Već i sama (ne)mogućnost repriziranja jednog izuzetno popularnog audio-scenskog proizvoda izazvala je u novije vrijeme istinsku medijsku pometnju. Prije više desetaka godina, kad je sporna skladba iz reda lakih nota bila prvi put tako prezentirana u Hrvatskoj, vladale su sasvim drukčije okolnosti, pa se nitko nije obazirao na eventualne naknadne dubioze. Fanovi bi se danas ravnali prema tome kako je onaj zlosretni uvod u najboljoj vjeri i s najplemenitijim nakanama, tvrde, korišten u ono doba s kraja prošlog stoljeća. I da se uzme u obzir kako je tom praksom, koja je sama po sebi jedna historijska činjenica, stekao legitimaciju za buduću neometanu reprodukciju. Takvi su skloni teoriji dvostruke mjere za jednu te istu kreaciju u dvjema ne samo ovdje toliko različitim erama.

Oni drugi najčešće upozoravaju da Hrvatska mora biti pravna država koja poštuje međunarodne norme, dok zablude iz prošlosti treba ostaviti po strani. Neki grintaju da dotična skladba podržava kult oružja i sirove diobe pravde, ali nećemo sad razmatrati još i te aspekte. 

„Sedmorica veličanstvenih“, legendarni film Johna Sturgesa, zajedno s glavnom kompozicijom u autorstvu Elmera Bernsteina koju su onako suvereno eksproprirali tvorci „Smogovaca“ za svoju uvodnu špicu, ipak zaslužuje bolji rakurs. O tome je konkretno riječ, dabome, svi znamo „Smogovce“, a usputne konotacije nikad nisu slučajne, pa dokle već stignemo.

Serija je počela s emitiranjem 1982. godine, pa je do rata u Hrvatskoj snimljena 31 epizoda, da bi se kasnije napravilo dodatnih sedam. Preuzimanje naslovne muzičke numere iz slavnog vesterna nitko nije posebno uočio, iako su svi znali odakle je ustvari, ali tako je legla da nije bilo zabune oko uvjerenja da joj je tu i mjesto. Domaća televizijska publika bila je znalački ležerna u prepoznavanju parodije i citata i posvete, te ostatka umjetničkog instrumentarija s relacijama između različitih djela. Uostalom, nešto poslije toga će kompletan glazbeni svijet razbijati glavu oko autentičnosti novih radova koji ciljano sadrže masivni udio nečijih starih, zato što na tim pitanjima počivaju i materijalna prava autora. 

Upravo na tome pali su „Smogovci“, čini se, jer više neće biti reprizirani na HRT-u, s obzirom na to da bi se, između ostalog, za prava na preuzetu muziku prethodno moralo platiti oko 40.000 eura. Pritom ne samo za „Sedmoricu veličanstvenih“, nego i za još ponešto čuvenih soundtrackova koji su svojedobno bili ležerno propušteni kroz seriju. Mada glavni njen autor Hrvoje Hitrec uzalud Programskom vijeću HRT-a napominje da nema zapreke za repriziranje, pošto je ta kuća službeni vlasnik proizvoda – od skoroga novog emitiranja neće biti ništa.

Hitrec, valjda beznadno zaražen socijalističkim mentalitetom, na problem je porijekla filmske muzike u svom djelu ostao možda kronično gluh, odbijajući postulate intelektualnog vlasništva, pa time i privatnog vlasništva uopće. No imajmo na umu da ona država i sistem nisu funkcionirali tržišno, ili barem ne u TV-produkciji, i da se od tako snimljenih djela nije vuklo nikakav privatni profit. Na prijelazu stoljeća zatekli smo se, međutim, u dijametralno suprotnoj priči, kao i „Smogovci“ u svojoj zadnjoj, onoj dodatnoj sezoni.

U tu problematiku spada i podatak da njihovu repriziranju nisu i neće presuditi tek skladateljska autorska prava, nego još skuplja zaostala potraživanja glumaca u Hitrecovoj seriji, otkako su im autorska prava konačno odobrena. Djeca su pojela svoju kaubojsku revoluciju u njezinoj tko zna kojoj reprizi, naprosto zato što se nisu zamarala logikom proizvodnih odnosa iz davno prošlog vremena. Načisto su s tim da je u međuvremenu sve postalo roba na tržištu o kojem egzistencijalno svi ovisimo, a ta je sudbina zadesila i pustolovine Vragecovih u zagrebačkom Naselku, s taktovima uz koje su još 1960. godine onako đavolski zaigrali Yul Brynner i Steve McQueen s kompanjonima. I lako što se krug zatvorio pomalo apsurdno pa sad u ime svog interesa ni Vrageci sami neće više ništa zaraditi, jer ostalo je bez serije i najšire gledateljstvo, ali ne može se protiv tržišnog usuda.

Ili može, osim što se nije ta bitka vodila kad se zadnji put ovdje vojevalo, baš uoči snimanja one naknadne sezone Hitrecove serije. Epizode su bile od prve do završne klape posvećene Domovinskom ratu, a navodno bez deložiranih Srba po naselačkom susjedstvu, recimo, ili radnika masovno najurenih iz poduzeća diljem zagrebačke periferije. Tržišna se ekonomija tad uvodila dosljedno poput konstitutivnog dijela nacionalnog pročišćenja, posve neodvojivo s hrvatskom etnorenesansom.

Neraskidive, ontološke veze između kapitalizma i nacija ionako su dobro poznate, ali zadržimo se na samim „Smogovcima“, toj njihovoj oproštajnoj sezoni. Naveli smo koga tamo nije bilo, a red je spomenuti i koga jest, bar najistaknutija imena kao što su hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i kantautor Marko Perković. Prvi lično, u glumljenom defileu pred razgaljenom braćom Vragec, a drugi svojim najvećim hitom „Čavoglave“, reproduciranim također u živom tijelu radnje, i to na neprijateljskom teritoriju, četnicima u brk i bradu. Bez daljnjih tantijema od „Smogovaca“, ako dobro shvaćamo poantu, ostat će tako i Tuđmanovi nasljednici i Thompson, a ne samo Bernsteinovo potomstvo, i tu nema pomoći s dvostrukim konotacijama, jer tržište boga ne moli, jer smo se za to borili. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube/HRT

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.