RIJEKA MRŽNJE: Užasavajući porast govora mržnje u gradu koji se diči tolerantnošću
„Ubi pedera“, grafit uobičajeno nepismenog sadržaja, uobičajenog za one koji ih ispisuju diljem Hrvatske, proteklog je vikenda osvanuo na staklu izloga Gradske vijećnice grada Rijeke. Iza izloga nalazila se izložba Lezbijske organizacije Rijeka – LORI, „20 godina LORI“, koju je dizajnirala riječka umjetnica Nika Rukavina, a u kojoj se putem raznih fotografija, novinskih isječaka i drugih svjedočanstava građane informira o dvadesetogodišnjem radu Lorica te o queer i feminističkoj kulturi. Nakon ispisivanja jasne poruke kojoj je cilj da se LGBTIQ populacija osjeća nesigurnom u vlastitom gradu, LORI je podnijela kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci za kazneno djelo poticanja na nasilje i mržnju.
Rijeka je posljednjih godina postala sve veće poprište vandalizma, ali i zastrašujuće pojavnosti govora mržnje u javnom prostoru. Svjedoči tome u prilog čitav niz slučajeva, a ne bi bilo zgorega nabrojati ih samo nekoliko.
Da govor mržnje tako lako prelazi u nasilje Lupigina reporterska ekipa, osjetila je na vlastitoj koži kada je 2015. godine fizički napadnuta u samom centru Rijeke, na riječkom Korzu, nakon završetka tribine „Žene u ratu“ održane u HNK Ivana pl. Zajca na kojoj je pet žena različitih nacionalnosti s publikom dijelilo osobne ratne traume. Grupa od desetak ljudi vrijeđala ih je nazivajući ih „četnicima, izrodima, govnima, skotovima“ te su vikali da ih „sve treba ubiti“.
"Hrabri" čopor napadača na Lupiginu ekipu (FOTO: Lupiga.Com)
U Lupiginoj arhivi 2018. godine ostao je zabilježen i slučaj riječkog taksista koji je izvrijeđao umjetnicu iz Bosne i Hercegovine, Selmu Selman. „Neću voziti Ciganke jer one donose lošu sreću, štoviše, neću voziti kurve. Vozim za dom i poglavnika“, obznanio je taksist njoj i njenoj šokiranoj prijateljici. U istoj godini je u centru Rijeke napadnut gej muškarac.
UZ DAN POBJEDE: Kako su nas tukli na riječkom Korzu, nakon „Frljićeve tribine“
„Išli smo doma dečko, njegova frendica, dvoje mojih frendova (hetero ekipa) i ja kada se odjednom stvorila ekipa od par njih. Prvo su nas krenuli verbalno napadati s 'pederu' i slično, a nakon toga se sve odvilo vrlo brzo. Krenuli su nas sve fizički napadati pa se svatko razbježao na svoju stranu. Ja sam bio srušen pa su me krenuli cipelariti i nekako sam se uspio dignuti i pobjeći. Nikome nisu stigli ništa ozbiljnije napraviti osim par udaraca. Uspjeli smo pobjeći, ali je moglo poći vrlo po krivu. U svakom slučaju smo nakon toga bili istraumatizirani neko vrijeme“, priča za Lupigu muškarac kojeg ćemo nazvati Ivan, kako kako bismo zaštitili njegov identitet.
Predizborni plakati Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), 2019. godine, postavljeni su diljem države, pa tako i u Rijeci, a na plakate su nepoznate osobe nadopisale stravične poruke govora mržnje poput "Govna srpska", "ZDS", "Srbe na vrbe", "Zakolji srpsku djecu", "Ubi Srbina"... Iste godine na zgradi Novog lista pod okriljem noći osvanuli su grafiti „Trovači hrvatskog društva“ i „Ubojice za pisaćim strojem“. I to netom nakon izložbe potpisnice ovih redova koja se bavila upravo govorom mržnje upućenom novinarima Novog lista. Na samu izložbu došao je i jedan muškarac koji je grubo verbalno napao autoricu te novinare Novog lista Darka Pajića i Branka Mijića.
Plakati SDSS-a ovako su dočekani diljem Hrvatske, pa su slične poruke osvanule na takvim plakatima i u Rijeci (FOTO: Novosti)
Također, 2019. godine, na zgradi preko puta hotela Bonavia ispisana je prijeteća poruka riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu. Pisalo je „Obi, vidimo se na ražnju“ uz nezaobilazno ušato U s križem, koje se često, uz Armadine simbole, može vidjeti pokraj grafita govora mržnje. Sličan slučaj se prije mjesec dana dogodio i riječkom dogradonačelniku Nikoli Ivanišu. Tada je razbijeno staklo na njegovoj poliklinici, a na fasadi je crnim sprejem ispisano „GOVNO CRVENO“ s Armadinim simbolom.
