U gradu koji se sve više guši u prometu, svakodnevno kretanje postaje jedno od ključnih pitanja ekološke održivosti i kvalitete života. Zagreb već godinama bilježi ogroman rast broja automobila, dok je istovremeno javni prijevoz sve sporiji, a biciklistička infrastruktura ostaje nedovršena, fragmentirana i često nekvalitetna i neintuitivna. Unatoč orijentaciji gradske vlasti k zelenim politikama, kao i nekim uspješnim i pozitivnim manjim zahvatima, konkretne promjene na terenu i dalje su spore i nedovoljno sveobuhvatne i ambiciozne.

Sindikat biciklista je udruga koja već godinama pokušava potaknuti sustavne promjene u prometnoj politici grada. O njihovim aktivnostima, ali i o širim problemima zagrebačke prometne slike – od nedostatne biciklističke infrastrukture do dominacije automobila – kao i mogućim rješenjima, razgovarali smo s dopredsjednikom udruge Jankom Večerinom.

Janko Večerina (SCREENSHOT: YouTube/HRT)

Inače, Sindikat biciklista pokrenut je s osnovnom idejom zagovaranja projekata razvoja biciklističke infrastrukture. Drugim riječima, Sindikat se bavi predlaganjem rješenja, a ne njihovim izravnim projektiranjem ili dizajniranjem. Tako su, primjerice, prije deset godina, u sklopu Europskog tjedna mobilnosti, zagovarali pješačku Masarykovu ulicu, koju smo 2023. godine u njenom većem dijelu i dočekali. Najpoznatiji projekt udruge i njezin svojevrsni zaštitni znak je „Biciklom na posao“, preuzet od Europske biciklističke federacije, a usmjeren je i na bicikliste i na poslodavce. Sindikat ima licencu za Hrvatsku za provođenje certificiranja „bike-friendly“ poslodavaca, prijatelja biciklista. To su, primjerice, bolnice, tvornice, manje firme i gradovi, koji se prijave za certifikat i moraju ispuniti određene uvjete, primjerice parking za bicikle i „soft“ mjere poput natjecanja i nagrada za one koje najviše voze bicikl na posao. Dakle, poslodavcima se izdaju certifikati, a zaposlenicima se dijele edukativni materijali i drže predavanja sa savjetima i trikovima o tome kako što lakše i bezbolnije ići na posao biciklom. Primjerice, predavanje koje je Sindikat održao u nekoliko firmi zove se „Na posao biciklom bez znoja i paranoja“. 

„Među modernim, osviještenim firmama postoji veliki interes za ovaj certifikat, koji je jedan vid dokaza da su društveno osjetljivi i aktivirani”, kaže nam Večerina te naglašava i da su radnici koji dolaze biciklom na posao u pravilu produktivniji i sretniji.

Večerina se osvrnuo i na akciju povodom Dana zimskog bicikliranja na posao, koji je obilježen prošlog mjeseca, točnije 13. veljače. Tom prigodom aktivisti Sindikata dijelili su simbolične poklone u obliku malog doručka za smjele „zimske“ bicikliste. Sindikat je u ovu inicijativu uključen već deset godina i ona je uvijek iznimno popularna. 

Dijeljenje paketa u akciji povodom Dana zimskog bicikliranja (FOTO: Sindikat biciklista/Facebook)

„I prije par godina, kada je bilo -10 stupnjeva, mi bismo razdijelili sve poklon-pakete“, smije se Večerina. 

Naš sugovornik sa žaljenjem ustvrđuje kako su biciklistički projekti u Zagrebu često manjkavi, među ostalim i zato što se Sindikat rijetko uključuje u proces, i to tek eventualno nakon što su radovi već dovršeni, kada je za promjene prekasno. Već dugi niz godina zagovara nekoliko projekata, koji se, nažalost, uglavnom nisu pomaknuli „od nule“. Tu je, primjerice, projekt biciklističke magistrale istok-zapad, koji je zasad izgrađen samo u fragmentima, iako je u najavi „cijelo vrijeme, još od Milana Bandića”, kako primjećuje Večerina. Zagovaraju i redizajn Nove ceste na Trešnjevci. Vožnja biciklom tom prometnicom izrazito je neugodna zbog velikog broja automobila i njihove brzine, dok je značajan dio pločnika zauzet parkiranim vozilima. Sindikat ondje zagovara spuštanje automobila s pločnika na jednu traku kolnika, što bi oslobodilo pločnik za pješake, a i smirilo bi i usporilo promet tako da bi se tamo biciklisti lakše mogli voziti. Dakle, čak i bez izgradnje posebne biciklističke infrastrukture stvorili bi se sigurniji i ugodniji uvjeti za kretanje biciklista. 

