Da li se na radionici kreativnog pisanja može naučiti pisati? Kako, ako ste mladi i neafirmirani pisac doprijeti do izdavača? Piše li Vedrana Rudan svoje romane isključivo radi zarade ili ponekad i pokloni koju knjigu? Tko je Dragana Mladenović? Kako Ivana Sajko izgleda uživo i kako piše? Jeste li se kada zapitali kolika je umjetnost spraviti si doručak, ako ste jednoruka osoba? Trn u oku?

Zgodna pitanja zar ne!?! Na svako od njih odgovor se mogao pronaći na ovogodišnjem 11. Međunarodnom književnom festivalu "Pontes" koji je okrenuo još jednu stranicu dnevnika svojeg postojanja. Ovogodišnji je festival bio pravo osvježenje u kulturnom životu otoka Krka, a svojim sadržajem, gostima i programom svakako zaslužuje puno veću medijsku i svekoliku pozornost na našem prostoru.

Festivalska zbivanja su ove godine raspoređena i u jutarnjim terminima kada su u krčkoj osnovnoj školi priređena zanimljiva i nadasve korisna predavanja u sklopu radionica kreativnog pisanja, polaznici koje su bili iz Hrvatske, BiH i Srbije. Pokretanje radionice je najveća ovogodišnja novost, a koliko sam se i sama mogla uvjeriti, polaznici iste su i više nego zadovoljni novostečenim saznanjima, te konačno i nekim sasvim novim iskustvima.

Kako je središnja tema ovogodišnjeg Festivala bila "Suradnja u književnosti", tim veći je značaj organizacije ovakve radionice na kojoj se sreću i upoznaju novi, budući naraštaji pisaca kojima pojam međusobne suradnje i komunikacije neće biti "strani pojam". Predavači Katarina Mažuran-Jurešić, Aljoša Pužar, Dejan Ilić i Nenad Veličković upoznali su mlade polaznike radionice s mogli bismo reći "književnošću sagledanom iz svakog ugla".

Večernji su termini bili rezervirani za druženja s gostima predavača, a tu su se ponovo događala nova poznanstva. Osobno vjerujem da će ovakav način organizacije festivala "Pontes" ubuduće još osnažiti i svake godine privlačiti sve veći broj mladih, talentiranih pisaca. Gosti festivala također različiti. U ambijentu lapidarija "Volsonis" koji će svakoga tko u njega uđe, ostaviti bez daha, na svoj osobit i zanimljiv način publici su se predstavljali: Mistična Ivana Sajko, prezentirajući svoj način rada i svoju svestranost, a na traženje publike poslušan je i dio Ivaninog performansa "Žene bombe" snimljenog na netom završenom gostovanju umjetnice u Zadru; Vedrana Rudan, u svome je stilu publici razložila svoje životne istine i poglede na svijet oko nas, a žene u publici – ali i jedan muškarac, dobili su na poklon Vedranin najnoviji roman "Crnci u Firenci" s posvetom; Niall Griffiths, doputovao je u Krk čak iz udaljenog Wallesa na poziv domaćina Dejana Ilića, koji je izuzetno spontano, zanimljivo i sadržajno predstavio Niallov roman "Patrljak" da vjerujem, kako će svatko tko je bio prisutan na ovoj večeri s autorom ovaj roman potražiti u knjižarama ili knjižnicama. Zaista, večer za pamćenje.

Na žalost večeri beogradske teoretičarke književnosti Jasmine Ahmetagić nisam mogla prisustvovati pa nemam saznanja koja bih vam prenijela. Posljednji gosti, riječka Udruga "Spirit", Gordana Gržetić i moja malenkost, možda i malo neplanirano (meni često stvari padnu na pamet tijekom i na mjestu događanja), ali zato prilično zorno, prezentirali su mogućnost suradnje u književnosti, medija i književnosti, drugih umjetnosti i književnosti: Uz projekciju digitalne fotografije pod nazivom "Trn u oku"  tematski orijentiranu na baštinu i prirodne ljepote uvale Soline, krasno se dijalektalno stopila proza Gordane Gržetić na dobrinjskoj čokavici; dok ja jednostavno nisam mogla odoljeti u drugom dijelu projekcije uz krasne fotografije Helge Paškvan, a muzičku podlogu Denisa Pilepića (elektronski obrađene dionice svirke sopila i pučkih napjeva otoka Krka), pročitati publici neke od stihova iz zbirke pjesama na pragu erotike "Diskrecija zajamčena" … i bez trunke subjektivnosti mogu vam reći da to idealno funkcionira.

Bilo je ovdje govora i o, već na ovim stranicama spominjanom, romanu "Pisanje po vodi" nastalog suradnjom Dušana Gojkova koji je bio spriječen u dolasku, ali je "dopisno" sudjelovao na Festivalu; i mene, a koji je prije mjesec dana pobijedio na natječaju "Istok-Zapad"; o Balkanskom književnom glasniku, Radiju "Otok Krk" i snazi, ulozi i značaju medija kako na čitav život tako i na kulturu i književnost; o korištenju Interneta kao alata za rad, ali i mjesto susreta i suradnje. Stoga, ako ni ove godine niste bili na Pontesu i u Krku, zapišite si na neko vidljivo mjesto "noticu" da to iduće godine nikako ne zaboravite učiniti!