O ničemu ...
ritn by: Gollum
16. 02. 2004.
Ispočetka ...
... je jebeno teško živjeti sa spoznajom da si ekvivalentno ambivalentan, da miksaš euforije i depresije, smijeh i suze, da sjajiš dok krvariš, da mrziš dok voliš, da voliš dok mrziš, da ti ništa nije jasno dok klimaš glavom, da ti je sve jasno dok odmahuješ glavom, da si tu dok te nema, da si tamo dok si tu, da u tebi mitsku borbu vode mrtvi bogovi, da ti je zanimljivo dok ti je dosadno, da ti je dosadno dok izgleda da ti je zanimljivo ...
Stojimo u Melinu naslonjeni na šank. Crni i Iggy raspravljaju o tekstovima Coldplaya. Koliko su ženskih zajebali. Kakav je to efekt imalo na njih?! S kojima su još uvijek u kontaktu. Spominju i sadašnje, a onda se prebacuju na mene.
- Prčiš li što?, Iggy je uvijek brižan kad je u pitanju moj seksualni život.
- Tu i tamo.
- Više tamo, nego tu, ha? Prči, prči jer kad se oženimo ja ti neću tolerirat aferice. Odvest ću te na selo, ono ko što smo pričali ... vrt, povrće, voće, plantažica, ribanje. Sjećaš se? Jesi ok? Treba li kome pičku razbit? Ma i da treba, nećeš ti reć.
- Svak likvidira prema svom popisu. Sjećaš se? I ne treba nikome pičku razbit. Amo po dupli pelin.
- E, takvu te volim.
Crni se keseri. Prestane kad njega pošaljemo za šank, uz objašnjene da ima deset tisuća kuna plaću i da nam još svakome mora dat po tisuću kuna jer smo uopće izašli s njim.
- Što ću ja sad stalno sve plaćat?
- Apsolutno! Ko te jebe kad si uspješan!
Nazdravljamo Iggyjevom položenom ispitu. Po stoti put. Iskapljujemo dupli do kraja. Navlačimo jakne. Na izlazu bacam pogled ulijevo. Prisjećam se jednog priznanja nakon četiri pive. Osmjehnem se. Zalijećem se vani. Bacam Iggyiju na leđa. Nosi me Tkalčićevom ko vreću patata preko ramena. Drži mi prodike. Krv se slijeva u glavu.
- Nisi ti loša, ali si luda ko puška. Nać ću ti ja nekog stabilnog frajera da te sredi ..., ne dopuštam mu da završi. Dosadan je s tim pričama. Čučnem. On se penje na moja leđa. Teturamo do Krole.
- Koji je vama kurac, zašto mene nitko ne nosi?
- Zato što si pun ko šipak i ako hoćeš da te netko nosi plati, ko te jebe kad si uspješan.
Krolo prazan. Ne sjedamo. Ako sjednemo nećemo se dignut. Naručujemo travaricu. Pivu. Večer 'revolucionarnih' promjena. Akademska rasprava o tome kako tko prdi. Prisjećamo se najboljih. Najneugodnijih. Najluđih prdaca koje smo ispustili osobno ili netko u našoj blizini. Crni se uživio. Gestikulira. Razvaljuje me nogom po desnom koljenu. Savinem se. Hvatam za nogu. Na hlačama se pojavljuje krv.
- Izvrsno, tužit ćemo Crnog. Daj da vidim što ti je to.
- Neka stara rana na koljenu, samo je prokrvarila, idem je do WC-a očistit.
Zavrnem nogavicu. Krv se cijedi preko izbočine na potkoljenici. Ne sjećam se kad sam je zaradila. Brišem tekućinu papirnatom maramicom. Jebeno peče. Bol kreće od kosti. Preko bedra para. Ide do trbuha na gore. Kurvinski se zaustavlja na prsnom košu ... Izlazim vani.
- Ajde srkni to, nosit ću te do Točkice. Crni plaća piće, pikado i biljar.
- Nemam više para.
- Tu je bankomat, ništa ti ne brini, pa nećeš sad kad si me ranio, opet zajebat. Uspješni ljudi se iskupljuju.
- Aj dobro.
