Reći ću vam svima sada. Ti si jedno zadnje govno. Bezobzirniju osobu od tebe nikada nisam vidio. To ne postoji, osim možda kod drugih likova ove priče. Prosto je nevjerojatno dokle ta bezobzirnost seže. Jednostavno si gad. I ti i oni tvoji pašnjaci s velikim planovima, koji se nikada ostvariti neće, a zbog kojih me nepoznati ljudi zaustavljaju po gradu i govore mi kako ih više nema. Ajde to što si planirao, to ćemo pripisati dječaštvu i tome što nikada ništa nisi smio sam. Svejedno, nisi zaslužio da se nađeš na prvom mjestu. Pogotovo nakon svega, nakon one boli. To više nikada neće biti, jer ne vjerujem da ću više ikada prijeći taj prag, a ako ga i prijeđem bit će to iz one najpravije malograđanske kurtoazije. A šta ti gledaš i smiješ se, ima nešto i za tebe, nesposobni konju jedan. Ma i u konja se više može pouzdati nego u tebe. Zapravo teško je reći postoji li veći kreten od tebe. Teško je. Konfuziju u tvojoj glavi može se usporediti samo sa bosanskim izborima. Non stop izlijećeš s nečim što nije operabilno. Ne poznaješ materiju, živiš na nekom drugom svijetu. Je li to do previše samopouzdanja ili samo do previše pojedenih otrovnih bureka i ćevapa. Teško je reći, a jadno je kad te nitko ne razumije, a nemaš niti od koga tražiti da barem pokuša. Jadno. Jezik ti je brži od mozga. Nešto tako neodgovorno, može se povezati samo sa bezobzirnošću, iako ti, kao mali, nisi bio sirot, pa sada kad imaš i ne znači ti toliko i ne iskaljuješ onu zavist kao onaj drugi - ti koji si je godinama nakupljao prema svima onima koji imaju, s nepravdom, jer gdje je pravda ako ti nemaš. I ne zavidiš samo na tome. Zavist je ušla u sve tvoje pore i kao da te još samo ona drži na životu. Živiš za trenutak naše nesreće. Kad vidiš da nas je posjetio crni vrag, onda mirno možeš umrijeti. Samo ima takvih previše i teško da će ih sviju posjetiti taj crni vrag. A sve to jer ljudi vide da hoćeš zajebati. A kad ga vidiš glumi kao da se ne događa ništa, iako nikada nije znao držati distancu, a s druge strane otvoreno ti pokazuje šta mu je na duši, ali teko onoliko da to primijetiš samo ti. Šupački, nego kako. Nema veze, zato je gušt vidjeti kako se mučiš dok razmišljaš. Neopisiva slika. Tvoje laganje već dugo godina nema nikakve svrhe i to već svi znaju. Za tebe je Gospa sa svojim sinom mala beba, iako njegov sin diže veš mašinu jednom, a frižider drugom rukom. A ima i za tebe nešto nesigurni čovječe. Neću ni tebe zaobići, jer kako ne spomenuti čovjeka koji nije siguran niti da je čarape obukao kako spada, pa neprestano traži da mu kažeš je li dobro. Pa daj, reci mi, je'l dobro, a sad, pitanja su koja iz tvojih usta frcaju neuhvatljivom brzinom. U svemu tražiš dokaz. Sve vrste natjecanja kao stvorene su za tebe, jer to je pravi način da se dokažeš, iako se tek tada vidi da je to itekako uzaludno. Možda i ne bi bilo kada bi ti znao zašto to radiš. Ali ne znaš i onda sve gubi smisao, a to ti čak i znaš. Preispitivanje sebe vršiš svake minute, a nikada iz toga nisi izvukao nikakvu pouku. Iako, nemaš ti puno drugih mana, osim te što si nesiguran u stvarima u kojima bi morao biti sto posto siguran, a siguran u onima u koje nitko ne može biti siguran i koje su miljama daleko od sigurnog. Tvoje ignoriranje svega dobrog ne deprimira, jednostavno samo nasmijava. Još samo da si priznaš to što jesi i vjerujem da će sve biti u redu, naravno, nakon što shvatiš da ona "ko igra za raju ..." nije dio ispravnog mota, već je to ona druga, "al zapamti frajeru da ti ...". To je bilo mjesto koje sam pronalazio kao oazu mira i sigurnosti u jednom, sve više tuđem gradu. Zapravo je i to djelomično razlog zašto je taj grad postao malo stran. A prestat ćeš jednom skakat kurcu samo za ono gdje ima para i napokon ćeš iz džepa izvaditi sve što imaš, a ne po minutu prebirati ne bi li izvukao samo onoliko koliko misliš da ti je dovoljno, a unutra ostaviti da uvijek i uvijek ima još. A nisi šupak inače. Ima nešto i za onoga koji u najbližeg svog ima bezgraničnog povjerenja i koliko god mu ovaj šamarčina udijelio uvijek okreće drugi obraz, da bi nakon toga okolo i poznatim i nepoznatim pričao koliki je patnik, a svjestan si da te najbliži tvoj prca gdje god stigne i gdje god može, a može i stiže svugdje. Neprestano tražiš isti