Internet veselje

Sadhu

29. 06. 2003.

Internet veselje

Jednom prilikom našao sam se u društvu koje je razgovaralo o vojsci, ˝služenju domovini˝, i sličnome. Neki tip je tada rekao da je jedino dobro u vezi vojske što vidiš koliko ima glupih ljudi. Ista rečenica mogla bi se upotrijebiti i komentirajući neke događaje na Internetu. Otiđi na bilo kakav chat, forum, ili kakvo drugo mjesto na webu gdje ljudi mogu komunicirati, i promatraj šta se piše. Naprosto katastrofa! Ljudi briju na svakakve gluposti - od poslovičnog sexa, preko nogometa,
Kako smo kupili kuću

Tata Branko

28. 06. 2003.

Kako smo kupili kuću

iz serijala PASMATER FAMILIAS Zašto bi napustili ovaj stan, pita me Nada iznenađeno. Pa tko prodaje dvoetažni stan od 110 kvadrata, takvih ima malo? Jasna je ljuta. Svi njezini prijatelji pa i njen dečko stanuju u našoj zgradi, a kuća koju bih ja kupil je na drugom kraju Norog mesta. Iznosim argumente o petom katu, nepostojanju lifta, promjeni društvenog uređenja, tranziciji, skorom ulasku u Europu, mojim naporima pri nošenju plinske boce na taj peti kat... Slabi argumenti. Normalno da
Nečastivi u Zagrebu

Ivan Kegelj

21. 06. 2003.

Nečastivi u Zagrebu

- Živio sam tad u Ljubljani. Tamo sam živio kao bog. Uh, sjećam se, jedna dama…Ona je bila bogata, dragi moj gospodine.  Sreo sam je na Križankama. Ili… Nije važno… Tu večer smo popili pet litara vina. Chardonay smo pili…, ah… Zvala me je da idemo kući! Htio sam joj reći da ja ne idem kući, da sam zaboravio kako se "ide kući", ali za trenutak sam bio netko drugi. Bio sam netko drugi, kažem, netko tko ima gdje otići kući.Ja se ne sramim, idem od birtije do birtije, pijem, puno pijem i
Moj Zagreb, grad u tropima

miro@lupiga.com

20. 06. 2003.

Moj Zagreb, grad u tropima

U proteklom danu temperaturnog ludila, čak sam dva puta čuo teoriju da nam stručnjaci za meteorologiju zapravo krivo govore stanje na terenu. Kako vidimo na slici TV Dnevnika oblaci dolaze tek u ponedjeljak. Vrlo sam siguran da će i doći (Miro je klasa Optimist), i donijeti rashlađenje, no pitanje ostaje: Lažu li nas prognozeri vremena?Samouvjerenost gospodina Vakule mnoge će odmah razoružati, a tek kad krenu priče o ciklonama i anticiklonama, prestaje nevjerovanje. Može vraču, daj nam kišu. U
JA

Sadhu

16. 06. 2003.

JA

Jeste li kad imali dojam da sve ovo oko vas nije ništa drugo do film? I to film toliko savršen da zapravo sve doživljavate u prvom licu, kao da se stvarno vas tiče. Film toliko realan da zapravo većinu vremena provodite smatrajući ga stvarnošću, poistovjećujući se s njim. Tek ponekad spopadne vas flash u kojem se razbudite, sjetite sebe, i pitate se ono o čemu govori gornjih par redaka.Možda vam se nikad ništa slično nije ni desilo i ne znate o čemu pričam. Meni su se takve situacije dešavale
Izvanzemaljci su oko mene

Tata Branko

14. 06. 2003.

Izvanzemaljci su oko mene

iz serijala PASMATER FAMILIAS Gledam film na telki. Znanstvena fantastika. Ono kaj najviše volim. To su i moji starci poodavno ustanovili. Branko opet nekaj fantazira, govorila bi moja majka ocu. Vjerojatno sam imal i znanstveni pristup fantaziranju, jer kak bi inače nastal izraz "znanstvena fantastika"? Samo prirođena skromnost mi ne dozvoljava da se hvalim mojim prilozima razvoju ljudske civilizacije. Strog odgoj, kaj ćemo....Daklem, u tom filmu su među nama skriveni izvanzemaljci, izgledaju
Moć pozitivnog razmišljanja!

Zubo

08. 06. 2003.

Moć pozitivnog razmišljanja!

Kako je divno biti bolestan. Samo ležiš u krevetu, svi ti nose štogod ti treba, lutaš po stanu, slušaš muziku, čitaš knjige, gledaš filmove, nema nikakvog pritiska i sve ti je nekako sporo, polagano. Dosadno. Ne možeš vjerovati da neki ljudi stvarno ne vole dosadu. Ti misliš da u životu ne postoji ništa bolje od dosade. U dosadi nema ambicioznosti, nema težine, nema ničega što bi ti moglo na bilo koji način smetati.Ustaješ i dolaziš do svojih CD-ova i kazeta. Trenutačno svira Zabranjeno
Mala škola europskog glasanja

Ivor Car

28. 05. 2003.

Mala škola europskog glasanja

Vjerovali ili ne postao sam kao onaj neradnik edo_maajka – mora me se silom tjerati da napišem kolumnu i još sam k tome opet posjetio onu jamu bez dna, zvanu neaktivni kolumnisti, a to se ni meni samome nije svidjelo. Dakle red je da nešto napišem, ali nemojte vi malobrojni koji ćete uopće pročitati ovo misliti kako je riječ o nečemu isforsiranom, kao što je to slučaj kod neradnika Ede (šala mala Edo). Nešto me je stvarno potaklo da napišem par riječi, koje ću okarakterizirati s pridjevom
Nedjeljna ritmologija

Zubo

23. 05. 2003.

Nedjeljna ritmologija

Najvažniji nedjeljni trenutak je ona sekunda kad odlučuješ otvoriti oči i probuditi se. I to je definitivno jedini dobar trenutak u nedjelji. Onda se okrećeš na leđa i razgibavaš ruku na kojoj si čitavu noć ležao u položaju fetusa, u kojem uvijek spavaš nakon što se vratiš kući s feelingom da će ti se utroba raspasti od svih supstanci koje si tijekom te noći unio u sebe. I gledaš u strop. Nevjerojatno koliko dugo čovjek može buljiti u strop na nedjeljno jutro. Toliko misli prolazi glavom. Šta
Prometna policija

Tata Branko

23. 05. 2003.

Prometna policija

iz serijala PASMATER FAMILIAS Vraćam se iz ribolova. Malo mi se žuri, dva šarana čekaju u prtljažniku. Dojadila im voda, pa se objesili na moju udicu. Tik pred Norim mestom prometna policija. Sranje.. Kakve sam sreće, iz kolone budu izvukli baš mene... ma nema šanse da bi bilo drugačije. Usporim vožnju, dajem desni žmigavac, prestrojim se krajnje desno. Pendrekonosac digne onaj baterijski znak i pokaže mi da parkiram kraj njihovog vozila. Ma, znal sam...Dokumente, molim, prometnu i vozačku.