Press konferencije nešto su od čega Lupež bježi kao od crnog vraga, tako da ne pišemo o dosad najvećoj presici održanoj na ZFF-u. Ono o čemu ćemo ponajviše govoriti je "Plastični Isus", film snimljen davne 1971., koji je tada mladog Lazara Stojanovića bacio iza rešetaka. Film obiluje arhivskom građom pa, primjerice, možemo vidjeti Pavelića kako laprda takve kretenarije da je jasno kako je Tuđman bio tek blaži proljev

Drugog dana Zagreb Film Festivala započeli su i ostali filmski programi, pa smo tako imali čast vidjeti i dokumentarce, Klub 100 (izbor europskih filmova koji su u svojim zemljama imali preko 100.000 kino-gledatelja), Bunker (filmovi koji su bunkerirani zaslugom raznih, a napose komunističkih, režima), Moj prvi film (prvijenci danas proslavljenih režisera) i Kockice (filmovi mladih hrvatskih autora).

U maloprije spomenutom programu Kockica, prikazan je film "Ajde, dan ... prođi" u režiji 24-godišnjeg Matije Klukovića, u kojem se pojavljuju i književnici Borivoj Radaković te Predrag Raos. Radi se o priči o dvadesetak likova međusobno povezanih na razne načine, jednostavnih i svakodnevnih, ali ljudski bogatih "biografija". Zanimljivo je kako je ovaj uradak snimljen u potpuno nezavisnoj produkciji, što je neopisivo teška misija.

"Ajde, dan... prođi"

Ono što nismo pogledali je prva projekcija u Klubu 100, švicarsko-belgijsko-poljski film "Cijela zima bez topline" što tematizira bračni par koji je preživio tragični gubitak djeteta. Radno vrijeme ili bolest, nažalost, nam je zabranilo i Matineju - svjetski poznati "Put za Guantanamo" Michaela Winterbottoma o trojici britanskih državljana koji su dvije godine bez razloga trunuli u osporavanom američkom kazamatu.

"Put za Guantanamo"

No, zato je "Bunker" bio naš. Filmovi koji se prikazuju u tom popratnom programu ZFF-a, svi redom imaju istu sudbinu. Naime, jednom su u svom postojanju bili udareni žestokom rukom cenzure. I to ne bilo kojom rukom, već rukom mrskog nam komunizma. Srećom, došlo je doba demokratskih promjena i slobode pa u miru možemo pogledati što je nekada bilo zabranjeno. Prvi od filmova prikazanih u &TD-u bio je "Plastični Isus", završni ispit Lazara Stojanovića na beogradskoj Akademiji. Snimljen 1971. godine, suđen 1972., osuđen 1973., a oslobođen 1991. godine. Film je predstavio glavni glumac, nekada se zvao Tomislav Gotovac, a danas kaže da je Antonio Lauer.

"Plastični Isus"

Najviše reakcija publike izazivale su scene u kojima se Gotovcu vidi neka stvar, što poprilično govori o znatiželjnicima koji su došli pogledati zašto je taj film uopće bio u "bunkeru". A sam film je musaka nemušte radnje u kojoj Tom kao filmadžija iz Zagreba po Beogradu snima filmove i kara. Ipak, radnja je prožeta zanimljivim arhivskim materijalima koji su poprilično privlačni sami po sebi. Recimo dr. Ante Pavelić na otvaranju Hrvatskog državnog sabora laprda takve kretenarije da je tek sada jasno kako je Franjo pokojni Tuđman bio blaži proljev u odnosu na tog idiota.

Kako ovogodišnji zadatak na ZFF-u nismo obavili čak ni iznad naše ništavne uobičajene ispodprosječnosti najbolje govori činjenica da o glavnom programu ("Taxidermia" i "Život drugih") te prvijencu Pedra Almodovara ("Pepi, Luci, Bom") apsolutno nemamo pojma. Bitno je tek to da imamo hrpu akreditiranih ljudi sposobnih samo za ignoriranje filmova ...