Zagreb Film Festival postao je velik, barem se tako činilo sudeći prema činjenici da se toliko sabornika koliko ih je bilo na samom otvorenju festivala, na jednom mjestu može vidjeti još samo na Markovom trgu. Od svega do sada prikazanog lijenim Lupežima (inače, jedan je zbog mučnine čak izjurio iz dvorane) najviše se dojmio "Sicko", film Michaela Moora nakon kojeg se morate zapitati koliko li tog čovjeka mora prezirati svaki "dobar i pošten" Amerikanac

Festival je uz prisutstvo neizbježnog gradonačelnika Milana Bandića i njegovog posilnog Duška Ljuštine, a uz nijemi pogled nekolicine sabornika, kojima je ovo vjerojatno prvi i posljednji posjet ZFF-u, otvorio srbijanski film "Klopka", Srđana Golubovića ("Apsolutnih sto"). Lupeži koji su pogledali ovaj uradak, reći će da je riječ o poprilično dobroj, ali već viđenoj priči, koja iza sebe ostavlja debeli trag depresije. Glavni lik, kojeg tumači Nebojša Glogovac prisiljen je reagirati kako bi spasio život svoga djeteta, pri tome u totalnoj besparici ne imajući mogućnost izbora. Ono što bi valjalo istaknuti je savršena gluma Glogovca i njegove partnerice Nataše Ninković, koja se i sama pojavila na festivalu i nakon zagrebačke premijere imala priliku uživati u izvedbama evergreena simpatičnog "dedice" koji se odaziva na ime Louie Austen.

Ljuština, Duško Ljuština

Drugi festivalski dan Lupež je započeo paketom dokumentarnih filmova. Tuniska atrakcija "VHS Kahloucha" oduševila je poprilično ispunjeno Kino SC, a riječ je navodno o najvećoj kino dvorani na Balkanu (1036 mjesta ako se ne varamo). Priča je to Nejiba Belkadhija o moleru Moncefa Kahlouchauu, nesuđenom filmašu koji, nakon hitova "Bio sam bez para a sad sam ih krcat" i "Teško se ostaviti cuge", upravo na filmu dovršava novi film - "Arapski Tarzan", za čije je sulude scene na nevjerojatne načine vrbovao lokalne stanovnike.

VHS Kahloucha

Odmah iza "VHS Kahlouchae" uslijedio je znatno teži film, čije se zamorne scene jednog od Lupeža čak natjerale da izađe iz dvorane i prije završetka projekcije. Riječ je o švedskom filmu "Iranska prodaja bubrega" gdje upoznajemo mlade Irance koji su zbog dugova prisiljeni prodati bubreg u jednoj od 137 legalnih agencija za preprodaju organa. Ni sami ne znajući u što se upuštaju, donatori od primatelja pokušavaju izvući koju stotinu dolara više (bubreg inače stoji cijelih 3.000 dolara, od kojih 1.000 dolara donatoru jamči država). Opterećeni ovom jedinstvenom životnom prilikom (ipak se samo jednom može prodati bubreg) donatori imaju i ružne snove - sanjaju da su došli "na stol" i nakon što ih je liječnik otvorio ispostavi se da bubrega unutra nema. No, iako se redatelj Nima Sarvestani našao u životnoj prilici da napravi remek djelo, budući je riječ o iznimno zahvalnoj tematici i neočekivanoj suradnji glavnih aktera, on to nije učinio, ali je svejedno najmanje jednom Lupežu uzrokovao opasnu mučninu.

Iranska prodaja bubrega

Iako je glavni program u kategoriji dugometražnog filma itekako obećavao, s obzirom da su prikazani filmovi dvojice nekadašnjih pobjednika ZFF-a ("Izgnanstvo" Andreja Zvjaginceva i "Slijepa planina" Li Yanga), Lupež je zbog napornog radnog dana odlučio ignorirati ta dva, zasigurno, dobra filma. No, umjesto toga pogledao je film Michaela Moora "Sicko". Odgledavši taj dvosatni uradak, nismo se mogli ne upitati koliko samo Amerikanaca mora da prezire tog diljem svijeta poznatog debeljka. Vještom manipulacijom Moore je još jednom američko društvo doveo u domenu bizarnog i smiješnog. Nakon nasilja, straha i automobilske industrije, neprijatelj svega Americi svetog ovaj se okomio na tamošnji zdravstveni sustav pokazavši svu njegovu neefikasnost, naravno izostavivši pri tome i najmanju pozitivnu sekvencu tog sustava. Dakle, sve je u tom sustavu podređeno profitu, kojeg bez imalo milosti ubiru privatne osiguravajuće kuće, koje će redatelj "pokopati" kroz nekoliko vrlo efektnih pojedinačnih slučajeva. No, koliko god bilo subjektivno njegovo viđenje problema, a njegovi naumi pretenciozni i ovaj je uradak iznimno efikasan i ostavlja jak dojam na gledatelja, uz to ga vještim ironiziranjem i pošteno nasmijati.

Sicko

Kako bi Amerikancima pokazao da im je zdravstvo već odavno zrelo za promjene, Moor je posjetio Veliku Britaniju, Kanadu i Francusku, nemilice ismijavajući svu trulež američkog sustava u kojem liječnici prvo pitaju koliko imaš novaca pa ti tek onda shodno odgovoru pruže odgovarajuću liječničku pomoć. Vrhunac cijele je priče odlazak na Kubu, gdje Moore kreće u društvu američkih heroja, troje spasitelja koji su se razboljeli onoga rujna na ruševinama WTC-a i koje danas u domovini za koju su "ginuli" nitko ne želi liječiti. No, u mrskoj Kubi, gdje stoluje Lucifer, glavom i bradom, oni dobivaju besplatnu medicinsku pomoć. Moore nije odolio niti na praktičnom primjeru pokazati svoju humanost, ispričavši nam priču o vlasniku internet stranice koja svim sredstvima pljuje po njemu. Naime, kada je objavio kako mora zatvoriti stranicu, jer mu se žena razboljela, a on baš i nije pri materijalnim sredstvima, humanitarac Moore mu je anonimno poslao ček na 12.000 dolara i potom to obznanio cijelom svijetu.

foto: Nina Đurđević, Branimir Milovanović