Urbana bioraznolikost prirodan je dio svakog grada, jer gradovi nisu suprotnost prirodi, kako se često misli. Naprotiv, oni tvore kompleksne i dinamične ekosustave. Dinamični su prije svega zato što ljudi na njih intenzivno utječu i brzo ih mijenjaju. Vrane su vjerojatno jedan od najvidljivijih primjera urbane bioraznolikosti, a njihova prisutnost često izaziva podijeljene reakcije građana. Upravo su ove ptice bile središnja tema nedavnog predavanja o urbanoj bioraznolikosti u zagrebačkom klubu Sax, gdje je ornitologinja Iva Šoštarić, u sklopu programa „Skeptici u pubu“ govorila o suživotu ljudi i ptica u gradu.

Šoštarić je održala vrlo zanimljivo predavanje o ovoj specifičnoj temi iz područja urbane bioraznolikosti koja glasi: kako živjeti u susjedstvu s vranama.

Iva Šoštarić u Saxu (FOTO: Lupiga.Com)

U Zagrebu se, naime, gnijezdi više od stotinu različitih vrsta ptica. Neke od njih uz nas su čak i koevoluirale. To znači da ih gotovo i ne nalazimo izvan naselja. Takav primjer je obični vrabac (Passer domesticus), za kojeg praktički ne postoji populacija koja ne živi u neposrednoj blizini ljudi. Slično vrijedi i za lastavicu (Hirundo rustica), koja se gnijezdi isključivo na ljudskim građevinama ili u blizini ljudi. Tu su i neki noviji stanovnici gradova. Primjerice, golub grivnjaš i mrka crvenrepka počeli su naseljavati gradove tek prije pedesetak godina, a danas su vrlo brojni. Brojnost goluba grivnjaša raste diljem Europe upravo zato što način na koji uređujemo gradske zelene površine toj vrsti iznimno odgovara, dok se mrka crvenrepka, izvorno ptica kamenjara, prilagodila životu na građevinama i praktički zamijenila svoje prirodno stanište urbanim.

„Mnogima su ove vrste simpatične i drage, no dolazak nekih drugih vrsta ili povećanje njihove brojnosti može donijeti određene izazove. U stručnoj literaturi to nazivamo 'human-wildlife conflict', odnosno sukob čovjeka i divljih životinja”, razlaže Šoštarić.

Tu dolazimo do vrana, koje često izazivaju burne reakcije. Kroz ovo predavanje Iva Šoštarić, voditeljica Odjela za public outreach udruge Biom, pokušala je odgovoriti na tri pitanja: zašto su vrane danas brojnije u gradovima, što je zapravo problem s gradskim vranama i kako taj problem možemo riješiti.

Porodica vrana (Corvidae) evolucijski je vrlo zanimljiva skupina. Riječ je o životinjama iznimne inteligencije. Vjerojatno ste nekad imali priliku vidjeti snimku vrana koje koriste pješačke prijelaze, semafore i automobile kako bi razbile ljusku oraha. Ptice strpljivo vrebaju crveno svjetlo za automobile i bace orah na zebru te onda čekaju da ga automobil pregazi, da bi se po jezgru vratile kada promet ponovno stane.

„Vrane su najinteligentnija skupina ptica koju prirodno nalazimo u Europi“, ističe Šoštarić.

Većina vrana iskorištava raznovrsne izvore hrane: biljni materijal, životinje, otpad... Takva inteligentna vrsta vrlo uspješno zauzima specifičnu urbanu nišu. U velikim gradovima diljem svijeta često ćemo pronaći upravo takve vrste. U New Yorku su to rakuni, u mnogim gradovima štakori, u nekim azijskim gradovima majmuni, u Australiji ibis. 

„Ovisno o lokaciji, ta urbana niša postoji i pitanje je samo koja će je vrsta iskoristiti“, napominje Šoštarić, ističući kako su najbrojnije vrste vrana u Zagrebu siva vrana i gačac.

Riječ je o životinjama iznimne inteligencije (FOTO: Pixabay)

Siva vrana je sivo-crna ptica koju često viđamo po gradu. Teritorijalna je vrsta koja gradi pojedinačna gnijezda. Hrani se otpadom, strvinom, biljnom i životinjskom hranom. Danas se procjenjuje da u Zagrebu ima oko 800 do 850 parova, dok ih je 2013. godine bilo znatno manje – oko 500 do 550.

Gačac je, s druge strane, kolonijalna vrsta. Gnijezdi se u skupinama, često s mnogo gnijezda na istom stablu ili skupini stabala. Hrani se prvenstveno na otvorenim poljima, uglavnom izvan grada. Otpad koristi mnogo manje, osim primjerice na Jakuševcu. Danas ih u Zagrebu ima oko 1.200 do 1.300 parova, dok ih je prije petnaestak godina bilo oko 800.

