Izrael je brutalnom vojnom akcijom u pojasu Gaze udario novogodišnju pljusku cjelokupnoj međunarodnoj zajednici koja „mlakim“ priopćenjima poziva na mir. „Ironija je povijesti“ da Židovi, koji su bili najveće žrtve fašizma, već dugi niz godina provode genocidnu (fašističku) politiku prema Palestincima. Ubilačke akcije pravdaju obranom od terorista i potrebom za očuvanjem svoje države u neprijateljskom okruženju. Mnogi pak puno očekuju od novog američkog šefa Baracka Obame, ali neke stvari ipak ne treba smetnuti s uma

Izrael je brutalnom vojnom akcijom u pojasu Gaze udario novogodišnju pljusku cjelokupnoj međunarodnoj zajednici koja „mlakim“ priopćenjima poziva na mir. Bombardiranjem gusto naseljenih područja Izraelci ubijaju civile (među kojima i djecu), primjenjujući tako zločinačku taktiku svojih „mentora“ Amerikanaca, koji sada, kao i u brojnim prethodnim slučajevima „miniraju“ makar i pokušaj blage osude Izraela za počinjene zločine. I među Palestincima, istina, ima dosta ekstremista koji poduzimaju terorističke akcije koje su svakako za osudu. No, smrtna stradavanja stotina Palestinaca pokazuju tko je u ovom sukobu (puno) veći zločinac.

„Ironija je povijesti“, naime, da Židovi, koji su bili najveće žrtve fašizma, već dugi niz godina provode genocidnu (fašističku) politiku prema Palestincima. Ubilačke akcije pravdaju obranom od terorista i potrebom za očuvanjem svoje države u neprijateljskom okruženju. S tim u vezi se postavlja opravdano pitanje je li samoobrana i masovno ubijanje civila? Izrael je, kao „satelit“ SAD-a, inače, vojno puno jači od svih država u tom regionu, ali kao takav je i vječita prijetnja miru, „atomska bomba“ na izuzetno „trusnom“ području. Židovi, svakako, imaju pravo na svoju državu i mir u njoj, ali zar to pravo nemaju i Palestinci?

„Ulje na vatru dolijevaju“ izjave pojedinih vođa u arapskom svijetu kako treba uništiti državu Izrael, no za razliku od njihovih uglavnom verbalnih prijetnji Židovi provode akcije „spaljene zemlje“, „brišući“ Palestince. Izjave izraelskih političkih i vojnih dužnosnika tipa: „Žao nam je civilnih žrtava, ali one su neizbježne“, u najmanju su ruku cinične i bezobzirne. Osuda zločina nad Palestincima u većem je dijelu svijeta, inače, prilično blaga zbog strahopoštovanja prema izraelskim zaštitnicima Amerikancima kojima se „nije dobro zamjeriti“, ali i zbog moćnog židovskog lobija koji „drma“ financijama, kao i drugim segmentima društva.

Mnogi puno očekuju od stupanja na dužnost novog američkog predsjednika Baracka Obame, nadajući se kako će on poput čudotvorca donijeti mir i blagostanje na Zemlji. Ne treba, međutim, „smetnuti s uma“ kako će i on biti okružen suradnicima – „jastrebovima“, kao i moćnim židovskim lobijem u SAD-u pa oprezniji analitičari već upozoravaju kako bi mogao biti veliko razočarenje (sadašnjim) obožavateljima. Šansu za uspjeh je, svakako, zavrijedio i nadajmo se da će američka politika, koja i „proizvodi“ svjetsku krizu, nakon odlaska s predsjedničke funkcije „imbecilnog“ (može i bez navodnika) Georga Busha krenuti u pozitivnijem smjeru. Ako do toga i dođe bit će to, na žalost, (pre)kasno za mnoge Palestince.