U Točkici nikoga poznatog. Javlja se nepogrešivi, nikpraskatonski instinkt. Tjera me da pogledam ulijevo. Osmjehuje mi se visoka silueta. Mršava. Paranoja. Baš sam ga neki dan spominjala i pričala kako sam u napadu ludila ugasila cigaretu na lijevom ručnom zglobu. Uputi se s previše elana. Šepam prema njemu. Stanemo. Samo se rukujemo. Vrijeme se ne zaustavlja. Gdje smo? Kako smo? Što radimo? Klišei. Zujim pogledom okolo. Tražim Iggyija. Takom lamata po Crnom. Smijeh. Oči ipak centriram na bel toreovske podnjačke. Pune usne. Upale oči. Žilave ruke. Postalo je zanimljivo.
- Mislio sam te nazvat milijun puta, ali nisam znao što reć. Je li ovo slučajnost što smo se sreli nakon toliko vremena?
Panika, što ovaj trabunja.
- Pitanje previše. Mislit i srat nije isto. A meni nikad ne postavljaj pitanja jer ne znam odgovore.
- Ma, šta ja znam. Zajebao sam te više puta, ne znam što bi, kako bi, a i malo sam pijan.
Koji kurac odgovoriti. Roj misli. Ništa drugo. .…rewind....forward....slowmotion....play....rewind...ništa ne odgovaram.
- Imaš li još uvijek ožiljak, znaš da si mi ga kasnije pokazala.
- Nemam, zarastao je, odvrnem rukav na lijevoj ruci i pokažem glatku kožu.
- Znači čista si, hoćemo do mene? Je li to djelovanje? Rekla si bez pitanja. Evo konkretizirajmo.
Vratimo se na početak.
To su već tri pitanja previše. Gledam ga u oči. Vidim roj misli. Spuštam kapke na krvavu mrlju na koljenu. Ispustim dim cigarete. Inhaliram još jedan. Cigaretu bacam na pod. Gledam njega. Pa mrlju. Njega. Fleku. Njega. Mrlju. Osmjehnem se. Ponovno gledam u oči. Okrenem se, pa odem spasiti Crnog od pomahnitalog Iggyija.
Crni bježi. Uskače u auto. Ostavlja nas na cesti.
- Šupak. Jebeš crnog i auto, kupit ćemo konja koji će bit samo naš.
- Ne, treba kupit kobilu jer ona uvijek zna put do kuće, možemo se izvalit preko nje i povraćat putem. Znaš da bi nas Crni zadavio da mu ispovraćamo auto.
- Hoćemo sad doma, pa još po dvije, tri negdje drugdje.
- Nemamo pare.
- Ukrala sam Crnom sto kuna, sutra ćemo mu priopćit
- E, takvu te volim. Idem samo nazvat curu. Jebi ga, ljubav. Što nisi uzela dvjesto?
- Zato što sve preko sto kuna ne spada u kategoriju džeparca.
- Nisam to znao.
- Ni ja. Bitno je da Crni sazna za nepisano pravilo.
Upadamo u stan mrtvi pijani. Puštam Coldplay. Sudaramo se pri izlasku iz WC-a. Otvaramo frižider. Prežderavamo se. Slabo nam je. Ne možemo zaspat. Iggy se pridiže iz vreće. Kreću alkoholom mirisni, nadasve smisleni i mudri razgovori..
- Znaš tebe sam oduvijek volio na neki drugi način. I nikad te nisam imao potrebu pojebat. Eto. I onda kad smo spavali u istom krevetu ... Ti nisi normalna, u stvari, kako me možeš pozvat u krevet.
- Pa nisam te pozvala da se pojebemo, nego da prestaneš puhat jer od tebe nisam mogla zaspat, a i znam da je tvrdo dole, uostalom ti si zaljubljen i bezopasan.
- Ti si full čudna, tebi je sve normalno. Jesi ti čula za neke granice?
- Ma, čudan si ti. Imam granica.
- Ništa ne razumijem, prevedi. Prost sam ja čovjek, meni treba objasnit.
- Ne seri. Dovoljno jasno?
- E, a koga si još tako pozvala, je'l nešto bilo?, postalo mu je zanimljivo pa se nalaktio i s bolesnim smiješkom me promatra.
- Još kojeg prijatelja?
- Daj, otkotrljaj se do televizije i promjeni program.
- Pa ti imaš daljinski.
- Ostao je na televiziji.
- Jebem te blesavu.
- Iz tvojih usta u Božje uši.
- Sonja bi te razbila da ovo čuje. Nego, samo me brojka interesirala.
Radijator urliče.
- Koji je ovo kurac?
- Išla sam ga popravit, pa sam zasrala.
- Jebem te ludu i bez onoga iz tvojih usta ...
Dignem se isključit grijanje.