Siva vrana prilagodila se prehrani otpadom, pojašnjava Šoštarić. Njezin porast brojnosti najčešće bilježimo u gradovima koji imaju problema s gospodarenjem otpadom, dok je kod gačca situacija drugačija. Njegov dolazak u gradove povezan je s progonom izvan urbanih područja: uništavanjem kolonija, lovom i uznemiravanjem. Gradovi su mu postali sigurna mjesta za gniježđenje.

A što je zapravo problem s vranama? Ljudi najčešće navode raznošenje smeća, agresivno ponašanje, buku, izmet i utjecaj na druge vrste ptica.

„Ključno je razlikovati vrste. Siva vrana odgovorna je za raznošenje otpada i većinu slučajeva agresivnog ponašanja prema ljudima. Kao teritorijalna vrsta aktivno brani svoje mlade. Gačci gotovo nikada ne napadaju ljude. Oni su vrlo plašljivi. Međutim, budući da se gnijezde u velikim kolonijama, stvaraju buku i ostavljaju mnogo izmeta na mjestima gdje se okupljaju. Postoji i još jedan problem: velika zimska jata koja noće u gradovima. Zimi se vrane okupljaju u ogromne skupine koje mogu privremeno preplaviti pojedine kvartove. Tada dolazi do velike količine izmeta i buke“, ističe ornitologinja.

Na pitanje koja su moguća rješenja za ove probleme ima spreman odgovor koji nije tako jednostavan.

„Kada govorimo o otpadu, problem je vrlo jasan. Otvoreni kontejneri i rasuti otpad predstavljaju gotovo neograničen izvor hrane za sivu vranu. Takvi uvjeti omogućuju rast populacije“, kaže Šoštarić, ističući da su zbog toga važna rješenja poput zatvorenih kontejnera, podzemnih spremnika, kaveza za kontejnere, koševa koji onemogućuju pristup životinjama, redovitog odvoza otpada i sanacije otvorenih odlagališta, a posebno je zanimljiv primjer Jakuševca, gdje nalazimo najveću gustoću populacije sivih vrana u Zagrebu.

Tema suživota s vranama izazvala je popriličnu pozornost (FOTO: Biom)

Drugi važan čimbenik, kako objašnjava, način je na koji uređujemo zelene površine. Uređenje u stilu francuskih vrtova postalo je uvriježena estetika u gradovima kada se planira neki zeleni prostor. To podrazumijeva nisko pokošenu travu, visoka stabla sa širokim krošnjama i što manje grmlja – a upravo ovakve zelene površine predstavljaju idealno stanište za sive vrane. S druge strane, raznovrsnije zelene površine s više grmlja, gušćom sadnjom stabala i rjeđom košnjom pogoduju većoj ukupnoj bioraznolikosti i manje odgovaraju vranama.

Što se tiče problema agresivnog ponašanja, poznato je da u ovo doba godine mlade vrane napuštaju gnijezda te da su poletarci nespretni i često završavaju na tlu. Roditelji ih tada vrlo aktivno brane i ponekad se zalijeću na prolaznike. Važno je naglasiti da to ne rade sve vrane. 

„Da to rade svi parovi u Zagrebu, imali bismo 'Hitchcock situaciju'. Takvi su slučajevi zapravo relativno rijetki“, naglašava Šoštarić te daje savjete u slučaju napada vrana: „Ako se vrana zaleti na vas, najbolje je ostati smiren, nastaviti hodati i po potrebi podignuti ruke iznad glave. Ako ste na biciklu, siđite s njega i nastavite pješice.“

U Australiji, primjerice u Brisbaneu, gradske vlasti koriste informativne ploče koje građanima objašnjavaju kako se ponašati u takvim situacijama. Takve su ploče postavljene i na nekoliko lokacija u Zagrebu. Stoga su edukacija i širenje korisnih informacija među najvažnijim mjerama. To, osim postavljanja znakova i informativnih ploča, uključuje i spašavanje mladih ptica koje su ostale zarobljene ili su završile na neprikladnim mjestima. Služba koju se može kontaktirati u takvim situacijama je Zoološki vrt, čiji stručni tim izlazi na teren i pomaže.

„Također se provodi zbrinjavanje ozlijeđenih jedinki te premještanje pojedinih problematičnih jedinki ili parova kada za to postoji potreba. I to je jedna od mjera koje Zoološki vrt trenutno provodi”, navodi Šoštarić. 

Kod gačaca je najveći izazov kolonijalno gniježđenje. Najviše problema nastaje u rano proljeće, dok stabla još nisu prolistala. Tada iz kolonija pada najviše grančica i izmeta. Na nekim lokacijama, poput dječjih vrtića, ponekad je potrebno orezati stabla i spriječiti gniježđenje. No, često postoje i druga rješenja: premještanje klupa, prilagodba parkirališta ili plansko usmjeravanje kolonija prema lokacijama gdje ne smetaju ljudima. Važno je razumjeti da rušenje jedne kolonije ne znači nestanak ptica. One će se jednostavno preseliti na drugo mjesto, često vrlo blizu prvotne lokacije.

