Nakon posljednjih huliganskih napada na Dane srpske kulture u Splitu i Zagrebu, koji predstavljaju dodatnu potvrdu promjene društvene klime u Hrvatskoj od sada već notornog događanja naroda na srpanjskom zagrebačkom koncertu Marka Perkovića i upućuju na kontinuitet pogromaške volje na desnici, logično je zapitati se što je sljedeće i tko će biti nove mete razjarenih domoljuba. Odgovor na to pitanje je pomalo neočekivano dao nitko drugi doli premijer Andrej Plenković.

Naime, krenulo je s Benkovcem, nastavilo se u Šibeniku, uslijedili su i Split i Zagreb, a saznali smo i da je cijeli 11. mjesec u godini „rezerviran za žrtvu Vukovara“, naročito kada je riječ o hrvatskim Srbima koji tih trideset dana trebaju provesti u mišjim rupama. No, jasno je da se to odnosi i na sve druge u Hrvatskoj čije bi se (javne) aktivnosti, pa i samo postojanje, mogli po potrebi proglasiti nedostatkom „posebnog pijeteta“. 

Obrazac je već uspostavljen i na terenu se sastoji od saveza ratnih veterana i navijačkih huligana, koji očito pate što nisu bili u prilici biti topovsko meso za Domovinu, uz ideološko pokroviteljstvo same vlasti, koja formalno osuđuje nasilje, uvijek s jednim dodatnim „ali“, u kojem pokazuje razumijevanje za motive, ako već ne nužno i šešeljevske metode crnokošuljaša.

Još u Šibeniku je to precizno formulirao jedan ratni veteran, uz obaveznu zahvalu premijeru Plenkoviću: „Političko okruženje je sada takvo da možemo reagirati“. Drugim riječima, sezona lova na nepoćudne i nepoželjne je otvorena. 

Premijer se tako opet našao u svojim standardnim „dvostrukim konotacijama“ (FOTO: Jure Makovec/AFP)

Plenković se pritom srdi kada mu itko spomene ideju da bi kao predsjednik HDZ-a, najveće stranke u Hrvata, i predsjednik Vlade RH, koji je osobno blagoslovio Perkovićev zagrebački hepening, mogao imati bilo kakvu odgovornost za pogromašku atmosferu u hrvatskom društvu, prebacujući svu odgovornost na ono što on naziva ljevicom. Kad bi ljevica bila kuš, nasilja ne bi bilo – to je Plenkovićeva duboko antidemokratska teza, koju je zastupao i na nedavnom aktualcu u Hrvatskom saboru.

Baš tamo je Plenković proglasio i novu metu za one koji u ovakvom političkom okruženju sada mogu reagirati. Replicirajući predsjedniku SDP-a Siniši Hajdaš Dončiću, Plenković je prvo ustvrdio da on i njegov HDZ predstavlja „zadnju branu normalnoj Hrvatskoj“, što baš i ne govori dobro o njegovoj desetogodišnjoj vladavini ako je Hrvatska u takvom stanju da nema nikakvih drugih brana. Nastavio je redati ne pretjerano logički povezane tvrdnje da bi, nakon što je opet branio Marka Perkovića i napadao odluku zagrebačke vlasti da zabrani korištenje fašističkih i ustaških simbola i pokliča u javnom prostoru, odjednom zavapio: „Pride može što hoće, dugine boje – gdje god se okreneš sve su zastave tu. Hod za život – e ne može zastava. Pa što je to?“

Naravno, bilo je samo pitanje trenutka kada će na red za teroriziranje doći i hrvatska LGBT zajednica, koja u ovo doba godine nema neke vidljive javne manifestacije, ali je ipak bilo iznenađujuće što će baš Plenković krenuti crtati tu metu. Dosad takvih izjava nije imao, što je samo još jedan pokazatelj kako je premijer, koliko god to sam demantirao, skrenuo u desno. Znakovito je i kako je on uokvirio spominjanje Pridea odnosno Povorke ponosa, opisujući je kao događaj koji „može što hoće“. Još na početku svoje vladavine Plenković se proslavio bahatom konstatacijom „ja mogu što hoću“, pa mu izgleda smeta ako u njegovoj percepciji ima još nekih koji isto tako „mogu što hoće“. 

