7 užasa rata u Iraku

Tata Branko

10. travnja 2003.

7 užasa rata u Iraku

Izbrišemo li osobni stav, rat u Iraku je prijelomnica u (ne)civilizaciji ljudskog roda, kako sa gledišta ratovanja i političke podjele, tako sa stajališta odnosa javnosti do ratova. Nikad ništa više neće biti kao što je nekad bilo. A stvar pregledno i na zanimljiv način možete spoznati putem "sedam užasa" klikom na
 
 
Užas prvi:
vojno gledano, ispunjen je davni san gospodara rata: kako smakljati neku vojsku sa minimalnim gubicima u ljudstvu. Ovo što se događa u Iraku je iznad svakog očekivanja. Par stotina vojnika je gotovo minoran gubitak, nekad bi ih palo toliko za zauzimanje omanjeg gradića, a ovdje je to bilo dostatno za jednu mnogoljudnu zemlju. USA su postale neosporni vladar planeta i imaju vojni aparat kojim mogu potući svakoga. Ovo je u povijesti ratovanja veća prijelomnica od pronalaska baruta ili atomske bombe.
 
Užas drugi:
pravno gledano je došlo do presedana, bez obzira na međunarodno pravo, odluke UN-a i moralna gledišta, napadnuta je jedna država. U praksi to znači da ne bude li se Amerima iz bilo kojeg razloga u bilo kojoj državi nešto sviđalo, mogu i smiju napraviti što žele. Zamijeniti vlast, okupirati, nametnuti svoj red.
 
Užas treći:
protesti su se raširili cijelim svijetom. Protesti protiv napada na Irak. I tu je došlo do neviđenog paradoksa. Zbog neartikuliranih protesta svi su štitili krvavog diktatora Saddama Husseina, umjesto da zaštite Iračane. Istina i u II svjetskom ratu je bilo nešto malo prosvjednika koji su se uzbunili zbog ulaska Amera u rat. Štitili Hitlera. Danas ih svi smatramo budalama.
U silnim su protestima zaboravili da Iračani žive u plemenskom uređenju, da pleme kojem pripada Saddam krvavo terorizira Kurde, Šiite i Turkmene, koji čine skoro polovinu pučanstva Iraka. Kemijski Ali je ubijao Kurde plinom, a nezaboravno je kad su topovima i drugim oružjem u par dana pobili 5 000 Kurda i na protest međunarodne javnosti arogantno službeno odgovorili: "Mi smo imali redovne vojne vježbe bojevom municijom i zamislite, odnekud su se iznenada pojavili Kurdi".
 
Užas četvrti:
kad su postali sigurni da Saddam više nema stvarne moći, Iračani, bar oni u sad politički slobodnim dijelovima Iraka su pokazali svoju radost ne samo slaveći anglo-američke vojnike, nego su i počeli temeljito pljačkati sve što se opljačkati da. Bezvlađe, siromaštvo ili nešto treće? Stradali su i civili, koliki broj, još se točno ne zna, ali u svakom slučaju nemjerljivo manje nego da je došlo do građanskog rata unutar Iraka ili revolucije u smislu svrgavanja Saddama.
 
Užas peti:
rat u Iraku je samo nastavak rata u Afganistanu, predvorje rata u Iranu. Zbog vojne pomoći iranskom režimu, a i nekih drugih stvari koje se kriju od javnosti (recimo dogovor sa Izraelom), na spisak za likvidaciju preko reda je uskočila Sirija. Dođe li do akcije u Siriji, Izraelci će imati kompletnu kontrolu na Bliskom istoku i čuvat će leđa svojim saveznicima i biti prečica za put do naftnih polja. Tako Turska gubi na važnosti kao članica NATO pakta i otvaraju se mogućnosti za stvaranje države Kurda. Dođe li do akcije u Iranu, onda je nova država gotova stvar.
 
Užas šesti:
sve države zapada (vladajuće garniture) koje su podržale Amere su u dobroj poziciji, jer one koje su bile protiv toga sada imaju probleme, kako se izvući iz krive procjene snaga, jer sad kad su ovi to sami izveli, ne trebaju druge, pa vjerodostojnost prvih u političkim stvarima nema više nikakvu težinu. A na svoj su jad ostale bez kriške kolača zvane svjetski prirodni resursi. Države poput sjeverne Koreje i drugih koje su otvoreno dizale glas protiv Amerike su podvile repove.
 
Užas sedmi: 
i to smo doživjeli, većina manje više ravnodušna, ali svi dobro izmanipulirani. Po naški: dobro preveslani.