Najnoviji slučaj u ovoj kratkoj povijesti riječkih anomalija, dakle, dogodio se prošli tjedan kada se na meti, kako smo već rekli, našla riječka Udruga LORI, prva registrirana lezbijska organizacija u Hrvatskoj osnovana prije točno 20 godina. Okrugli rođendan slavio se uoči feminističkog i queer festivala, Smoqua, koji je organizirala ova udruga od 15. do 17. listopada pod motom – semo qua (tu smo).
Prošlomjesečna poruka riječkom dogradonačelniku (FOTO: Novilist.hr)
Ovogodišnja Smoqua dio je programskog pravca Kuhinja različitosti u okviru programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. U sklopu festivala u izlogu riječke Gradske vijećnice postavljena je aktivistička izložba „20 godina LORI“ koju je dizajnirala riječka umjetnica Nika Rukavina. U izlogu su se građani mogli informirati o dvadesetogodišnjem radu udruge u LGBTIQ aktivizmu te queer i feminističkoj kulturi putem raznih fotografija, novinskih isječaka te svjedočanstava. Ispred izloga je, simbolički, umjesto crvenog tepiha postavljena zastava duginih boja.
O njihovom dvadesetogodišnjem radu svašta bi se moglo napisati, ali ono bitno sažele su u motu ovogodišnje Smoque. Kratko su, nakon 20 godina, poručile da su i dalje tu, što je očigledno nekome zasmetalo jer je na staklu Gradske vijećnice, gdje je izložba postavljena, 24. listopada osvanuo sramotan govor mržnje. Crnim je sprejem, naime, ispisano „UBI PEDERA“ uz prepoznatljiv simbol kojim se potpisuje navijačka skupina Armada.
Lorice podsjećaju kako čin ispisivanja homofobne poruke mržnje nije remećenje javnog reda i mira, već je ono kazneno djelo za koje kazna zatvora može iznositi do tri godine. Stoga su jučer podnijele kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci za kazneno djelo poticanja na nasilje i mržnju.
„Očekujemo i pozivamo državno odvjetništvo da ovo djelo detaljno istraži i počinitelja/e sankcionira. Nacionalno zakonodavstvo na raspolaganju ima anti-diskriminacijske, kaznene i prekršajne sankcije za mržnju i nasilje na temelju seksualne orijentacije, zato apeliramo na državne institucije da u ovom slučaju promptno reagiraju kao znak apsolutne netolerancije na nasilje”, poručuju Lorice.
Izlog prije grafita mržnje (FOTO: LORI)
„Ovaj, kao i svi homofobni govori mržnje u javnosti, izazivaju nam gorčinu: jer poruka je time poslana cijeloj LGBTIQ zajednici, svima, da se ne mogu osjećati sigurnima u svojoj državi, u kojoj plaćaju poreze, u kojoj doprinose kao i sve druge građanke i građani. To mi je grozno. Istina je, naročito nam je žao što se to dogodilo na Korzu, u gradu u kojem naša udruga djeluje već 20 godina, i to u trenutku kad smo ovom 'okruglom' obljetnicom slavile ljubav, uvažavanje i različitosti. Svakako, jasno nam je da je ovo samo jedan pokazatelj u kojoj mjeri je naše društvo 'zaokrenulo' u netrpeljivost, neuvažavanje, nasilje i otvoreno pozivanje na nasilje, kao što su i spaljivanje zastava duginih boja u Zagrebu i Splitu ranije ove godine, jednako kao i spaljivanje lutki gej para s djetetom na karnevalu u Imotskom“, kazala je za Lupigu Antonija Stojanović iz Udruge LORI.
Činjenicu da govor mržnje nije zaobišao ni Rijeku, koja se u hrvatskoj javnosti uglavnom percipira kao tolerantna i otvorena životna sredina, Antonija objašnjava trendom porasta govora mržnje, nasilja prema manjinama i pozivanja na mržnju koji je prisutan u cijeloj Hrvatskoj.