Pritom je takav opis Pridea netočan, s obzirom da se taj mirni protestni marš uvijek odvija unutar Ustava i zakona, kao izraz temeljnih demokratskih sloboda poput slobode okupljanja, nikome ne prijeteći niti ikoga ugrožavajući. Još gore je što je Plenković, miješajući kruške i jabuke, u korelaciju stavio Pride i Hod za život, svojevrsni perverzno postmodernistićki hommage Povorci ponosa, koji se održava s ciljem ukidanja prava na pobačaj. 

Premijer je tako odjednom zazvučao kao Željka Markić, pa ne čudi što je ona brže-bolje pohvalila njegovu izjavu na društvenoj mreži X: „Odličan govor. Drago mi je da je nakon 3 godine i premijer progovorio o Tomaševićevoj  diskriminaciji  građana okupljenih u Hodu za život. Znanstvena je istina da život počinje začećem. Pobačaj usmrćuje dijete i ranjava majku. RH ima yu-zakon o pobačaju star 47 godina.  Acta, non verba. Djela, ne (samo) riječi.”

Željka Markić je nedavno "progovorila" i iz usta predsjednika zagrebačkog HDZ-a Ivana Matijevića (FOTO: Denis Lovrović/Lupiga.Com)

Ovo je prvi put u deset godina Plenkovićevog premijerskog mandata da je dobio ovakvu javnu pohvalu od Markić, što savršeno ilustrira kakvu to normalnost sada brani HDZ. Željka Markić je nedavno progovorila i iz usta Ivana Matijevića, svježe izabranog predsjednika zagrebačkog HDZ-a, kojega je na tu funkciju rukopoložio Plenković. 

„Možemo! u Zagrebu želi hrvatski kršćanski identitet zamijeniti woke ideologijom, što HDZ ne može prihvatiti, kao ni pokušaje razaranja obitelji koja je temelj zajednice“, rekao je prije mjesec dana Matijević. 

Da targetiranje Pridea nije bio tek Plenkovićev lapsus u žaru parlamentarne debate svjedoči i to što je na njegovim profilima na društvenim mrežama osvanuo snimak te prozivke. Plenković se, dakle, time diči, za njega je usmjeravanje nove runde crnokošuljaškog bijesa na Povorku ponosa politika iza koje očito stoji. Time signalizira onima na terenu da je i za huliganske napade na Pride „političko okruženje takvo da sada možemo reagirati“. „Naši dečki“ možda već pripremaju fantomke.

Udruženje Zagreb Pride je reagiralo na Plenkovićevu izjavu, podsjećajući ga da je „isticanje zastava duginih boja, simbola međunarodnog LGBTIQ pokreta i znaka prihvaćanja, jednakosti i poštivanja Ustava, na javnim površinama, trgovima i ulicama, preporučila i u službene dokumente uvela prvo Skupština Grada Zagreba 2013. godine, u kojoj je Hrvatska demokratska zajednica zajedno sa strankom gradonačelnika Milana Bandića imala većinu, i to baš na prijedlog HDZ-a. Potom je 2023. i sama Vlada to isto propisala Nacionalnim planom za ravnopravnost spolova, koji je on osobno potpisao, a potom je u veljači ove godine to još jednom dodatno prisnažio, također svojim osobnim potpisom, na Akcijski plan za suzbijanje diskriminacije za 2025.“

U Plenkovićevoj Hrvatskoj istospolni parovi ne mogu ni slobodno ni sigurno hodati ulicom držeći se za ruke mimo Povorke ponosa (FOTO: Lupiga.Com)

Premijer se tako opet našao u svojim standardnim „dvostrukim konotacijama“ – s jedne strane Pride i zastave duginih boja uključuje u Akcijski plan za suzbijanje diskriminacije svoje vlasti, s druge na njih huška jer, lažno proziva da „mogu što hoće“. U njegovoj Hrvatskoj istospolni parovi ne mogu ni slobodno ni sigurno hodati ulicom držeći se za ruke mimo Povorke ponosa, odnosno samo taj dan kad su zaštićeni u masi drugih LGBT ljudi i podržavatelja. To je ta „normalnost“ koje je Plenković „zadnja brana“.

Sada je otvorena mogućnost da u lipnju 2026. godine Povorka ponosa u Hrvatskoj bude meta domoljubnog nasilja, uz prethodni Plenkovićev blagoslov. Kao i u slučaju političke i društvene rehabilitacije ustaškog pozdrava, tako i u slučaju kriptohomofobnog huškanja na Povorku ponosa, postavlja se logično pitanje – tko će nas obraniti od Andreja Plenkovića, njegove stabilokracije i njegove verzije normalnosti. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com/HDZ.hr

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.