Hoće li doista početi „isušivanje nogometne močvare“, a što je u više navrata najavio ministar Željko Jovanović? Za sada od toga nema ništa pa nije isključeno da će se ratoborni ministar na kraju posuti pepelom. Nogometna je euforija vlasti često služila kao sredstvo za zaluđivanje naroda, kako bi se problemi gurnuli pod tepih, pa se do sada zabavljalo samo „zaprašivanjem komaraca“, a ne i „svim stanovnicima močvare“. Dok se Talijani ne libe ni od policijskog upada u kamp svoje reprezentacije, kod nas je to nezamislivo. Tko bi u ovoj zemlji smio narušiti skladne pripreme Vatrenih? Taj bi odmah bio prozvan protivnikom države ili Domovinskog rata

Hoće li (i kada) doista početi „isušivanje nogometne močvare“, a što je u više navrata najavio ministar Željko Jovanović? Za sada od toga nema ništa pa nije isključeno da će se „ratoborni“ ministar na kraju „posuti pepelom“, pod pritiskom svoga stranačkog šefa. Nogometna je euforija bivšoj Vladi nerijetko služila kao „sredstvo“ za zaluđivanje širokih narodnih masa, kako bi se mnogi društveni problemi „gurnuli pod tepih“. Zašto bi to sada, kad počinje Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini, bilo drugačije? Dok Talijani provode akciju raskrinkavanja namještanja tamošnjih utakmica, ne libeći se ni od policijskog upada u kamp u kome im se pripremala reprezentacija, kod nas je to nezamislivo. Tko bi u ovoj zemlji smio narušiti skladne pripreme „Vatrenih“? Taj bi odmah bio „tituliran“ protivnikom države ili Domovinskog rata.

Isušivač nogometne močvare (FOTO: Arhiva)

Mediji su, podsjetimo, nakon reprezentativne pobjede u dodatnim kvalifikacijama nad Turskom (Osmanlijama, kako je bilo navedeno u nekim kretenskim tekstovima) „vrištali“ o junacima i herojima nacije. I da sad netko krene istraživati je li u nedavno završenom domaćem prvenstvu bilo „namještaljki“. Uostalom, jedina do sada provedena akcija po tom pitanju (slučaj Offside) bila je „nametnuta“ od strane njemačkih istražitelja, koji su hrvatskim kolegama sugerirali ovdašnje nepodopštine, nakon čega su se policija i tužiteljstvo odlučili baviti pojedinim utakmicama iz ligaške završnice, i to samo vezano za „propale“ klubove - Croatia Sesvete, Međimurje i Varteks, te je to bilo prezentirano javnosti kao velika borba protiv nepoštenosti u hrvatskom nogometu.

Jovanović je u svojim „močvarnim“ izjavama nekako najviše aludirao na stvarnog gazdu hrvatskog „fudbala“ Zdravka Mamića, koji, međutim, i dalje ostaje nedodirljiv. On je financiranjem (tko zna čijih sve) kampanja „kupio“ političku zaštitu, koja je, očito, brana od bilo kakvog kaznenog progona. Mamić u „šahovskim partijama“ u Hrvatskom nogometnom savezu pobjeđuje igrajući (se) samo s „pijunima“. Jednoga od njih, koji je „trubio“ kako će s čelne pozicije u HNS-u otići kada on to bude želio (Vlatka Markovića), prisilio je na odluku da će tu funkciju napustiti nakon „Eura“. Drugoga – Davora Šukera već je praktično „ustoličio“ na predsjedničkoj dužnosti dok je trećega (novog-starog „pijuna“) Igora Štimca unaprijed proglasio (budućim) izbornikom.

Stvarni gazda hrvatskog nogometa (FOTO: Lupiga.Com)

Pođimo redom i konstatirajmo kako će „bugojanski namćor“ Marković, koji je mnoge iritirao prepotentnim izjavama na slabom hrvatskom, konačno otići u … mirovinu, bez obzira želi li to ili ne, jer je tako odlučio „big boss“. Šuker, čijim su se lošim televizijskim nastupima u kojima je (teško se izražavajući) između ostalog sam sebe nazvao hrvatskim „brendom“ smijali mnogi gledatelji, „zasješće“ na tron, iako neće biti šef (zna se tko će to biti). A Štimac, koji se, također, sprdao s Šukerovim izjavama, veselo je „zamahao repom“ na Mamićevo „aportiranje“. Slično je bilo i nakon što je, prema medijskim najavama, trebao postati selektor poslije kvalifikacijskog poraza Hrvatske u Grčkoj, ali je potom njegovo oduševljenje brzo splasnulo jer ga je Maminjo „vezao“ u „čekaonici“, odlučivši ostaviti Bilića za reprezentativnim kormilom. „Štico“ je tada poput uvrijeđenog tinejdžera „(pro)sipao“ gorčinu, poručujući Zdravku M. da više ne izgovara njegovo ime. Ovaj ga, ipak, sada (ponovno) spominje kao Bilićevog nasljednika, a Štimac to oduševljeno prihvaća, zaboravljajući sve sukobe oko prevlasti u savezu.

Kao i Štimac ni Bilić nije imao nikakvih nogometnih refernci (FOTO: Lupiga.Com)

Radi „mira u kući“ bi bilo dobro da Mamić za pomoćne trenere reprezentacije „postavi“ Renu Sinovčića i Sinišu Šošu, a nađe posao i Štimčevu bratu Damiru. Nebitno je, inače, što Igor Š. nema nikakve trenerske „reference“ za selektora (osim „dupeuvlakačkih“ novinskih članaka), nije ih, uostalom, imao ni Bilić. Neki, pak, spominju Štimčevo liderstvo i autoritet, stečen valjda i u tučnjavama po diskotekama i noćnim narodnjačkim klubovima. Sve bi ove HNS-ovske „križaljke“ mogle pasti u vodu ukoliko se USKOK-ovci, doista, pozabave „svim stanovnicima močvare“, a ne samo „zaprašivanjem komaraca“. No, oni imaju važnijeg posla – stavljanje na teret bivšem premijeru Ivi Sanaderu „svega što ne valja“ u Lijepoj našoj, pa ne treba isključiti da ga optuže i kao jedinog krivca za kriminal u hrvatskom nogometu.

Lupiga.Com