„To je negativni trend koji buja godinama već, pa time ni Rijeka ne može biti izolirani otok. S jedne strane imamo djela za koja je propisana kazna zakonom, primjerice govor mržnje, no ako se ti slučajevi ne procesuiraju, ako nema javne osude, ni od strane najviših državnih instanci, ukratko, ako se stvari ne nazivaju njihovim pravim imenima, već se koriste riječi kao 'izgred', 'ispad' i slično, kao da je netko lapsus napravio u javnom prostoru, a ne počinio kazneno djelo, taj će se trend samo pogoršavati. Ne možemo očekivati drugačije. U Rijeci gradonačelnik Obersnel uvijek osudi svaki vid nasilja, barem koliko sam ja upućena, to je nesporno, no stav opće javnosti diktiraju više instance i mediji“, objasnila je naša sugovornica koja nije rođena Riječanka, ali se u Rijeku, kaže, zaljubila na prvi pogled upravo zbog slobode koju je u ovom gradu osjetila.
"Poslana je poruka cijeloj LGBTIQ zajednici da se ne mogu osjećati sigurnima u svojoj državi" - Antonija Stojanović (FOTO: Martina Šalov)
„Rijeku volim svim srcem i ne mogu zamisliti da živim negdje drugdje, barem trenutno. Zaljubila sam se u nju na prvi pogled, kad sam se prvi put Korzom prošetala i osjetila taj duh slobode i shvatila da samo tu želim pustiti korijenje. No, to je bilo sad već davno. Kao što rekoh, kako se u Hrvatskoj situacija po pitanju manjina zadnjih godina pogoršavala, pozivanje na mržnju, ubojstva, nasilje i slično doživljavaju se kao šala, tako i u Rijeci primjećujem sve više apatije prema tom užasavajuće rastućem trendu. I to me zabrinjava i rastužuje istovremeno. No, to je i dalje jedini grad u Hrvatskoj koji za Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHOBIT), 17. svibnja, svake godine izvjesi zastavu duginih boja na Gradskoj vijećnici“, ističe Antonija Stojanović.
Govor mržnje, podsjećaju Lorice, te verbalni i fizički napadi na LGBTIQ osobe u Hrvatskoj su učestali, ali se zbog straha od društvene osude i izostanka reakcije nadležnih rijetko prijavljuju. Ove su godine u Zagrebu tijekom Mjeseca ponosa spaljene zastave duginih boja u Zagrebu i Splitu, stoga je iznimno važno da državne institucije pravodobno reagiraju i sankcioniraju takve izgrede.
„Pozivamo LGBTIQ zajednicu tj. svakoga tko je doživio ili doživjela diskriminaciju i/ili nasilje da isto prijavi državnom odvjetništvu, policiji, udrugama (Zagreb Pride: Rozi Megafon). Time pokazujemo da se ne prestajemo boriti, ne odustajemo i na svaki napad i nasilje bespogovorno reagiramo”, poručile su Lorice.
Udruga LORI, sad već davnih devedesetih, prvo je služila kao informacijski centar te kao mjesto osnaživanja gej zajednice. U njihovim početcima, kada je udruga bila stacionirana u ulici Dolac 8, Loricama su dolazili i muškarci i žene. Tada je to bilo jedino mjesto gdje su mogli nesmetano do interneta, do stručne literature i svima prijeko potrebne podrške.
Detalj s ovogodišnje Smoque (FOTO: Martina Šalov)
Lorice su s godinama postale dio riječkog identiteta ne samo zbog svojeg aktivističkog djelovanja nego – mnogo važnije – onog edukativnog. Devedesetih godina prepoznale su važnost edukacije u rušenju predrasuda pa su napravile prvi medijski priručnik o izvještavanju o gej osobama. Uz brojne aktivnosti kojima se trude suzbiti homo/bi/transfobiju, udruga je stalno mjesto psihosocijalne podrške korisnika i korisnica koji im se javljaju iz cijele Hrvatske.
Surađuju sa školama, a tijekom „lockdowna“ prepoznale su važnost osnaživanja mladih LGBT zajednice te pokrenule kampanju LORI IDAHOBIT 2020. kojom su zajedno sa studenticama riječkog Sveučilišta spojile pedagogiju s LGBT tematikom te pružile podršku koja se pokazala nužnom u jeku pandemije kada su mnoge su LGBT osobe, posebno mladi, bili izloženi većem zlostavljanju i nasilju od strane svoje „neprihvaćajuće obitelji“ te im je bila smanjena dostupnost izvora podrške. Sve to autor(i) grafita s izloga riječke Vijećnice saželi su u samo jednu poruku - "ubi pedera" ...
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: LORI
Izgleda da su Rijecani mit o sopstvenoj toleranciji shvatili kao uvredu.