Tragom informacije da poznati beogradski novinar Petar Janjatović radi na dopuni "Ilustrovane ex Yu rock enciklopedije", odlučili smo porazgovarati s Petrom, onako samo za Lupigu. U intervjuu nam je, osim o enciklopediji i mukotrpnom procesu njenog nastanka, progovorio i o sastavljanju Top liste najboljih "domaćih" 100 pjesama, kao i o svojim, još uvijek, neobjavljenim kratkim pričama, a uspjeli smo doznati i tko to vrijedi od novijih domaćih izvođača s ovih prostora

Za one kojima ime Petra Janjatovića baš i "ne zvoni" reći ćemo da je Janjatović rođen 1956. godine u Beogradu, a sa svojih 20 godina već se isprofilirao u vrsnog novinara, dok se nešto kasnije prometnuo i u muzičkog urednika, prvotno na RTV Pančevu, pa potom i na poznatom radiju B92 gdje vodi emisiju "Juboks" iz koje je proizašla Top lista 100 najboljih "domaćih" pjesama o kojoj smo na Lupigi pisali na ovom linku. Istovremeno je napisao i nekoliko knjiga, među kojima svakako vrijedi izdvojiti "Drugom stranom - Almanah novog talasa u SFRJ" (koautori David Albahari, Dragan Kremer, 1983. godine), "Pesme bratstva i detinjstva" (Antologija rock poezije SFRJ 1967. - 1991.) i "Ilustrovana YU rock enciklopedija 1960. - 1997.". Danas radi kao izdavač u srbijanskoj podružnici Dallas recordsa, a i dopisnik je časopisa Billboard za područje Balkana.

Za početak da te pitamo, kako je nastala ona famozna Top lista na tvojoj emisiji? Tko je predlagao pjesme? Ti ili slušatelji, pogotovo s obzirom da se neki izvođači "ponavljaju", dok nekih nema ni za lijeka?

Moj kolega Toma Grujić, inače muzički urednik radija B92, i ja smo emisiju "Juboks" započeli juna meseca prošle godine. Termin nam je nedeljom od 11 do 13 časova i mislim da je jako zgodan, jer su ljudi tada još uvek pretežno kod kuće, razbuđuju se i troše prve šoljice kafe. Svaka emisija ima neku svoju temu pa u okviru nje puštamo ex YU rock i pop pesme. Slušaoci su imali potpunu slobodu da za 100 najboljih predlažu sopstvene favorite. Emisijama smo ih samo podsećali ili upoznavali sa nekim starim pesmama. Tako da je izbor pesama na listi isključivo zavisio od slušalaca i onih koji su glasali putem interneta, mada je emisiju moguće slušati bilo gde u svetu upravo putem interneta. I priznajem da me jako obraduje kad posle programa proveravam email prepisku pa me sačekaju pisma ljudi koji "Juboks" slušaju u Keniji, Nemačkoj, Engleskoj, Švajcarskoj, Americi …

Kako si uopće došao na ideju da napraviš Ilustrovanu enciklopediju, te odakle si izvlačio sve te, i više nego iscrpne informacije?

Uzor su mi bile strane rock enciklopedije koje su nama, rock novinarima, uvek bile dragocen izvor podataka. Smatrao sam još sredinom osamdesetih da je jedna takva knjiga potrebna i jugoslovenskoj sceni. Ali za tako ozbiljan rad nikada nije bilo dovoljno slobodnog vremena. Na nesreću, desili su se ratovi, ja sam se sve manje bavio novinarstvom i najednom sam imao dovoljno prostora da se pozabavim takvim nečim. Rad na Enciklopediji mi je pre svega u zdravstvenom smislu pomogao. Ta vrsta eskapizma mi je sačuvala bistru glavu od divljaka kojima smo bili okruženi svih tih godina. Za bazu podataka sam uzeo muzičke novine koje sam godinama sakupljao, svoje tekstove (a prvi mi je objavljen 1976. godine u tinejdžerskom listu "Zdravo"), arhivu press materijala, sećanja i znanja brojnih kolega.

Kao što rekoh, riječ je o iznimno iscrpnom materijalu pa se neminovno postavlja pitanje koliko ti je vremena trebalo da sastaviš tako kvalitetna knjigu?

Počeo sam da sistematizujem građu 1993. godine, a sa ozbiljnim pisanjem započeo sam krajem naredne godine. Prvo izdanje knjige je objavljeno u proleće 1998. godine, ali sam maltene od momenta kada je knjiga otišla u štampariju nastavio da je dopisujem. I tako do današnjeg dana.

Spominjao si nam novo dopunjeno izdanje. Kada možemo očekivati tu dopunu "Ilustovane ex Yu rock enciklopedije"?

Drugo dopunjeno izdanje će se u knjižarama pojaviti polovinom februara i trenutno je u fazi štampanja.

Možemo li je ovaj put očekivati i u hrvatskim te bosanskohercegovačkim knjižarama, ili ćemo opet kao đaci prvaci punih ruksaka knjige za prijatelje donositi iz Srbije? Dakle, postoje li kakvi pregovori s izdavačima u Hrvatskoj i BiH?

Đaci pešaci sa punim ruksacima su uvek bili cenjena kategorija u socijalističkoj Jugoslaviji. Drago mi je što ste tu tradiciju nastavili. Ali ovog puta će biti lakše. Dogovorio sam distribuciju knjige na čitavom bivšem YU prostoru tako da će fizički napor biti sveden na minimum. Očekuje vas samo intelektualni i emotivni. Jer kako reče jedan pametan pisac "nostalgija je napor duha".

Doznali smo da si zauzet i pisanjem kratkih priča koje još nisi tiskao. Možeš li nam reći o čemu se tu radi?

Deo tih priča sam svojevremeno objavljivao u novosadskom listu "Stav" pod zajedničkim nazivom "Potucanja". Dakle, bave se putovanjima i erotikom.

Za kraj nam još samo reci postoji li netko od novijih izvođača s područja bivše Jugoslavije, a koje bi vrijedilo pohvaliti i izdvojiti?

Iako nije nimalo u skladu sa mojim godinama da to razumem, ali jako cenim nove hip hop generacije. Pre svega zbog oštrih, duhovitih i pametnih tekstova. Zato su u novom izdanju knjige svoje mesto našli Edo Maajka, Beogradski sindikat, Marčelo i Skaj Vikler. Pa sam tako dodao još jedno poglavlje i u njemu su sastavi koji su rad započeli po raspadu zemlje, ali u novonastalim državama. Dakle van Srbije. Izbor je veoma sužen, a rukovodio sam se ličnim ukusom i činjenicom da su te grupe prerasle lokalne okvire. Tu su, meni po zvuku vrlo bliski, String Forces i Foltin iz Makedonije, Skroz, Sikter i Revolt iz Bosne, Pips Chips and Videoclips i The Bambi Molesters iz Hrvatske, te Res Nullius i Elvis Jackson iz Slovenije, iako postoje i neki drugi.