali bez uključivanja države i lokalne samouprave, smo u tom dijelu potpuno nemoćni. Smatram da bi država i lokalna samouprava pored sankcija trebale predložiti i ozakoniti određene mjere koje će stimulirati stanovništvo na odvajanje jer ovdje svijest svakako nije dovoljna, a mislim da se sve ne može rješavati niti batinom.

DANAS POKOJNI ČASOPIS: Po Vašem mišljenju, koliko je ovaj Program revolucionaran u smislu svijesti društva o gospodarenju otpadom, a naročito na otocima?

MRAKOVČIĆ: On je revolucionaran, kao i svaki drugi početak ovako značajnih programa. Vjerujem u svijest društva, bez obzira što ona nije dovoljna. U kontekstu otoka ne mislim da je ona niti veća, a niti manja nego u drugim sredinama, ali je potreba za očuvanjem otočnog krajolika izuzetno neophodna, a pogotovo na otocima koji su biser našeg Jadrana. Čista i zdrava sredina i okoliš potrebni su nam prije svega zbog nas samih, a pogotovo što se naša budućnost temelji na razvitku turizma koji je nezamisliv na neki drugi način.

DANAS POKOJNI ČASOPIS: Prema prvim pokazateljima i rezultatima, vjerujete li da će Otok Krk biti pozitivan primjer i po ovom pitanju u pogledu suradnje jedinica lokalne samouprave i gospodarskih čimbenika, a u skladu s time i namjeravate li nastaviti i suradnju s odgojno-obrazovnim ustanovama na Otoku po pitanju razvoja ekološki obrazovane i svjesne mladeži?

MRAKOVČIĆ: Otok Krk ne da će biti nego je pozitivan primjer suradnje jedinica lokalne samouprave, društvenih i gospodarskih subjekata jer da toga nije bilo program bi još uvijek bio samo ideja. Činjenica je da ovaj program nikada neće završiti, samo će ga se moći ocjenjivati po tome da li je više ili manje uspješan, a ovisit će svakako o svima nama, a pogotovo o jedinicama lokalne samouprave i ostalim čimbenicima, pogotovo turističkog privređivanja. Možda ovdje nije naodmet spomenuti da je mnogim sredinama u Europi koje su slične programe davno započele trebalo i petnaest godina da bi odvojile 50 posto otpada. Stalna edukacija stanovništva je neophodna, a posebno rad s najmlađim uzrastom ukoliko želimo dugoročno dobre rezultate, pa ćemo i mi koliko god bude u našoj mogućnosti na tome konstantno raditi.

Uz zahvalu g. Mrakovčiću što se odazvao na poziv i odgovorio na pitanja razgovor zaključujemo, a čime nego pozivom i drugim krajevima ove naše lijepe zemlje te nosiocima gospodarskog i političkog života i razvoja da slijede ovaj pozitivni primjer života na jednom sasvim posebnom otoku, koji je dokaz kako suradnja, tolerancija i međusobno razumijevanje mogu davati samo pozitivne rezultate u korist svih koji na njemu žive i koji ga posjećuju.

Za Danas pokojni časopis razgovarala Elfrida Mahulja negdje krajem 2005. godine.