Ako se i riješimo vrana ekološka niša uglavnom neće ostati prazna (FOTO: Lupiga.Com)

To su, dakle, neki od načina kako kroz dizajn grada postići suživot ljudi i vrana, a na kraju se često postavlja pitanje: možemo li vrane jednostavno ukloniti? Što s invazivnijim metodama?

Uklanjanje gnijezda prije početka sezone gniježđenja ili na samom njezinom početku možda je jedna od učinkovitijih metoda za uklanjanje gačaca s određene lokacije. Naime, tada još nisu toliko vezani uz mjesto gniježđenja i imaju vremena potražiti drugu lokaciju. Međutim, problem je u tome što se ne zna kamo će se preseliti.

„Prije dvije godine Grad Zagreb intenzivno je uklanjao gnijezda gačaca u ranoj fazi sezone gniježđenja. Tada se, primjerice, formirala nova kolonija na Jankomiru koja nikome nije smetala, ali se istovremeno povećala kolonija u Cvjetnom naselju, koja je mnogim stanovnicima predstavljala problem. Dakle, rezultati su bili pomiješani jer nikada se ne može sa sigurnošću predvidjeti kamo će se ptice preseliti”, objašnjava Šoštarić.

Još je problematičnije uklanjanje gnijezda tijekom same sezone gniježđenja. Šoštarić navodi primjer iz Botinca.

„Jedne godine tijekom sezone gniježđenja uklonjena su sva gnijezda gačaca na tom području. Ptice su tada bile pod velikim pritiskom da ipak uspiju odgojiti mlade te sezone. Neke su ponovno počele graditi gnijezda na istoj lokaciji, dok su se druge preselile svega nekoliko ulica dalje. Rezultat je bio da se od početne dvije kolonije formiralo čak četiri ili pet novih kolonija unutar istog kvarta, a sezona gniježđenja se produžila jer su ptice morale krenuti ispočetka“, naglašava ornitologinja iz Bioma. 

Sokolarenje je još jedna metoda koja se ponekad spominje. Međutim, riječ je o skupoj metodi koja tijekom sezone gniježđenja nije osobito učinkovita. Da bi imala učinka, istrenirana grabljivica morala bi biti stalno prisutna na lokaciji kako bi uznemiravala vrane.

Na koncu dolazimo i do tri vrlo invazivne metode: sterilizacije, odstrela i trovanja.

Sterilizacija je zasad najmanje istražena metoda. Vrlo je skupa i tehnički zahtjevna. Problem je što zahtijeva kontinuiran i dugotrajan napor te ne rješava osnovni uzrok problema – postojanje slobodne ekološke niše koja pogoduje vranama. Isto vrijedi za odstrel i trovanje, primjećuje Šoštarić. 

Brojni gradovi pokušavali su kontrolirati brojnost vrana odstrelom, no pokazalo se da se ispražnjeni teritoriji vrlo brzo ponovno naseljavaju. Populacija koja čeka priliku zauzeti slobodne teritorije često je dovoljno velika da nadoknadi gubitke u vrlo kratkom roku. Drugim riječima, da bi odstrel imao trajniji učinak, morao bi se provoditi kontinuirano. Pritom nitko ne može jamčiti da na mjesto vrana neće doći neka druga vrsta. Primjerice, u nekim gradovima nema značajnih problema s vranama, ali zato ima problema s velikim brojem pasa ili mačaka lutalica. Ekološka niša uglavnom neće ostati prazna.

Biomova ornitologinja također naglašava da je ovo relativno nova tema, ne samo kod nas nego i u mnogim drugim gradovima. Mnoge se metode tek ispituju i testiraju, a tek ćemo kroz godine vidjeti koje doista daju rezultate.

„Vrane su, kao i mnoge druge divlje životinje, danas sastavni dio života u gradovima – naša realnost. Ako je cilj potpuno ukloniti sve divlje životinje iz urbanog prostora, to jednostavno nije realno. Osim toga, pred nama je mnogo važniji izazov: stvaranje gradova koji su zdraviji za život. Ne samo za bioraznolikost, nego prije svega za ljude. Uvjerena sam da grad iz kojeg bismo uklonili sve oblike života ne bi bio grad u kojem bismo željeli živjeti. Postoje načini da se situacija stabilizira i da gradovi ne budu dobri samo za vrane, nego i za brojne druge životinje, biljke i ostale sastavnice bioraznolikosti“, zaključuje Šoštarić.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikipedia/Berlinar crow

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.