Reda je stanovnik dugavskog hotela Porin, ali nije poznato koliko dugo će i ostati ondje. On je, naime, tražitelj azila, ali je njegov zahtjev odbijen, što za Hrvatsku nije rijetkost. Šanse da vam odobre azil u Hrvatskoj se mjere u promilima. Crveni križ koji prati ovu problematiku, navodi da Hrvatska odobrava samo stotinu zahtjeva godišnje od njih 4.000. Povodom Međunarodnog dana migranata vodimo vas u zagrebački azil kroz Fade Inov promo film o egzotičnoj kuhinji. Ovo je najava za dokumentarac u kojem ćete moći upoznati jednog tuniškog kuhara neizvjesne budućnosti s trenutnim boravištem u Zagrebu.

Stanovnici hotela Porin nerijetko su meta ksenofobičnih ispada stanovnika ovog zagrebačkog kvarta. Tome nerijetko doprinose i pojedini mediji. Lani je tako jedan dnevni tabloid objavio niz anonimnih (!) izjava stanara zagrebačkih Dugava, kojima je, pod uvjetom da se radi o stvarnim osobama, dao zavidan prostor i vrijeme da se razmašu u svojim ksenofobnim izjavama. 

"Da sam znao da će jednog dana ovdje biti utočište za azilante, kupio bih stan negdje dalje, pa makar i u Velikoj Gorici. Nisam rasist, ali nelagodno mi je kad vidim grupice tamnoputih muškaraca kako besciljno lutaju kvartom i gledaju našu djecu. Čekamo samo da počnu provale u stanove ili nešto još gore", citiraju tako jednog od stanara bez imena i prezimena, dok na drugoj stani stoji "prostodušni i veseo Mohammed" iz Maroka, čiju su fotografiju i objavili. Njegova se, pak, izjava svodi na to da se među Afrikance ne vrijedi miješati kada se tuku, da je u Dugavama super jer se može zabavljati... Dakle, daljnje podgrijavanje netrpeljivosti prema azilantima u Dugavama. 

Ovakvo nečovječno izvještavanje samo doprinosi sve većem zaoštravanju odnosa prema ovim ljudima, koji u Europskoj uniji najčešće završavaju spašavajući žive glave od rata, prirodnih katastrofa ili neimaštine. U krizom zahvaćenoj Europi situacija se pogoršava po tom pitanju zahvaljujući usponu ksenofobnih partija - od francuskog Narodnog fronta do Zlatne zore u Grčkoj.

Kuhari izbjeglice približavaju zagrepčanima okuse svog doma

Ta je stranka tema dokumentarnog filma "Čistači" grčkog studenta Konstantinosa Georgousisa. On je mjesec dana proveo na ulicama Atene prateći predizbornu kampanju članova Zlatne zore, koji su se toliko proslavili svojim huškanjem protiv migranata da je policija reagirala u satima neposredno nakon prvog emitiranja ovog filma u medijima. Stoga ne čudi što je upravo ovaj film odabran za prikazivanje povodom  Međunarodnog dana migranata u Dokukinu KIC, gdje se tijekom dana održavala i kulinarska radionica "Okus doma" Ugostiteljsko-turističkog učilišta i kuhara izbjeglica. O ovoj akciji progovara i Fade Inov film.

Pored ove projekcije, prikazan je i kratki film Barbare Matejčić i Nine Urumov "I'm Nobody" o tražiteljima azila u Hrvatskoj, "zemlji koja ne voli strance", a obilježavanje ovog dana u organizaciji Centra za mirovne studije završava bubnjarsko-kulinarskim performansom u VIP clubu na Trgu bana Jelačića, koji su pripremili migranti. CMS poziva građane da se otvore prema ljudima koji prečesto ginu zbog potrage za sigurnim domom, van svoje države. Citiraju iskustvo migranta Samira, odnosno kako je izgledao njegov bijeg iz Somalije:

"Poznavao sam jednog čovjeka kojemu sam dao dio novca i platio put, a potom su me u nekom starom automobilu prevezli do susjedne zemlje. Kada sam prešao granicu, predali su me drugim ljudima s kojima sam proveo sljedećih desetak dana. Mijenjao sam automobile ili su me drugi ljudi preuzeli, a vožnja je bila dugotrajna i izuzetno naporna. Bio sam konstantno pod stresom i u strahu da će me otkriti, da ću nastradati ili da će me predati u ruke onima od kojih sam pobjegao. Više nisam znao gdje se nalazim, u kojoj sam državi, a nisam znao ni kamo me vode. U jednom trenutku, kad sam već bio potpuno iscrpljen, doveli su me u jednu kuću gdje sam se odmorio nekoliko dana. Nakon što sam skupio snagu, pojavili su se drugi ljudi koji su mi donijeli krivotvorene dokumente zahvaljujući kojima sam prešao jednu od državnih granica."

Godišnje ih umire na tisuće, deseci tisuća ih nema osnovna socijalna prava 

Danas je u svijetu najmanje 215 milijuna migranata, a mnogi od njih nemaju pristup socijalnim pravima. I Crveni je križ obilježio ovaj dan. Stručna suradnica za integraciju stranaca pri HCK-u Maja Kadoić kazala je na svečanosti kako azilante u domovima zdravlja često ne prepoznaju kao kategoriju ljudi koja ima zakonsko pravo na zdravstvenu zaštitu. Navela je i kako veliki broj migranata, bježeći iz svoga doma, ne nosi sa sobom dokumente o završenom školovanju, pa ih se na tržištu rada tretira kao osobe bez ikakvih kvalifikacija.

Ljubav prema drugačijem isto ide kroz želudac? Ministar Ranko Ostojić na svečanosti u Crvenom križu (FOTO: HCK.hr)

Izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa g. Robert Markt ukazao je, pak, na značajan doprinos koji migranti imaju u napretku svojih zemalja i zemalja u koje migriraju, te istaknuo značaj poštivanja njihovih ljudskih prava i osiguravanja uvjeta života dostojnog čovjeka. 

U prvih je devet mjeseci ove godine više od 4.000 migranata izgubilo život na graničnim prijelazima, a više od 3.500 u Sredozemlju - gotovo dvostruko više nego prethodne godine. Zbog toga je iznimno važno migrantima pokazati dobrodošlicu kada dospiju do nas, kako bi se konačno osjećali sigurnim. Ne tako davno i Hrvatska je bila poprište ratnog sukoba, zbog čega su prognane tisuće naših sugrađana. Centar za mirovne studije zato podsjeća da svatko može postati migrant; svakoga se može prisilno udaljiti od njegova doma, zajednice i kulture. Za kraj se zapitajmo koliko je apsurdan zazor prema ovim ljudima: Ako volimo egzotičnu hranu, zašto ne volimo ljude u čijoj se domovini ona spravlja?

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Screenshot