Reakcije na prošlotjedni antisemitski i fašistički ispad Torcide još se nisu stišale, a događaj se sa splitskih ulica prelio u žustre javne rasprave, izazivajući osude kod pristojnog dijela Hrvatske. Raspravlja se ne samo o onome što se dogodilo nego i o tome kako se pokušava objasniti i relativizirati takvo ponašanje, kao što to čine iz Domovinskog pokreta, koalicijskog partnera vladajućeg HDZ-a, iz kojeg brane Torcidin antisemitizam i fašizam napadajući novinare koji o tom slučaju izvještavaju, pa i policiju koja traga za preostalim osumnjičenim kolovođama neslavnog navijačkog kortea.

Naime, uoči nogometne utakmice Hajduka i Ajaxa, odigrane 15. listopada, dio pripadnika Torcide tijekom navijačkog kortea uzvikivao je antisemitske parole, zazivao Adolfa Hitlera i, kao i obično, veličao ustaštvo, pretvarajući nogometno navijanje u javnu demonstraciju mržnje. Anne Frank, židovsku djevojčicu poznatu po dnevniku o skrivanju od nacista, žrtvu Holokausta koja je život okončala u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen, u svom su skandiranju nazivali kurvom. 

I umjesto da se čitava stvar završi očekivanim osudama, možda pokojom isprikom i ogovarajućim sankcijama, Torcidino je priopćenje otvorilo novo poglavlje priče s optužbama na račun medija i institucija, čime se pažnja pokušava preusmjeriti s izgovorenih poruka na reakciju koju su one izazvale. U svakom slučaju, ovaj je događaj izazvao iznimno veliku pažnju javnosti, s obzirom da Torcida ovaj put nije slavila samo hrvatski fašizam, što joj je već godinama uobičajena praksa, nego i njemačke naciste. Dakle, domaći fašisti su u redu, ali kada se dođe do stranih onda nastane skandal koji probudi uspavani državni sustav koji je inače vrlo benevolentan prema navijačkom ustašovanju. 

Ovaj tjedan na splitsko je divljanje, ali i na naknadno prozivanje propalestinske ljevice kao krivca za „porast antisemitizma“, što su optužbe koje iznose očiti simpatizeri fašizma i dio branitelja Torcide, reagirala i Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičku pravdu u Gazi (IZASEP). U svom priopćenju istaknuli su kako su navijački izgredi na hrvatskim ulicama već dugo inspirirani fašizmom, njegovim povijesnim simbolima i retorikom. 

„Odvajanje globalnog fašizma od njegovih lokalnih kvislinških verzija, uz različite oblike institucionalnog i interpretativnog poricanja krivnje za zločine koji su s hrvatske strane počinjeni u Drugom svjetskom ratu, dovelo je do dubokog proturječja i moralnog rascjepa službene hrvatske politike koja uvijek stoji uz europske pobjednike osuđujući fašizam izvan granica Hrvatske, dok ga unutar svojih granica normalizira. Posljednje neonacističko divljanje u Splitu, u režiji navijačke skupine Torcida, zahtijeva jasnu reakciju. Kao Inicijativa nastala iz solidarnosti sa žrtvama skolasticida i genocida u Gazi, koja nedvosmisleno osuđuje izraelsku politiku aparthejda, oštro se protivimo svakom pokušaju povezivanja antisemitskih izgreda s temeljnom antifašističkom etikom i vrijednostima koje zagovaramo“, objašnjavaju iz Inicijative na samom početku svog priopćenja.

Ističu nekoliko ključnih stvari u ovom slučaju. Prva od njih je teza da antisemitski povici koji zazivaju smrt Židovima nisu proizišli iz anticionističkog otpora izraelskoj politici. 

„Pojedinci bi nas htjeli uvjeriti u to plasirajući u javnost tezu da je potpora narodu Gaze ujedno i potpora antisemitizmu. Poziv na smrt Židovima refleks je čistog fašizma, dok potpora Palestincima, kao narodu kojemu prijeti istrebljenje, predstavlja otpor tom istom fašizmu. Izgredi koji slave Hitlera i Pavelića, naciste i ustaše, pružaju ideološku potporu matrici ponašanja svake politike koja propagira istrebljenje cijelog naroda, što se danas, nažalost, može prepoznati u velikom broju izjava izraelskih političara. Ustaško urlanje protiv Židova nije prosvjed protiv Izraela i izraelske politike, nego pljesak toj istoj agresivnoj politici“, navodi se u priopćenju.

Potom se objašnjava kako ne postoji „globalni“ i „lokalni“ fašizam, već da su svi fašizmi u svojoj srži isti. 

