Kada je tog četvrtka u medijima eksplodirala vijest da se u Savi kod Slavonskog Broda prevrnuo čamac s migrantima i da je jedna osoba poginula, iz neke svoje dosta mazohističke pobude, krenuo sam čitati komentare ispod vijesti. Na takve teme se obično lijepe grupacije širitelja ksenofobije i razni botovi, koje kreira netko iz samo njemu znanih razloga, ali možemo pretpostaviti da je riječ o namjernom širenju razdora u komunikaciji, odnosno, potpunog sprečavanja razgovora o temi jer sve se mora, prema takvima, dočekati na nož. Iz kojih pobuda se možeš veseliti smrti nekog nesretnog migranta koji se utopio u Savi? Zato jer je ilegalno prelazio granicu? Zar mu taj ilegalni prelazak oduzima ljudskost i po rangu je niže biće?

U skladu s tim, odmah po objavi izvjesni Niko, ne srami se staviti i prezime, komentira: „Odlična vijest“. Mlad čovjek, ne bih mu dao više od dvadeset. Sve lako provjerljivo na Facebooku. Komentar je javan, dostupan svima. Na jednoj fotografiji scena s krizme ili prve pričesti. Ne vidi se točno. Vedran Veky, član Torcide, piše: „Jedan manje“. Toni, gospodin u godinama, osvrnuo se na situaciju vrlo originalno i napisao: „Idioti su ih isli spasavati. A sto ce ti isti sutra silovati nekoga I praviti probleme, to nitko ne misli“.

Ubrzo se saznalo da su poginule tri osobe, dvije žene i jedan muškarac, a njih jedanaest je, prema tada raspoloživim informacijama, završilo u bolnici.

Vedran iz Slatine, na čijem se profilu nalazi žena s dvoje male djece dosjetio se nečeg što našim spasiocima nije palo na pamet: „Pustite ih niz Savu, nek se u Srbiji bakću sa njima ak dospiju dotam“. Stanoviti Goran, koji za naslovnu fotografiju ima okićen bor pred veliki kršćanski blagdan, nije besposleno sjedio već je smišljao što će napisati: „Ajme tragedije, kud sreće da ih se uputi i u minska polja pa da napokon budu od koristi...”.

Kasnije je do nas došla informacija da je riječ o građanima Kine, što je poljuljalo mnoge koji su ovaj „napad na hrvatsku granicu” označili islamističkim, ali opet, i u Kini ima muslimana pa se teorija možda i izvuče. Na kraju krajeva, svi su oni ionako isti, a mi granicu moramo čuvati.

"Kačilo" se i na trošak za zdravstveni sustav. Hrvati, poznati po tome da nikad i nigdje ne zataje niti jedan euro, da uredno plaćaju i prijavljuju porez, postaju, zbog tog velikog opterećenja, vrlo uznemireni.

Zapravo se najveći broj komentara dogodio upravo u trenutku objave vijesti, kasnije se bal preselio na nešto novo. U tom momentu, dakle, sigurno je bilo tek da se utopio ilegalni migrant. Pojam kojim je taj čovjek označen u današnjem društvu je poprimio dehumanizirajuće konotacije. Na taj način migrant postaje „čovjek bez prava“, onaj koji je bez države, izvan pravnog statusa. Ili on postaje „ljudski otpad“, kako piše Bauman. Migranti bez dokumenata postaju „problem“, „prijetnja“ ili „višak“, što otvara vrata dehumanizaciji.

Na kraju ostaje nelagodna spoznaja da sve te poruke nisu napisali nikakvi mitološki trolovi iz sjene, nego sasvim obični ljudi. Susjedi koji posuđuju bušilicu, roditelji djece iz razreda, likovi s blagajne u dućanu .... Ljudi koji, čim se pojavi vijest o utopljenom migrantu, bez zadrške napišu da je to odlična vijest ili da bi ih trebalo pustiti niz Savu. Možda rade to u pauzi, na kavi, pa onda nastave s dnevnim aktivnostima. Jer „ilegalno“ nije sfera u kojoj se nalaze ljudi, ilegalno znači daleko, strano i prijeteće, a mi smo u sferi legalnog, lijepog, domaćeg i toplog.