- Noga ti izgleda katastrofalno. Gdje si se to izubijala?
- Ne sjećam se.
- Ma kurac se ne sjećaš ti samo nikad ništa ne govoriš, popizdit ćeš tako.
- To je moja noga i odjebi.
- E kad je tako ... a koji ti je kurac na ruci. Nisam ni svjestan kod koje luđakinje spavam. Što si ti kaskader u slobodno vrijeme?
- Hoćeš na balkon?
- Pa ti nemaš balkon. Sorry, glup sam, i zaspe u pola rečenice.
Budim ga.
- Misliš da ovako izgleda brak?
- Nadam se da ne. I bračna ponuda otpada jer za razliku od tebe ja mogu spavat.
- Al spavat ću u braku, umorit će me seoski život svo to kopanje, težačenje, krvavi rad...
- Prestani srat.
- Nisam ni počela.
- Znaš Sonja i ja...bla...bla...bla..bla
Žalim što sam ga probudila. Okrećem se na bok.
Kasnije...
...se samo nadaš da će se lažne barikade rasplinuti i da će divovska doza tuposti prestati djelovati.
Vrludanje od Luke Skywalkera do Darth Vadera izaći iz mode. Pa se pomiriš s činjenicom da fraktura emocija i nagnječenje osjećaja ne spada u fazu prolazne ispraznosti. Shvatiš da nije tvoj problem što ti jedni nisu vjerovali da ih voliš. Drugi da ih ne voliš. Treći da te više nema u njihovim životima. Da ti do ostalih ni toliko nije bilo stalo ... Pomiriš se s time da si ekvivalentno ambivalentan. Da je tvoj koktel raspoloženja samo tvoj. Tvoji ožiljci samo tvoji. Tvoja ljubav samo tvoja. Tvoji trenuci rasapa i boli samo tvoji. Tvoji prolazni trenuci sreće samo tvoji. I ne govoriš ništa. Pomiriš se čak i s time da ne možeš spavati.
I zato se dižem. Oblačim. Uzimam cigarete sa stola. Pletem pletenicu ...
- Koji ti je kurac. Kuda ćeš ti?
- Moje stvari su moje stvari.
- Mogu li ja u krevet?
- To je tvoja stvar.
...pa odšepam van.
... je jebeno teško živjeti sa spoznajom da si ekvivalentno ambivalentan, da miksaš euforije i depresije, smijeh i suze, da sjajiš dok krvariš, da mrziš dok voliš, da voliš dok mrziš, da ti ništa nije jasno dok klimaš glavom, da ti je sve jasno dok odmahuješ glavom, da si tu dok te nema, da si tamo dok si tu, da u tebi mitsku borbu vode mrtvi bogovi, da ti je zanimljivo dok ti je dosadno, da ti je dosadno dok izgleda da ti je zanimljivo ...
Stojimo u Melinu naslonjeni na šank. Crni i Iggy raspravljaju o tekstovima Coldplaya. Koliko su ženskih zajebali. Kakav je to efekt imalo na njih?! S kojima su još uvijek u kontaktu. Spominju i sadašnje, a onda se prebacuju na mene.
- Prčiš li što?, Iggy je uvijek brižan kad je u pitanju moj seksualni život.
- Tu i tamo.
- Više tamo, nego tu, ha? Prči, prči jer kad se oženimo ja ti neću tolerirat aferice. Odvest ću te na selo, ono ko što smo pričali ... vrt, povrće, voće, plantažica, ribanje. Sjećaš se? Jesi ok? Treba li kome pičku razbit? Ma i da treba, nećeš ti reć.
- Svak likvidira prema svom popisu. Sjećaš se? I ne treba nikome pičku razbit. Amo po dupli pelin.
- E, takvu te volim.
Crni se keseri. Prestane kad njega pošaljemo za šank, uz objašnjene da ima deset tisuća kuna plaću i da nam još svakome mora dat po tisuću kuna jer smo uopće izašli s njim.
- Što ću ja sad stalno sve plaćat?
- Apsolutno! Ko te jebe kad si uspješan!
Nazdravljamo Iggyjevom položenom ispitu. Po stoti put. Iskapljujemo dupli do kraja. Navlačimo jakne. Na izlazu bacam pogled ulijevo. Prisjećam se jednog priznanja nakon četiri pive. Osmjehnem se. Zalijećem se vani. Bacam Iggyiju na leđa. Nosi me Tkalčićevom ko vreću patata preko ramena. Drži mi prodike. Krv se slijeva u glavu.
