Jelena
09. 01. 2003.
* * *
"Vrlo sam budna" rekla je razmaženo i lijeno se protegnula. "Zabavljajte me" zanovijetala je, a bilo je prekasno. Sat je već umirao na zidu, moleći nas da se ugasimo, da mu se poklonimo. Svidjela mi se ideja da ju davim svilenom kravatom koju sam nosio samo na sprovodima ljudi koje sam volio. Nosio bi ju i na njenom. Zamišljao sam kako njena rukavica ispušta čašu, ali oči ne stižu vidjeti kako pada. Leži još uvijek, nepomično, nekoliko sati kasnije i gledam kako joj dobro stoji kravata.…