Da je, slučajno, zagrebački Dinamo ispao na način na koji je eliminiran bugarski Ludogorec, domaći mediji, kao jedno od najvećih zala u bolesnom hrvatskom društvu, vrištali bi o teorijama urote i zavjere, a u javnosti bi se stvarala atmosfera za prekidom diplomatskih odnosa sa Njemačkom i tražilo izručenje suca Zwauera Haškom tribunalu. Već i samo sudjelovanje u „najelitnijem“ europskom klupskom natjecanju (po)služit će za „opstanak“ Zdravka Mamića, „narkomana“ - kako ga zovu Bad Blue Boysi, osobe koja nije samoinicijativno stekla moć, već ga je iznjedrila ovakva država

Ironična izreka kako se „vrijeme više ne mjeri po Griniču, već po sucu Dušanu Maksimoviću“, koji je 1976. godine produžio utakmicu u Ljubljani Olimpija – Partizan sve dok beogradski klub nije postigao pogodak i tako „preoteo“ titulu Hajduku, postala je bespredmetna nakon meča Dinamo – Ludogorec. Pobjedonosni zgoditak Zagrepčana je, naime, pao u 98. minuti, a stjecao se dojam kako bi njemački sudac Felix Zwauer produžio igru dok god modri ne daju gol. Suci su, i inače, u dvije kvalifikacijske utakmice za Ligu prvaka oštetili bugarsku momčad. Da je, slučajno, Dinamo ispao na način na koji je eliminiran Ludogorec, domaći mediji, kao jedno od najvećih zala u bolesnom hrvatskom društvu, vrištali bi o teorijama urote i zavjere, a u javnosti bi se stvarala atmosfera za prekidom diplomatskih odnosa sa Njemačkom i tražilo izručenje suca Zwauera Haškom tribunalu. Prisjetimo se kako je gotovo tako bilo nakon lošeg suđenja, također Nijemca, Wolfganga Starka na utakmici Španjolska – Hrvatska 1:0, na nedavnom Europskom prvenstvu. On je, istina, uz hrvatske reprezentativce, oštetio i Španjolce, no to nema veze, u Hrvatskoj se vide jedino greške na našu štetu.

Da su zagrebački modri bili prisiljeni ovako zaleći na travnjak, mediji bi pokrenuli orkestriranu hajku na račun sudaca (SCREENSHOT: YouTube)

Da je UEFA (kao i FIFA) mafijaška organizacija, u više su navrata „osjetili“ i hrvatski klubovi. Te korumpirane „tvorevine“ prodaju domaćinstva europskih i svjetskih prvenstava, sudjeluju u namještanju utakmica preko delegiranih sudaca … „Prolaze“ jedino bogati, ostali služe (kao nužno zlo) za „popunjavanje rupa“. Tako će UEFA, vjerojatno, „propustiti“ Dinamo i ove sezone u LP, gdje će, potom, kao i lani, služiti „za sprdnju“. No, već i samo sudjelovanje u tom „najelitnijem“ europskom klupskom natjecanju (po)služit će za „opstanak“ Zdravka Mamića, „narkomana“ - kako ga zovu Bad Blue Boysi. Oni više niti ne znaju kako bi se obračunali s njim, pa su tako i tijekom ogleda svoje ekipe s prvakom Bugarske djelovali pomalo izgubljeno.

Na Mamićev račun nastale su i neke fotomontaže (FOTOMONTAŽA: JaZmaj)

Dokle god njihov protivnik ima podršku moćnika, BBB-i nemaju nikakve šanse. Badava im gotovo svakodnevno pisanje priopćenja, skandiranja na stadionima, antimamićevski grafiti po gradu… Ništa to „Maminja“ ne tangira jer mu konstantno „kaplje lova“. „Kupuje“ on svoju nedodirljivost, plaća „rekete“, ali i nakon svega toga mu ostaje enormno velika zarada. Dosta je realnih navijača Dinama koji ističu kako bi više voljeli da im klub pošteno tavori u Hrvatskoj nogometnoj ligi, nego da se uz pomoć „sumnjivog novca“ svake godine „prošverca“ u Ligu prvaka. Ovako, realno, HNL je talac Dinama, služeći mu samo kao priprema za iduću europsku sezonu. U ovakvim odnosima snaga taj će tim i narednih 20 godina biti prvak države, s po 15 – 20 bodova više od drugoplasiranog (uglavnom je to Hajduk). Takva liga malo koga interesira, pa tako niti dinamovce, kojih na proslavu titule dođe tek po nekoliko stotina. Uspijevao je, istina, povremeno Mamić okupiti i tisuće gledatelja na tribinama („za jednu kunu“) u euro-kvalifikacijskim mečevima, ali ti „jednokuni tifosi“, potom, nisu dolazili na Dinamove utakmice u HNL-u. A od onih internet-navijača, koji daju podršku Mamiću na forumima portala, klub i tako nema koristi. 

Dokle god njihov protivnik ima podršku moćnika, BBB-i nemaju nikakve šanse (FOTO: Lupiga.Com)

Najave Željka Jovanovića o „isušivanju močvare“ bile su svjetlo u tami, međutim borbeni je ministar morao „povući ručnu“, na što ga je vjerojatno natjerao njegov šef Zoran Milanović. Prizivanje Državnog odvjetništva, odnosno USKOK-a u vezi „čišćenja nagomilanog nogometnog smeća“ (kriminala) nema smisla, jer će iz tih institucija reagirati tek ako dobiju „mig“ iz politike. Pa ne bi Mladen Bajić o(p)stao „100 godina“ na čelu DORH-a da nije lukavi demagog, koji se dodvorava vladajućim političarima i radi onda kad treba i ono što treba. Očito je kako bilo kojoj vlasti u Hrvatskoj nije u interesu sređivanje stanja u sportu.

Ministar Jovanović, čini se, odustao je od bilo kakvog "isušivanja močvare (FOTO: Arhiva)

Bitno je, recimo, kreirati euforiju tijekom nastupa „Vatrenih“ na europskim i svjetskim prvenstvima, jer se tada pod tepih navijačkog „ludila“ („šizofrenije“, rekli bi stručnjaci) pometu mnogi problemi, kojih ova zemlja ima „za izvoz“. Nije hrvatski nogomet bolestan sam po sebi, već je proizvod kancerogenog društva. Nije Zdravko Mamić samoinicijativno stekao moć, već ga je (kao i slične likove) iznjedrila ovakva država. Zastrašujuće je kako on u domaćem „fudbalu“ može raditi što hoće. Pristašama svoga tima se, između ostalog, ruga i dovođenjem trenera poput bezličnog Ante Čačića.

Istaknimo na kraju kako postoji realna opasnost da BBB-i, u ratu s njim, izazovu prekid neke Dinamove međunarodne utakmice. Nakon toga bi se našli na tapetu represivnog državnog aparata, koji bi se, međutim, konačno morao pozabaviti i žarištem problema. Istraga tada ne bi smjela zaobići ni onoga kojeg oni nazivaju „narkomanom“.

Lupiga.Com