„Negiranje zločina počinjenih u Auschwitzu isto je što i negiranje zločina počinjenih u Jasenovcu, Jadovnu, Slani ili Metajni. Izrugivanje sa žrtvama holokausta izrugivanje je sa žrtvama svih logora, uključujući i Gazu. Izrugivanje s imenom Anne Frank, izrugivanje je s imenima Lee Deutch, Aleksandre Zec, Hind Rajab, s imenima djece koja su bila meta 'sarajevskog safarija' ili žrtve aviobombi na slavonskobrodskom Jelasu. Izrugivanje s Annom Frank iskaz je mržnje prema svoj djeci svijeta. Oni koji bi nas htjeli uvjeriti da postoje 'naša' i 'njihova' djeca, ne misle na djecu uopće. Oni razmišljaju logikom zločinaca i djecoubojica“, ističe Inicijativa.

Navode i kako izjednačavanje Židova s državom Izrael u medijskom prostoru, „čemu pribjegavaju čak i pojedini domaći povjesničari Holokausta“, predstavlja izraz „dubokog redukcionizma i ignoriranja činjenice“ da se među brojnim židovskim intelektualcima koji glasno kritiziraju aktualnu izraelsku politiku ne nalaze samo izraelski državljani, već i golema globalna židovska zajednica koja ne želi poistovjećivanje s Izraelom. 

„Podsjetimo samo na to da je Hannah Arendt još 1948. godine napisala otvoreno pismo u kojemu je upozorila na to da se u novoformiranoj državi Izrael razvija politika koja je 'srodna nacističkim i fašističkim partijama'. Pismo je tada, uz Alberta Einsteina, potpisalo još 26 istaknutih židovskih intelektualaca i intelektualki. Ne samo da se odonda ništa nije promijenilo, nego se u međuvremenu razvila perverzna uzajamna podrška filonacističkih pokreta u Europi i izraelske politike aparthejda. Stranke s otvorenim fašističkim korijenima, poput francuskog Nacionalnog okupljanja (bivši Nacionalni front Marine Le Pen), Švedskih demokrata ili španjolskog Voxa, podupiru Izrael i koriste potporu Izraela kako bi pred javnošću stekle politički legitimitet. Izraelsko je Ministarstvo vanjskih poslova nedavno izdalo službene upute diplomatima da otvore izravne komunikacijske kanale s europskim strankama koje su se povijesno smatrale neprihvatljivima zbog antisemitizma i poricanja Holokausta. Nadalje, Netanjahuov vladajući Likub pridružio se kao promatrač grupaciji Domoljubi za Europu (Patriots for Europe) koja okuplja brojne radikalno desne stranke u Europskom parlamentu“, stoji u priopćenju.

Pojašnjava se da brojni židovski intelektualci i danas, poput Hannah Arendt nekad, upozoravaju da je takva politika opasna te se zaključuje da Netanjahuova vlada, hvaleći lidere koji u vlastitim zemljama provode povijesni revizionizam i koriste antisemitsku retoriku, poput Orbánovih kampanja protiv Georgea Sorosa, zapravo ugrožava sigurnost židovske dijaspore u Europi. Kažu da se u tom kontekstu može čitati i prijateljsko ozračje u kojemu se početkom godine u Izraelu odvijao susret hrvatskog potpredsjednika vlade i ministra obrane Ivana Anušića s izraelskim ministrom obrane Izraelom Katzom. 

„Topla dobrodošlica kojom je u Tel Avivu dočekan hrvatski ministar koji je prethodno javno i ponosno priznao da je na Thompsonovom koncertu uzvikivao pozdrav 'Za dom spremni', ujedno je i službena izraelska podrška ustašizaciji Hrvatske“, tvrde iz ove Inicijative.

Na kraju priopćenja vraćaju se na događaje iz Splita tvrdeći da kada huligani zazivaju smrt Židovima i pjevaju gnjusne pjesme o spaljivanju u plinskim komorama, oni svoj primordijalni bijes ne usmjeravaju na Izrael. 

„Ne usmjeravaju ga ni na Hannu Arendt ni na Alberta Einsteina, a nije motiviran ni čitanjem 'Mein Kampfa' premda se poziva na Adolfa. Taj bijes nema ideološku dubinu, ali ima strašnu društvenu podlogu. On svjedoči o tome da su fašistički kodovi na našim ulicama postali najdostupniji jezik nasilja. U konačnici, meta tog huliganskog bijesa je samo građansko društvo, njegove institucije i njegov prividni moralni poredak, a oružje mu je dala upravo ona politika koja je fašizam unutar vlastitih granica normalizirala“, ističe se.

U inicijativi upozoravaju kako iskonski, vječni fašizam, ne počinje batinanjem i pogromima, već ondje gdje društvo dopušta da se destrukcija i mržnja normaliziraju kao navijački folklor.

„Borba protiv takve anatomije nasilja stoga prestaje biti tek lokalni problem i postaje pitanje globalnog otpora. Suzbijanje uličnog fašizma neodvojivo je od borbe za prava svih onih koji su danas potlačeni, obespravljeni i izloženi sustavnoj patnji. Prepoznavanje te univerzalne poveznice jedini je način da se nasilju, bilo ono navijačko ili kolonijalno, oduzme legitimitet, a solidarnost postavi kao temeljni politički i civilizacijski imperativ“, zaključuje se u priopćenju Inicijative za akademiju solidarnosti i epistemičku pravdu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/N1

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.