Jači tlači (FOTO: Sindikat biciklista/Facebook)

Kako razgovor ne bi ostao isključivo u kritičkom tonu, zamolili smo Večerinu da izdvoji i pozitivne primjere te pomake nabolje. Kao najbolju biciklističku stazu u Zagrebu izdvaja dio buduće Istočne magistrale ispod nadvožnjaka od Zavrtnice prema Sveticama, koja je u potpunosti odvojena od automobilskog prometa, te stazu, odnosno car-free zonu, na Jarunskoj ulici. Kao jedan veliki iskorak ističe i Bajs, sustav javnih gradskih bicikala. 

Jedna od najboljih biciklističkih staza u Zagrebu (FOTO: Dora Pavković/Lupiga.Com)

„Bajs je fantastičan, drago mi je da su odmah išli sveobuhvatno i ambiciozno. Stavili su veliki broj stanica, veliki broj bicikala. Ogroman broj ljudi se javlja i meni osobno i udruzi da su počeli koristiti Bajs za put do posla. Prema istraživanju Europske biciklističke federacije, prvi uzrok zašto ljudi ne idu biciklom je promet, a drugi – krađa bicikla. Bajsom je eliminiran taj drugi problem. Usto, ljudi mogu bicikl kombinirati s javnim prijevozom. To je sjajna stvar i nadam se da će još rasti“, objašnjava dopredsjednik Sindikata biciklista.

Večerina će bezrezervno pohvaliti Bajs sustav (FOTO: Sindikat biciklista/Facebook)

U razgovoru o infrastrukturi za održivu mobilnost u Zagrebu, neizbježna tema je ovdašnja kultura vožnje, ponajprije obrasci ponašanja većine vozača automobila i njihov često bezobziran odnos prema pješacima. Pri prelasku zebre, primjerice, često je potrebno doslovno zakoračiti na zebru kako bi vozač uopće reagirao i zaustavio se – u suprotnom će jednostavno „prozujati“ pokraj vas. U rijetkim situacijama kada vozači samoinicijativno uspore i stanu čim uoče pješaka koji čeka na prijelazu, takvu gestu dočekujemo sa zahvalnošću, pa čak i dozom nevjerice. Drugim riječima, ono što se u nekim drugim dijelovima Europe, primjerice u skandinavskim zemljama, smatra osnovnim pravilom i neupitnim standardom ponašanja – zaustavljanje pred pješačkim prijelazom – kod nas je još uvijek više iznimka nego pravilo. 

„Borba za život“, primjećuje Večerina koji kaže kako se ovakva agresivna kultura vožnje rješava drugačijim dizajnom ulica.

„Ljudi će voziti sporije kad se dizajnira uža ulica sa zavojima i zelenilom. Tako su dizajnirane, primjerice, Trakošćanska i dio Jaruna: auti su parkirani malo s jedne strane, malo s druge, pa vozači moraju skretati, malo je smanjena vidljivost, a trake su uže. Ili, recimo, kad imamo plastične stupiće, ljudi uspore da ne zagrebu auto“, objašnjava.

Govoreći o prijelazu prema održivijoj mobilnosti napomenut će kako je ključno dizajnirati ulice tako da prirodno potiču ljude da umjesto automobila biraju pješačenje, javni prijevoz ili bicikl. Ako je bicikl uistinu najbrži i najpraktičniji način za prijevoz od točke A do točke B, ljudi će izabrati bicikl – a za to je potrebna kvalitetna biciklistička infrastruktura. 

„Ona je važnija i efektnija od milijuna malih akcija i osvještavanja o tome kako je bicikl zdrav i najbolji za okoliš“, kaže Večerina.

