"Kad crknem hoću da me pokopaju okomito i da mi iznad glave postave žir. A žir kad proklija prvo pusti veliki korijen prije nego što krene u visinu. Zato je žir onako veliki, žir je spremnik energije. Ovo ja ne teoretiziram. Gledo sam uživo. E, pa kad taj korjenčić dođe do moje natrule glave i kaže MLJAC, onda će povikati gore listićima IDEMO!", reče jednom jedan

HRAST

Kad crknem hoću da me pokopaju okomito (stvarno, jebote, zašto ljude tako ne pokopavaju, uh... koliko ideja, hi hi) i da mi iznad glave postave žir. A žir kad proklija prvo pusti veliki korijen prije nego što krene u visinu. Zato je žir onako veliki, žir je spremnik energije. Ovo ja ne teoretiziram. Gledo sam uživo. E, pa kad taj korjenčić dođe do moje natrule glave i kaže MLJAC, onda će povikati gore listićima IDEMO! I ja ću se polako vinut u visine i pomalo počet širit svoje grane. A kosti će mi biti u čvrstom zagrljaju korjenja moga dragog hrasta. A ovo moje meso će svake godine na proljeće zazelenit, a zimi požutiti i otpasti. Pa će ga razna meni isto draga gamad popapati i pretvorit u humus, a kiša će sve što valja odnositi do korjenja pa ću se ja tako vrtit u krug, u ritmu nagiba ove moje velike kugle. I po meni će skakati vjeverice, blesava vrapčad, lude vrane, a u nekoj rupi će kunjati i čuk. Tu i tamo će se neka djeca uzverati na mene pa će iz sve snage vikom jebat majku svijetu odraslih. E, ima da budem velik kad crknem. I silan. I proizvodit ću kisika pa ako nekome padne na pamet da vari šahtove, nema problema. Ali. Ima uvijek ali. Može naići neki konj s motornom pilom i ode sve u pizdu materinu. Pa ću ja svojoj djeci, uz dobar odgoj, ostaviti i još nešto u nasljedstvo. Obavezu da pričaju naokolo kako je hrast uklet i kako će onome ko ga posječe, jedno jutro šupak osvanuti na licu, a usta na guzici. I na mom će se hrastu uvijek gnijezditi gavran. Gavran je luđačka ptica. Gavran ide iza čovjeka kad sije i vadi one sjemenke pa ih ostavlja sa strane samo da bi ga malo iz zajebancije jebo u mozak. A svakoga će moga gavrana moji potomci naučiti da govori. Pa kad gavran načuje ljudske glasove kako se približavaju mome hrastu, zakriještat će iz visina: Ko to prdi tamo dole, majku li mu jebem, zubar li mu iz guzice zube čupao!

Preneseno sa http://pooka.blog.hr