- Nisi ti loša, ali si luda ko puška. Nać ću ti ja nekog stabilnog frajera da te sredi ..., ne dopuštam mu da završi. Dosadan je s tim pričama. Čučnem. On se penje na moja leđa. Teturamo do Krole.
- Koji je vama kurac, zašto mene nitko ne nosi?
- Zato što si pun ko šipak i ako hoćeš da te netko nosi plati, ko te jebe kad si uspješan.
Krolo prazan. Ne sjedamo. Ako sjednemo nećemo se dignut. Naručujemo travaricu. Pivu. Večer 'revolucionarnih' promjena. Akademska rasprava o tome kako tko prdi. Prisjećamo se najboljih. Najneugodnijih. Najluđih prdaca koje smo ispustili osobno ili netko u našoj blizini. Crni se uživio. Gestikulira. Razvaljuje me nogom po desnom koljenu. Savinem se. Hvatam za nogu. Na hlačama se pojavljuje krv.
- Izvrsno, tužit ćemo Crnog. Daj da vidim što ti je to.
- Neka stara rana na koljenu, samo je prokrvarila, idem je do WC-a očistit.
Zavrnem nogavicu. Krv se cijedi preko izbočine na potkoljenici. Ne sjećam se kad sam je zaradila. Brišem tekućinu papirnatom maramicom. Jebeno peče. Bol kreće od kosti. Preko bedra para. Ide do trbuha na gore. Kurvinski se zaustavlja na prsnom košu ... Izlazim vani.
- Ajde srkni to, nosit ću te do Točkice. Crni plaća piće, pikado i biljar.
- Nemam više para.
- Tu je bankomat, ništa ti ne brini, pa nećeš sad kad si me ranio, opet zajebat. Uspješni ljudi se iskupljuju.
- Aj dobro.
U Točkici nikoga poznatog. Javlja se nepogrešivi, nikpraskatonski instinkt. Tjera me da pogledam ulijevo. Osmjehuje mi se visoka silueta. Mršava. Paranoja. Baš sam ga neki dan spominjala i pričala kako sam u napadu ludila ugasila cigaretu na lijevom ručnom zglobu. Uputi se s previše elana. Šepam prema njemu. Stanemo. Samo se rukujemo. Vrijeme se ne zaustavlja. Gdje smo? Kako smo? Što radimo? Klišei. Zujim pogledom okolo. Tražim Iggyija. Takom lamata po Crnom. Smijeh. Oči ipak centriram na bel toreovske podnjačke. Pune usne. Upale oči. Žilave ruke. Postalo je zanimljivo.
- Mislio sam te nazvat milijun puta, ali nisam znao što reć. Je li ovo slučajnost što smo se sreli nakon toliko vremena?
Panika, što ovaj trabunja.
- Pitanje previše. Mislit i srat nije isto. A meni nikad ne postavljaj pitanja jer ne znam odgovore.
- Ma, šta ja znam. Zajebao sam te više puta, ne znam što bi, kako bi, a i malo sam pijan.
Koji kurac odgovoriti. Roj misli. Ništa drugo. .…rewind....forward....slowmotion....play....rewind...ništa ne odgovaram.
- Imaš li još uvijek ožiljak, znaš da si mi ga kasnije pokazala.
- Nemam, zarastao je, odvrnem rukav na lijevoj ruci i pokažem glatku kožu.
- Znači čista si, hoćemo do mene? Je li to djelovanje? Rekla si bez pitanja. Evo konkretizirajmo.
Vratimo se na početak.
To su već tri pitanja previše. Gledam ga u oči. Vidim roj misli. Spuštam kapke na krvavu mrlju na koljenu. Ispustim dim cigarete. Inhaliram još jedan. Cigaretu bacam na pod. Gledam njega. Pa mrlju. Njega. Fleku. Njega. Mrlju. Osmjehnem se. Ponovno gledam u oči. Okrenem se, pa odem spasiti Crnog od pomahnitalog Iggyija.
Crni bježi. Uskače u auto. Ostavlja nas na cesti.
- Šupak. Jebeš crnog i auto, kupit ćemo konja koji će bit samo naš.
- Ne, treba kupit kobilu jer ona uvijek zna put do kuće, možemo se izvalit preko nje i povraćat putem. Znaš da bi nas Crni zadavio da mu ispovraćamo auto.
- Hoćemo sad doma, pa još po dvije, tri negdje drugdje.
- Nemamo pare.