Jedna od najprometnijih biciklističkih staza u Zagrebu - Vukovarska (FOTO: Sindikat biciklista)

Budući je zagrebačka infrastruktura i dalje točkasta i fragmentirana, ljudi rijetko pomišljaju na bicikliranje. Čak i ako na putu do posla ili fakulteta mogu ići stazom, ako ta ruta uključuje i najmanju „slabu točku“, primjerice ako nakon nekoliko kilometara vožnje po stazi moraju sići s bicikla i gurati ga po preuskom pločniku, ili se voziti po zemlji ili uz tračnice, oni neće izabrati bicikl.

Večerina upozorava da je javni prijevoz sve sporiji zbog sve većeg broja automobila. Hrvatska je još uvijek ispod stupnja motorizacije Europske unije, i još uvijek postoji puno kućanstava koja imaju samo jedan ili nijedan automobil. Međutim, Zagreb posljednjih godina bilježi rast od čak 25.000 do 30.000 automobila na cestama, što je neodrživo ne samo iz ekološke perspektive, nego i u kontekstu kvalitete svakodnevnog života. Sve izraženija prometna zagušenost rezultira sve manje podnošljivim uvjetima kretanja za sve sudionike u prometu. Pješaci se suočavaju s preuskim i često neprohodnim pločnicima, biciklisti s nesigurnim i stresnim uvjetima vožnje, dok ni vozači automobila nisu pošteđeni – umjesto bržeg kretanja, sve češće zapinju u kolonama. 

Večerinu stoga pitamo koliko se Sindikat biciklista bavi ovom totalnom podređenošću grada automobilima i problemom zagušenosti.

„Upravo je to jedna od naših temeljnih ideja. Mi se zovemo Sindikat biciklista, ali, naravno, u opisu naše aktivnosti je baš ta ideja gradova kao lijepih, ugodnih mjesta za život koja nisu podređena automobilima već ljudima“, odgovara naš sugovornik.

Kaže kako povećanje broja automobila usporava javni prijevoz, a ljudi zbog toga iz javnog prijevoza prelaze na automobile – i na bicikle. Sindikat iz godine u godinu bilježi konstantan i značajan porast broja biciklista na ulicama Zagreba. Dakle, koliko god su automobili i biciklisti u sukobu, karika koja ih povezuje je upravo sve sporiji javni prijevoz. 

„To nije ono što želimo“, naglašava Večerina, „ne želimo ljude preliti iz tramvaja na bicikle, nego iz automobila“. 

I biciklistima je, dakle, u interesu što veće ulaganje u javni prijevoz i unaprjeđenje tramvajske infrastrukture, ili kako to vidi Večerina: „prednost na svim semaforima i uvođenje i poštivanje žutih traka gdje god je to moguće“.

„Ako se ništa ne napravi, ako se nastavi ‘do nothing’ scenarij gdje javni prijevoz još uvijek ne dobiva svoje žute trake, gdje se gotovo nigdje ne oduzima prostor automobilima u korist biciklista, onda će broj auta samo rasti jer to će još uvijek biti najbrža opcija”, upozorava. 

Pitamo ga kojim onda mjerama grad može sići s putanje sve veće podređenosti automobilima.

„Mi predlažemo nešto suštinski vrlo jednostavno, što opet politički možda i nije tako jednostavno: preraspodjelu gradskog budžeta za promet, koji trenutno još uvijek nije puno drugačiji od toga kakav je bio zadnjih 20-30 godina - njegov najveći dio još uvijek ide u cestovni promet. Kada bismo rekli: više nećemo toliko ulagati u ceste, cesta imamo dovoljno, a veći dio budžeta neka ide u javni prijevoz i u biciklističke staze - onda se događaju promjene. ‘Build it and they will come’, kako kažu. Kad bismo stvarno imali puno novih tramvaja s novim tračnicama, a ne da novci idu u izgradnje nekakve nove Branimirove, Sarajevske sa šest traka, Šarengradske u širem centru grada koja će imati šest traka ... To je onda i problem takozvane inducirane potražnje“, smatra Večerina.

