Još jednom je pravi show u Plovaniji priredio Joško Joras koji već godinama drži da je njegova kuća na slovenskom teritoriju i koji fasadu iste ukrašava slovenskom zastavom i suludim grafitima, tipa, "Tukaj je Slovenija". Slovenac koji očito živi na krivom mjestu opet je uzburkao osjetljive nacionalne duhove i u ćakulama diljem Lijepe naše ponovno se riječi "batinanje" i "pendrek" mogu čuti u istoj rečenici

Ovaj put svemu je "kriv" golemi casino "Mulino" koji je sagrađen tik uz Jorasovu kuću, a s čijeg parkinga se na imovinu preponosnog Slovenca navodno izljevaju oborinske vode. Protivno svakoj logici osim Jorasove, on je svoga susjeda, Urbana Cerara, tužio pred Okružnim sudom u Kopru gdje od njega traži odštetu u visini od golemih 300.000 eura, koliko valjda inače vrijede nedovršene kuće u Sloveniji. Kada je na mjesto događaja došao sudski vještak iz dalekog Kopra, reagirala je hrvatska policija tražeći vještaka dozvolu za rad u Lijepoj našoj. A potom kreće one man show.

Iznervirani Joras, koji je jedva dočekao ovakvu priliku, kreće puteljkom do Slovenije kako bi se požalio tamošnjim novinarima, ali naravno mimo graničnog prijelaza, kuda i inače svakodnevno odlazi u svoju postojbinu. Zaustavlja ga policija sa šahovničnim znakovima. Traže ga dokumente. Ovaj ne da. Oni prijeti lisicama. Joško rukom zamahuje prema neprijatelju. Neuspješno, na njegovu žalost. Potom liježe na pod. Oni ga vežu i nose dublje u teritorijalnu zemlju, na zadovoljstvo brojnih okupljenih kamermana i fotoreportera koji snimaju svaki detaljčić. Istovremeno njegov odvjetnik, Danijel Starman, u lonac dodaje i malo začinskog bilja urličući na hrvatske policajce - "Ovo je Slovenija. Vi ste okupatori.".

Samo nekoliko sati kasnije "borac za južnu slovensku granicu" postaje glavna tema dana brojnih ćakula u kojima se otvoreno mrzi Janeze i grmi stavljajući u istu rečenici "prebijanje" i "pendreke". Odmah se prisjeća "starih dobrih vremena" kada je grupica umaških patriota provalila u Jorasovu kući i s nje skinula slovensku zastavu, a potom poremećenog gada naganjala uzduž i poprijeko granice. S druge strane Slovenska pučka stranka (SLS) čiji je znameniti član i sam, u međuvremenu, bitno ostarjeli Joras, smjesta je izrazila zabrinutost i ogorčenje što je hrvatska policija uhićivala na slovenskom teritoriju, a reagiralo je i slovensko Ministarstvo vanjskih poslova s prosvjednom notom u kojoj stoji kako je ovo još jedan u nizu hrvatskih poteza kojima se prejudicira rješavanje graničnog pitanja.

Nakon svega Hrvati opet malo više mrze Slovence, a Slovenci Hrvate. Joras će u prašnjavu ladicu staviti još jednu prekršajnu prijavu zbog ilegalnog prelaska granice i nasmijati se hrvatskim zakonodavnim tijelima koji već po tko zna koji put pokazuju kako nisu dorasli nositi se s ovako "kompliciranim likom", vidno zrelim za psihijatriju. Joras će k tome smiješak samozadovoljno razvlačiti i zato što je upravo na konto svoga lika i djela, kao heroj i patnik, u Sloveniji skupio još pokoji politički bod. Ne za džaba, jer svojevremeno je na sličan način Janez Podobnik "zaradio" ministarsku fotelju, kada je na graničnom prijelazu pokraj Jorasove kuće pao s mosta i "očarao" biračko tijelo.