SVE JE U NIJANSAMA: Streljački savez Republike Srpske protiv čovječnosti
Autor je društveno-politički analitičar i socijalni psiholog koji živi i radi u Banjaluci.
Tekst ćemo početi jednim pitanjem...
Po vašem mišljenju, koja osoba bi bila najadekvatnija za mjesto predsjednika Streljačkog saveza Republike Srpske?
Ponuđeni odgovori su:
- Potpukovnik Vojske Republike Srpske Vujadin Popovića osuđen za genocid, udruživanje radi vršenja genocida, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja.
- Načelnik Odjeljenja za operativno‐nastavne poslove Glavnog štaba VRS‐a Radivoje Miletić osuđen za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja.
- Potpukovnik Vinko Pandurević osuđen za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja.
- Ljubomir Borovčanin osuđen za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja.
Znam, sad će svaki pošteni autošovinista reći ni jedan od njih, ali realnost je drugačija. Prihvatimo li realnost onda je izbor više nego težak, u pitanju su nijanse.
Svaki od kandidata ima iskustvo iz streljanja u i oko Srebrenice, međunarodno su „priznati“ i poznati, dokazane srpske patriote, manje ili više osveštani od strane Srpske pravoslavne crkve, a samim tim i ugledni članovi našeg društva.
Opet, treba izabrati najboljeg jer se radi o olimpijskom sportu, to su naši ambasadori u svijetu, jer će upravo oni biti uzori mladim strelcima Republike Srpske. Ako kao kriterijum uzmemo veličinu zločina, onda je najbolji kandidat potpukovnik Popović, ali on otpada jer je na doživotnoj robiji, a samim tim nema mogućnost da prisustvuje sjednicama Streljačkog saveza i vodi ga na pravi način.
Radivoje Miletić je u Finskoj na izdržavanju kazne i možemo ga očekivati u Republici Srpskoj za jedno četiri do pet godina, kada odsluži dvije trećine kazne.
Vinko Pandurević ima mjesto prebivališta u Srbiji i teško je vjerovati da bi ovaj Savez uspješno vodio na daljinu.
Pravi čovjek na pravom mjestu (SCREENSHOT: YouTube)
Preostaje nam samo Ljubomir Borovčanin, koji je odslužio dvije trećine kazne od 17 izrečenih mu godina zatvora, nije se pokajao, živi u Bijeljini, iskusni je policajac, general-major, magistar bezbjedonosnih nauka, a nije mrzak ni Miloradu Dodiku.
Kao što vidimo pravi čovjek na pravom mjestu.
Naravno ovo nije neka velika novost ako znamo koliko Republika Srpska vodi računa o integraciji ratnih zločinaca u društvo. Tako je onomad Simo Zarić, osuđen na šest godina zatvora zbog progona počinjenog okrutnim i nehumanim postupcima, uključujući premlaćivanje i mučenje nesrpskog stanovništva od 1991. do 1993. godine u Šamcu, bio zamjenik načelnika tog grada.
Ostaje otvoreno pitanje da li će neki zatvorski tabadžija iz Omarske, Keraterma ili Trnopolja u narednom periodu da zauzme vodeću poziciju u Bokserskom savezu Republike Srpske, a neki čuvar sa Manjače - Karate saveza.
Ne smijem ni da pomislim ko bi mogao biti izabran za direktora groblja u Bratuncu ili Srebrenici.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Lupiga.Com
@Prolaznik, mislim da ste vi lišeni sposobnosti da citate i tekst naslov.