Inače, o potonjem problemu, odnosno o tome da se, onda kada se prometnice proširuju kako bi se prilagodile većem prometnom kapacitetu, količina prometa povećava, a zagušenja se brzo vraćaju na ranije razine, možete čitati na ovoj poveznici.

Večerina je tu kritičan prema gradskim vlastima.

„Radimo upravo suprotno do onoga što bismo trebali ako želimo manji broj automobila. Gradska vlast želi udovoljiti svima: neka vozači budu sretni, ali i da biciklisti dobiju neke ideje…“, govori nam ističući kako ipak cijeni rad gradskog pročelnika za promet Andru Pavunu, kojega smo nedavno intervjuirali na Lupigi. 

Problem se, kaže, nalazi negdje „iznad Pavune“. Suštinski je problem, prema njemu, težnja za zadržavanjem statusa quo: gradska vlast želi glasače i ne želi se nikome zamjeriti. Takva je prometna politika u gotovo cijelome svijetu: zadržati status quo je puno politički neutralnije i popularnije od radikalnih promjena. U Zagrebu se trenutno najviše grade i najavljuju biciklističke staze na obodu grada, koje ne zahtijevaju oduzimanje prostora automobilima: Greenway uz Savu, magistrala Istok, staza na trasi vlaka Samoborčeka na zapadu grada … 

Put Greenwaya (FOTO: Sindikat biciklista/Facebook)

„Sve je to super, ali moramo sagledati zašto se baš rade takve stvari, koje su puno skuplje, a imaju puno manji efekt, dok imamo neke koridore kroz grad po kojima bi se vozio puno veći broj ljudi, i imali bi utjecaj na putovanje do posla, ne samo na rekreaciju. No politički bi nastala neka reakcija, javile bi se neke glasne manjine poput taksista…“, zaključuje dopredsjednik Sindikata biciklista. 

Najveću i najefikasniju promjenu, pojašnjava, radi prenamjena prostora. Prilaz Đure Deželića ostaje praktički jedini primjer u gradu gdje se oduzeo prostor automobilima u korist biciklista. Jedna od glavnih gradskih prometnica i žila kucavica grada, Savska cesta, još uvijek ima ilegalno parkirane automobile na pločniku. Sindikat zagovara jednu naizgled radikalnu, a zapravo zdravorazumsku metodu: oduzimanje prostora automobilima, a ne pješacima. To bi bio potez usmjeren prema većini korisnika, jer na kraju krajeva, više od 50 posto ljudi se ne kreće automobilom, a i oni koji jesu u njemu dio su vremena i pješaci. Mnogi bi i rado prešli na održivije oblike prijevoza kad bi oni bili efikasniji, brži i jefitiniji od automobila. 

„Na koncu, i ja sam često idem autom jer mi je to najbrže i najlakše, ali deset puta radije bih sjeo u tramvaj, čitao knjigu … Možda ću sada zvučati radikalno, ali meni je suludo davati prednost strojevima – automobili su ogromne mašine koje u svijetu ubiju milijun i pol ljudi godišnje. Drugačija prometna strategija imala bi psihološki efekt: velikom broju ljudi bi uzrokovala promjenu dnevnih navika. No ljudi se naviknu, promijene navike. Raspodjela prostora je ključ svega. Dakle, u gradovima koji su već izgrađeni nema druge nego dati prednost onome što je u interesu i zdravlja i protoka i okoliša, što bi se opet nadovezalo na zdravlje“, uvjeren je Večerina.

Zagreb već ima brojne preduvjete za razvoj biciklizma: potpuno ravan teren u najvažnijim i najposjećenijim dijelovima grada, gotovo potpuno odsustvo jakih vjetrova, brojne široke ulice, značajnu biciklističku subkulturu i trend kontinuiranog rasta broja biciklista, gradsku vlast koja je nominalno pro-biciklistička … Postoji, može se zaključiti iz ovog razgovora, ogroman potencijal, i ostaje tek pitanje političke hrabrosti da se on doista i iskoristi te se kroz preraspodjelu budžeta i prenamjenu prostora, koju predlaže Sindikat biciklista, promijeni razvojni smjer Zagreba od potpune podređenosti automobilima do grada koji je sigurnije, zdravije, ugodnije i pristupačnije mjesto za sve.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube/HRT

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.