- Ukrala sam Crnom sto kuna, sutra ćemo mu priopćit
- E, takvu te volim. Idem samo nazvat curu. Jebi ga, ljubav. Što nisi uzela dvjesto?
- Zato što sve preko sto kuna ne spada u kategoriju džeparca.
- Nisam to znao.
- Ni ja. Bitno je da Crni sazna za nepisano pravilo.
Upadamo u stan mrtvi pijani. Puštam Coldplay. Sudaramo se pri izlasku iz WC-a. Otvaramo frižider. Prežderavamo se. Slabo nam je. Ne možemo zaspat. Iggy se pridiže iz vreće. Kreću alkoholom mirisni, nadasve smisleni i mudri razgovori..
- Znaš tebe sam oduvijek volio na neki drugi način. I nikad te nisam imao potrebu pojebat. Eto. I onda kad smo spavali u istom krevetu ... Ti nisi normalna, u stvari, kako me možeš pozvat u krevet.
- Pa nisam te pozvala da se pojebemo, nego da prestaneš puhat jer od tebe nisam mogla zaspat, a i znam da je tvrdo dole, uostalom ti si zaljubljen i bezopasan.
- Ti si full čudna, tebi je sve normalno. Jesi ti čula za neke granice?
- Ma, čudan si ti. Imam granica.
- Ništa ne razumijem, prevedi. Prost sam ja čovjek, meni treba objasnit.
- Ne seri. Dovoljno jasno?
- E, a koga si još tako pozvala, je'l nešto bilo?, postalo mu je zanimljivo pa se nalaktio i s bolesnim smiješkom me promatra.
- Još kojeg prijatelja?
- Daj, otkotrljaj se do televizije i promjeni program.
- Pa ti imaš daljinski.
- Ostao je na televiziji.
- Jebem te blesavu.
- Iz tvojih usta u Božje uši.
- Sonja bi te razbila da ovo čuje. Nego, samo me brojka interesirala.
Radijator urliče.
- Koji je ovo kurac?
- Išla sam ga popravit, pa sam zasrala.
- Jebem te ludu i bez onoga iz tvojih usta ...
Dignem se isključit grijanje.
- Noga ti izgleda katastrofalno. Gdje si se to izubijala?
- Ne sjećam se.
- Ma kurac se ne sjećaš ti samo nikad ništa ne govoriš, popizdit ćeš tako.
- To je moja noga i odjebi.
- E kad je tako ... a koji ti je kurac na ruci. Nisam ni svjestan kod koje luđakinje spavam. Što si ti kaskader u slobodno vrijeme?
- Hoćeš na balkon?
- Pa ti nemaš balkon. Sorry, glup sam, i zaspe u pola rečenice.
Budim ga.
- Misliš da ovako izgleda brak?
- Nadam se da ne. I bračna ponuda otpada jer za razliku od tebe ja mogu spavat.
- Al spavat ću u braku, umorit će me seoski život svo to kopanje, težačenje, krvavi rad...
- Prestani srat.
- Nisam ni počela.
- Znaš Sonja i ja...bla...bla...bla..bla
Žalim što sam ga probudila. Okrećem se na bok.
Kasnije...
...se samo nadaš da će se lažne barikade rasplinuti i da će divovska doza tuposti prestati djelovati.
Vrludanje od Luke Skywalkera do Darth Vadera izaći iz mode. Pa se pomiriš s činjenicom da fraktura emocija i nagnječenje osjećaja ne spada u fazu prolazne ispraznosti. Shvatiš da nije tvoj problem što ti jedni nisu vjerovali da ih voliš. Drugi da ih ne voliš. Treći da te više nema u njihovim životima. Da ti do ostalih ni toliko nije bilo stalo ... Pomiriš se s time da si ekvivalentno ambivalentan. Da je tvoj koktel raspoloženja samo tvoj. Tvoji ožiljci samo tvoji. Tvoja ljubav samo tvoja. Tvoji trenuci rasapa i boli samo tvoji. Tvoji prolazni trenuci sreće samo tvoji. I ne govoriš ništa. Pomiriš se čak i s time da ne možeš spavati.
I zato se dižem. Oblačim. Uzimam cigarete sa stola. Pletem pletenicu ...
- Koji ti je kurac. Kuda ćeš ti?
- Moje stvari su moje stvari.
- Mogu li ja u krevet?
- To je tvoja stvar.
...pa odšepam van.
sad ne znam šta je respawn. ma, ukucaću u google..