Oda hrastu lužnjaku koji na jednom slavonskom polju već dvjesto godina svojom krošnjom pravi hlad umornim koscima, objavljen je ovih dana na prijateljskom nam Alertu. Kako sam autor kaže, gorštak je odolio autocestama i prugama, uspio je i ne postati pokućstvo ili kakva drvena greda, a upravo su pod njim ispričane najljepše ljubavne priče slavonskih snaša i momaka, kao što su i "pod njim nastali najljepši bećarci"

U uzoranom polju stotinu metara od ceste Brodski Stupnik - Dubočac već više od dvije stotine godina živi stanovnik ravnice Quercus robur L. hrast lužnjak. Nadvio se svojom ogromnom krošnjom nad plodnom ravnicom praveći sjenu veću od 1500 m2. Široke debele grane na sebi nose mnoštvo plodnoga žira i kao da žele u zagrljaj uhvatiti ravnicu i ljude u njoj. Ne smeta ratarima koji obrađuju polje uz njega pa ga paze ve stoljećima. Godinama je pravio hlad umornim koscima, pod njim su ispričane najljepše ljubavne priče slavonskih snaša i momaka, pod njim su nastali najljepši bećarci, a smo to on pamti i zna.

Nijemi svjedok

Ovakav osamljeni dvjestogodišnjak u polju prava je rijetkost. Predivan je upravo u jesen, kada u svoj svojoj ljepoti izroni iz slavonske magle u zlaano žutim bojama. Kao da nam želi reći: odolio sam naftovodima, autocestama i prugama, ali sam zapamtio mnoge susjede koji su završili kao grede na slavonskom štaglju, kao pod u Brlićevcu, kao najljepše pokustvo u engleskom dvorcu i tko zna gdje još ne. Mnogo njegovih rođaka ostaviše svoja prekrasna tijela u službi čovjeka. Naš Bebrinski hrast je živ i zdrav. Puni obujam ljepotana na prsnoj visini je preko pet metara, što znači da mu je promjer 1,7 m. Prosječan godišnji rast hrasta koji nije u šumskoj sastojini je oko 5 mm što znači da je svake godine za jedan centimetar širi. Plodonosi prekrasnim krupnim žirom koji životinje raznose u prostor, a mi se nadamo da će jedan izniknuti i preživjeti, te u sebi istovremeno ponijeti sve genetske osobine ovoga vjekovnoga starca.

Papa Hrast

Samo dvadesetak kilometara sjevernije na padinama Dilj gore, na pola šumskog puta izmeu sela Brino i Zdenci, na nadmorskoj visini od samo 250 metara, živi još jedan petstogodišnji umorni starac po imenu Papa hrast. Nalazi se u dijelu šume koji stanovnici ovoga kraja zovu Benkov gaj. Ovaj najstariji stanovnik Brodsko-po- savske županije pamti tursko doba, Napoleonove ratove, bana Jelačića i mnoge druge velikane koje je iznjedrila hrvatska zemlja. Na veliku žalost pastira, dobrona- mjernih planinara i šumara ovaj velikan planine lagano umire. Pola stabla su izrovali insekti praveći labirint kanala u velianstvenom tijelu, dok je druga polovina živa i još uvijek odolijeva zubu vremena. Nalazi se u mladoj sastojini bukve i graba tako da su se njegove najviše grane izdigle iznad šume kao ruke gospodara koji još uvijek vlada.

Doista i vlada jer mu dadoše ime Papa što znai otac svih hrastova Dilj gore. U svom dugom životnom vijeku dao je na stotine kilograma žira iz koji su mnogi izrasli u gorostase planine. Na njegovom tijelu neodgovorni čuvari prirodnog blaga urezaše ime Papa, te u njegovu zdravu koru ukucaše čavle na koji su stavili tekst pjesme Milana Kaučića Papa hrast. Bebrinski hrast i Papa hrast svakako zaslužuju jedan od oblika zaštite koji propisuje zakon. To jedino može biti spomenik prirode, jer to zaista jesu ovi starci ravnice.

Alertonline.org