TRIJUMF BAJSA NA INMUSICU: Slika koja pokazuje kakav bi Zagreb mogao biti
Za vrijeme nedavnog INmusic festivala, privremena Bajs stanica na zagrebačkom Jarunu pretvorila se u pravi mali biciklistički mravinjak. Na stotine i stotine Bajsova, kažu skoro tisuću, sjatilo se na jednom mjestu. Prizor je to koji se ne viđa često. No, ipak se događa. Prisjetimo se, na primjer, i krcate Bajs stanice kod kluba Močvara za vrijeme Trnjanskih kresova. Znak je to da Zagrepčani sve više prihvaćaju gradski servis javnih bicikala i spoznaju njegove prednosti. Ili barem to čini dio Zagrepčana.
Sustav, inače, bilježi 100.000 registriranih korisnika. Dakle, pojednostavljeno – otprilike svaki osmi stanovnik grada vozi Bajs. Ove brojke pokazuju koliko je ovaj sustav doprinio mainstreamizaciji bicikliranja u gradu. Ono više nije na margini; praktički više nije ni supkultura. A ako barem mali dio ovih korisnika ponekad bira Bajs za vožnje koje bi inače „pokrili“ automobilom – to je veliki plus za održivost u gradu, kao i korak prema rješavanju prometnog kolapsa.
Ukratko, sustav javnih gradskih bicikala je zaživio, unatoč prigovorima mnogih dežurnih kritičara koji mu se rugaju još od trenutka kada je pokrenut, pa čak i prije nego se s Bajsom i krenulo. Nove stvari ljudi često dočekuju na nož, a nekima bicikli jednostavno kvare komfor vožnje automobilom po gradskim ulicama. No, što je – tu je – stvar funkcionira i grad je dobio dokaz da sustav ima svoju publiku.

Na Jarunu Bajs do Bajsa (FOTO: Mapiranje Trešnjevke)
Sustav je maksimalno intuitivan i jednostavan za korištenje – bicikli se skeniranjem QR koda pokreću u nekoliko sekundi. Rješava gotovo sve klasične probleme privatnih bicikala koji su mnoge odvraćali od redovite vožnje – krađe, parking, održavanje, kvarovi, probušene gume … Bajs se pokazuje i kao odličan izbor u nekim specifičnim situacijama kada zagrebački javni promet zakaže, primjerice, pri povratku s događanja na koja ste došli tramvajem, koja se otegnu do ponoći, kada tramvaji rijetko prometuju. U takvim slučajevima Bajs se nameće kao dobra opcija za povratak kući. Koristan je i u situacijama prometnih zastoja ili „krkljanca“, kada tramvaj kasni ili se ne pojavljuje, a stanica Bajsa često je odmah iza ugla. I što je najvažnije – povoljan je.
Ipak, najvažnije od svega – Bajs pokazuje koliko uspješan može biti projekt kojemu se pristupa maksimalno ambiciozno i holistički. Mreža pokriva uistinu gotovo cijeli grad, stanice su uglavnom postavljene na smislene i frekventne lokacije. Nije se, dakle, išlo stidljivo i „mic po mic“. Voljeli bismo vidjeti više upravo ovakvih ambicioznih poteza gradske vlasti, koja prečesto bojažljivo i polovično pristupa rješenjima poput oslobađanja gradskog prostora od automobila, proširenja pješačke zone, zelenih prostora, pa i same biciklističke infrastrukture, koja često ostaje neadekvatna, točkasta i fragmentirana.
Bilo bi sjajno, primjerice, kada Bajsovima ne bismo morali, u nedostatku boljih opcija, riskirati živu glavu balansirajući između tramvajske pruge u strahu od naleta automobila, ili vrludati i raditi slalom između pješaka na pločnicima, čime se stvara animozitet između dvije grupe u prometu koje su prirodni saveznici. I dalje je previše apsurdnih situacija poput vožnje stazom koja naglo završava usred ničega, ili se posred nje nalazi drvo, ili prolazi između terase kafića i ulaza u kafić (pazi, konobar!).
Zagreb nije toliko grad bez biciklističke infrastrukture koliko grad u kojem se infrastruktura pojavljuje u komadima, kao da je netko slaže od dijelova koji nikad nisu bili zamišljeni kao cjelina. Biciklisti su i dalje u velikoj mjeri prepušteni sami sebi, i gradska vlast sebi ne bi smjela dozvoliti opuštanje uslijed uspjeha Bajsa niti pristup – „evo vam bicikli, snađite se“. Bajs će se, dakle, u svom punom sjaju pokazati tek onda kada se dovoljno ozbiljno pristupi ulaganju u kvalitetnu biciklističku infrastrukturu – ali i viziji razvoja grada gdje promet ne podrazumijeva prvenstveno automobil. Recimo to ovako: Grad je isporučio alat, ali nedostaje okruženje u kojem taj alat značajno mijenja prometne navike.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Mapiranje Trešnjevke
Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.

















Tekst je sasvim u redu i lijepo i afirmativno govori i o projektu Zagreb Bajs i o potrebi da se Zagrebom više prometuje međunožnim guralom.
Međutim, probajte shvatiti da se infrastruktura ne može izmijeniti od danas do sutra. Usprkos tome što bi mi, ljubitelji bicikla željeli da je već jučer čitav grad podešen po volji biciklista, pješaka i korisnika javnog gradskog prometa, na žalost, previše je otpora djela građanstva i previše je problema koji zahtijevaju pomno dijagnosticiranje problema, projektiranje i izvedbu.
Ja sam jako zadovoljan kako trenutna gradska vlast pomalo ali sigurno ide na ruku biciklista, a time i na ruku zelenom, održivom i smislenijem Zagrebu.