savjet, koji su ti ljudi već počeli brutalno davati, ali ti tražiš opet isto, a uvijek isto i dobiješ. I tako već godinama, dok se muda ne smrznu negdje u sred brda na minus 100 i 52 metra snijega. Ni sam ne znaš šta hoćeš. Pa čak i ti. Za njih mi i nije neko čudo, iako i to normalno pogađa, ali pa zar i ti. To me čudi. Koja fraza. Jebi je, tu je da se upotrijebi. Zaslužilo je. Handre te gdje stignu i takav ćeš i ostariti. A što možeš pričat o poslu, pa to nema nigdje, mislim, pa kao da radiš Marsu, iako, ruku na srce, ljudi s kojima radiš su uzor ograničenja i ne mogu ništa shvatiti, ali toliko priče, previše je. Ali zato ti ideali u koje si se kleo prije samo sat vremena i stavljao za njih ruku u vatru, odmah postaju glupi. Nije to bed, nađeš ti nove, koji opet nestanu za samo sat vremena. Nikada ih neće nestati. To valjda vide svi osim tebe. Ni ti ne živiš na ovom svijetu, uopće nisi svjestan kako stvari funkcioniraju, da je to tako, a ne onako kako si ti zamislio da će ići. Ono što ti je najbitnije sutra je nevažno, a tako ne ide, rođače. Ti si se uprdio prerano, ničega ti nije bilo dosta i pojeo si govno, ali ako kome treba čestitati za pojedeno govno, onda si to svakako ti. Samo sad si nikakav i nema te nigdje. Možda nisi trebao, ali neka si, evo tu te u potpunosti podržavam. Rokaj, stišći se, sve do jednom. Kada prođe vrijeme i kada prestaneš trčati uz i niz stepenice preskačući po tri odjednom. Kad ne znaš gdje si i bezuspješno se tražiš dokazujući se svima na svim mogućim područjima. Besmisleno se dokazujući. Uz tebe sam shvatio da nema zdravih ljudi. Tebe već dugo nisam vidio pa ću te i izostaviti, neka te tamo kod onog drugo sebe koji pod sve potura svoja pleća, pa onda pizdi, neće sve preko mojih leđa. Ti ionako valjda još od djetinjstva nisi normalan, udrio glavom žestoko od bugojanski kamen, mislim, pa i vidi se na prvi pogled. Neka ga, nek' zarađuje štagoda i gura to šta gura, nije mu lako, a možda se sa vremenom nauči ponašati bez obzira na komplicirani emocionalni sklop u glavi udrtoj od kamen. Samo je problem što ljudima ostavljaš pogrešan dojam, dojam neosjećajnosti, bahatosti, a ti si zapravo empatičan samo što to doživljavaš duboko u sebi i zbog toga ni ne možeš funkcionirati normalno, čak iako onaj bugojanski kamen ostavimo sa strane. Joj, a tebe se konju nisam sjetio evo sve do kraja. Ti si jednostavno glup. Ne znam što drugo reći o tebi. Kukaš li ga kukaš, i samo svoju kuknjavu vidiš, htio bi da ti se nešto da, a da to ne zaslužiš. Valjda bi svi trebali shvatiti da ono što ti želiš, ne može biti nezasluženo, valjda se samo po sebi podrazumijeva. Pa ne ide to tako. Nema veze ni što si izdao gene i sve svoje i što te više nikome ne smiješ spomenuti i što čovjek od tebe ne može ništa očekivati, jer ne daješ ništa. Procjenjuješ stvari vrlo subjektivno i negativno vidiš pozitivnim. To je prednost, dakako, ali najebat ćeš jer se ni kruha ne znaš najest. Povremeno si glup i neshvatljivo si ljubomoran, na sve. Žica u glavi koja ti drži klempave uši rijetko puca, ali kada pukne nikome nije jasno što je dovelo do pucanja. Nekada sam bio spreman smijati se svemu tome, ali sada me hvata bijes i jednostavno ne mogu to više gledati na taj način. Možda smo i krivi mi što smo se cijelo vrijeme smijali. Tražiš odgovornost, a katastrofalno si neodgovoran, nikad u životu ništa nisi napravio na vrijeme. Kod tebe stvarno stoji ona da je par dana, zapravo mjesec. Kad ti ispadneš donji to se pamti stoljećima, a nikad nisi upamtio što se uvijek neko sažali nad tobom pa se podmetne i bude donji. Tako da tvoj red dođe jednom u deset puta i onda ga zapravo nisi ni zaslužio nego te pustim namjerno da vidiš da i ti ponekad trebaš bit donji. Srećom to obično biva na najbezopasnijim stvarima. O tebi se najviše može reći, ali toliko bijesa ima u meni da ću s tobom završiti kako sam i počeo. Ti si jednostavno glup. Da nisam otišao u neaktivne kolumniste rekao bih i više, ali, eto, možda nekom drugom prilikom, nemojte se uvrijediti što vam nisam još toga rekao, ionako ste sve već to od mene čuli i po nekoliko puta. Ovo je samo nužno utvrđivanje gradiva, nije srž u pomirenju, već suprotno  ...

* garaz - tur. svađa, mržnja

** mit allen Salben geschmiert - njem. svim mastima premazan