Autor teksta, Christoph Baumgarten, urednik je bečkog portala Balkanstories.net i povremeni suradnik Lupige.

Nebojša Mandić okreće leđa prema otoku, u trenutku dok pred kraj našeg putovanja brodom ulazimo u Boku kotorsku. Nakon svega što se ondje događalo posljednjih godina, ne može ga gledati. I nitko mu to ne može zamjeriti.

Taj „otok srama“ je Mamula. Na njemu je nekoć podignuta tvrđava koja je nadzirala ulaz u Boku kotorsku. Tijekom Drugog svjetskog rata Talijani su tvrđavu pretvorili u koncentracijski logor u kojem su zatočili i mučili stotine lokalnih antifašističkih boraca iz pokreta otpora, mnoge Crnogorce držali kao taoce, a brojne i pogubili. Nebojšin predak bio je jedan od njih. 

„Bio je brat mog đeda“, kaže mi. Brojni mještani ovdje imaju rođake koji su doživjeli istu sudbinu. Mnogi od njih nisu preživjeli.

Mamula sa broda (FOTO: Christoph Baumgarten)

Prije nekoliko godina crnogorska je vlada dala prostor nekadašnjeg koncentracijskog logora međunarodnoj korporaciji kako bi ondje izgradila luksuzno odmaralište. Kada je otvoreno, noćenje je stajalo i do 3.800 dolara. Cijene od tada nisu pale.

Sve što su ljudi koji su preživjeli užase talijanskog koncentracijskog logora i njihove obitelji dobili bila je mala spomen-ploča, otkrivena 2022. godine. Dokumentarni film „Mamula All Inclusive“ novosadskog redatelja Aleksandra Reljića, sniman tijekom nekoliko godina, uranja u povijest otoka te daje glas jednom od posljednjih preživjelih.

"MAMULA ALL INCLUSIVE": Spomenik našoj gluposti

OD LOGORA DO BUTIK HOTELA: Ljetovanje na Mamuli, gdje su ljude izgladnjivali do smrti

Crnogorski „otok srama“ posebno je ciničan primjer načina na koji su sve države nasljednice Jugoslavije, nakon uvođenja kapitalizma i krvavog raspada zemlje početkom 1990-ih, počele rasprodavati povijesno važna mjesta i prirodne znamenitosti.

Mamula je daleko od usamljenog slučaja. Tu su, primjerice, na koncu propali planovi za prodaju bombardiranih zgrada Ministarstva obrane i Generalštaba u Beogradu Jaredu Kushneru. Zet Donalda Trumpa i nekretninski investitor ondje je planirao izgraditi luksuzni hotel. Od planova se odustalo tek nakon masovnih prosvjeda. Sjetimo se i beogradske četvrti Savamala. Deseci zaštićenih povijesnih zgrada srušene su zbog projekta izgradnje nekretninskog kompleksa „Beograd na vodi“, koji je pokrenuo arapski konzorcij. Srpska vlada zbog tog je projekta žrtvovala čak i glavni željeznički kolodvor u svojoj prijestolnici. Tu je i aktualni projekt izgradnje luksuznog hotela višeg od 100 metara na mjestu zaštićenog banjalučkog hotela Palas. Projekt provodi kompanija srpskog poduzetnika Philipa Zeptera koji je blisko povezan s režimima u Srbiji i Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini.

Rasprodaja seže i izvan prostora bivše Jugoslavije. Još jedan projekt nekretninskog razvoja Jareda Kushnera ugrožava ekološki jedinstvene otoke i obalu u Albaniji. Ti su projekti pokrenuli takozvanu „Flamingo revoluciju“. Velik dio albanskog stanovništva prosvjeduje protiv rasprodaje vlastite zemlje.

Ponekad prosvjedi urode plodom.

U većini slučajeva, međutim, ono što na kraju preostaje jest pasivni otpor, poput onoga koji Nebojša pokazuje tijekom ove plovidbe.

Njegov otpor ne svodi se samo na to da im okreće leđa.

„Znaš, nekoliko su nam puta nudili pare“, kaže mi, „ne želim ih uzeti.“

Nebojša je glavni organizator Hercegnovskog Strip Festivala. Riječ je o najvećem strip festivalu na prostoru bivše Jugoslavije. Svake godine početkom rujna oko 150 strip autora iz cijeloga svijeta, ljubitelji stripa iz raznih dijelova Europe, kao i izdavači, okupljaju se u Nebojšinom rodnom Herceg Novom kako bi slavili umjetnost i kulturu. Predstavljaju svoje radove, razgovaraju o novostima u golemom svijetu stripa, crtaju skice za obožavatelje, priređuju izložbe svojih radova, slobodno se druže i, u biti, oporavljaju se od stresnog života i pritiska koji na njih ostavlja sve komercijaliziraniji svijet strip-konvencija.

Nebojša otvara ovogodišnje izdanje festivala (FOTO: Christoph Baumgarten)

Hercegnovski Strip Festival, ili skraćeno HSF, jedna je od rijetkih izričito nekomercijalnih alternativa i svojevrsnih utočišta od komercijaliziranog svijeta stripa. Sva su događanja besplatna, uključujući naručivanje crteža od autora na javnim crtačkim sesijama, izložbe i koncerte – kao i ovu plovidbu Bokom kotorskom. Upravo je ona središnji događaj HSF-a svake godine.

Nebojša i ostali članovi organizacijskog tima za svoj rad ne dobivaju ni centa. Sve to rade iz ljubavi prema stripu i umjetnosti, ali i iz onoga što bismo mogli nazvati jugoslavenskom tradicijom solidarnosti, otpora i traganja za alternativama.

HSF se u cijelosti financira putem sponzora. Nebojši i ostalima dobro bi došao svaki cent koji mogu dobiti. Budžet pokriva tek nekolicinu plaćenih radnika, što povremeno dovodi do logističkih problema. Ima ih iznenađujuće malo, ali ponekad se ipak pojave.

Sva događanja su besplatna, uključujući i velike koncerte (FOTO: Christoph Baumgarten)

Unatoč tome, postoje ljudi koje Nebojša ne želi za sponzore. Kad je riječ o vlasnicima Mamule, tu je osobito odlučan. 

„Oni neće sponzorisati HSF, ni za milion dolara“, kaže. A ni za milijun godina, pomislim u sebi.

Upravo taj duh čini ovaj festival tako jedinstvenim. Poput mramornog otoka u pustinji hiperkomercijalizacije.

Da sam u tom trenutku nosio šešir, skinuo bih ga pred Nebojšom. Sve što mogu jest fotografirati njega i taj njegov trenutak prkosa. To je jugoslavenski inat. I ponosan sam što sam ove godine ponovno bio ovdje. Ponosan što Nebojšu mogu zvati svojim prijateljem.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Christoph Baumgarten

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.