Učestali i intenzivni toplinski valovi koji posljednjih godina pogađaju Europu i Hrvatsku sve se jasnije povezuju s globalnim klimatskim promjenama, pokazuju brojna znanstvena istraživanja i analize međunarodnih institucija. Prema znanstvenom radu „The contribution of urbanisation and climate conditions to increased urban heat load in Zagreb since the 1960“ objavljenom u časopisu Urban Climate, porast toplinskog opterećenja u urbanim sredinama u velikoj je mjeri posljedica klimatskih promjena. 

Istraživanje provedeno na primjeru Zagreba pokazuje da je oko 88 posto povećanja toplinskog opterećenja od 1960-ih godina posljedica globalnog zatopljenja, dok se oko 12 posto može pripisati urbanizaciji i promjenama u korištenju zemljišta. Posebno je zanimljivo to da autorice (Irena Nimac, Ivana Herceg- Bulić i Maja Žuvela Aloise) pritom ističu i da današnji klimatski uvjeti donose oko 35 dodatnih ljetnih dana godišnje u odnosu na razdoblje prije šest desetljeća, što jasno ukazuje na produljenje razdoblja visokih temperatura i povećanje učestalosti toplinskih ekstrema. Citirani je članak objavljen 2022. godine, osam mjeseci nakon što je razorna oluja poharala Zagreb i potvrdila da se Hrvatska nalazi među predjelima Europe najviše izloženim klimatskim promjenama. 

Oko 12 posto povećanja toplinskog opterećenja od 1960-ih godina do danas može se pripisati urbanizaciji i promjenama u korištenju zemljišta (FOTO: Ivor Fuka/Lupiga.Com)

Grad Zagreb usvojio je krajem 2024. godine „Program ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja za razdoblje 2025.–2028.“, kojim se definira strateški okvir za smanjenje emisija stakleničkih plinova te jačanje otpornosti grada na sve izraženije klimatske rizike. Ukratko, taj program objedinjuje mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe novim klimatskim uvjetima, uz poseban naglasak na zaštitu zdravlja građana i infrastrukture. Dokument je usklađen s europskim i nacionalnim klimatskim ciljevima te predstavlja dio šire tranzicije prema klimatski neutralnom gradu, no zaista je teško očekivati da će se oni bitni ciljevi odraditi do 2028. godine. U njegovoj kratkoći, leži i jedan od problema, budući da se ograničava na samo tri godine, pa je puno realnije očekivati da će u tom „mandatnom” periodu biti osluhnute tek natruhe nečega čemu će se morati ozbiljno pristupiti. 

Danas se Svjetska meteorološka organizacija oglasila objavom u kojoj citiraju glavnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa koji je iznio podatak da je 21. lipnja zabilježeno više od 1.300 prekomjernih smrtnih slučajeva povezanih s ekstremnom vrućinom u Europi. Više od 150 milijuna ljudi na kontinentu bilo je time pogođeno. Posebno su tu zanimljive analize za Mađarsku gdje stoji da su 28. lipnja zabilježili novi lipanjski temperaturni rekord od 40,7°C u blizini Budimpešte, uz prognozu da će se vrućina još dodatno pojačati. Poljska je također zabilježila novi povijesni temperaturni rekord, privremeno od 40,5°C, kao i Češka. Austrija je postavila novi lipanjski temperaturni rekord od 40,0 °C, prema Geosphere Austria, a crveni alarm za Beč je ostao na snazi i za današnji dan. 

No, vratimo se na našu temu, da vidimo što je planirano u Gradu Zagrebu i kako bi navedeni program mogao funkcionirati u budućnosti.

Među ključnim ciljevima ističe se smanjenje emisija stakleničkih plinova kroz energetsku obnovu zgrada, povećanje energetske učinkovitosti te veće korištenje obnovljivih izvora energije, osobito solarne energije. Program također predviđa razvoj održive mobilnosti, unapređenje javnog prijevoza te smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima u prometnom sustavu grada. Poseban fokus stavljen je na prilagodbu grada ekstremnim vremenskim pojavama poput toplinskih valova, suša i bujičnih poplava, koje posljednjih godina postaju sve učestalije. U tom kontekstu planira se jačanje zelenih površina, urbana sadnja drveća te razvoj tzv. „zeleno-plave infrastrukture” koja pomaže u hlađenju urbanih zona. Program uključuje i mjere ranog upozoravanja, kriznog upravljanja te edukacije građana o klimatskim rizicima i načinima prilagodbe. Važan dio odnosi se i na smanjenje energetskog siromaštva te pomoć ranjivim skupinama građana u procesu energetske tranzicije.

"Mnoga stara dvorišta u centru beton i asfalt zamijenit će drvećem" (FOTO: Denis Lovrović/Lupiga.Com)

Deklarativno, Grad Zagreb ovim dokumentom potvrđuje cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine te nastavak ulaganja u održiv, otporan i energetski učinkovit urbani sustav. Program predstavlja i operativni okvir za provedbu niza projekata u sektorima energetike, prometa, gospodarenja otpadom i prostornog planiranja. Kroz kombinaciju smanjenja emisija i prilagodbe već postojećim klimatskim promjenama, Zagreb nastoji ublažiti posljedice sve izraženijih ekstremnih vremenskih uvjeta. 

Dina Kolšek sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, u svom se specijalističkom radu objavljenom ove godine, bavila „Ulogom lokalnih jedinica u suzbijanju klimatskih promjena”. U svom radu navodi kako Grad Zagreb provodi niz projekata i aktivnosti u cilju prilagodbe klimatskim promjenama, od unapređenja energetske učinkovitosti do povećanja otpornosti gradske infrastrukture te time pokušava postići klimatski neutralan grad. Zbog provedbe raznih mjera i projekata Grad je u listopadu prošle godine službeno primio Oznaku misije Europske unije za klimatski neutralan i pametan grad (EU Mission Label). Zagrebu je prestižnu Oznaku misije EU-a dodijelila Europska komisija, te je tako postao jedini grad iz Hrvatske koji je prepoznat u sklopu Europskog tjedna regija i gradova. Dodjela Oznake rezultat je procesa izrade „Sporazuma za klimatski grad“, strateškog planskog dokumenta koji definira set aktivnosti potrebnih za smanjenje emisija stakleničkih plinova za 90 posto do 2030. godine.

Prema izmjenama i dopunama generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba iz 2025. godine, analizira se u spomenutom radu, integriraju se putevi dekarbonizacije u zoniranje, uvodeći četvrti bez emisija te zabranjujući prirodni plin u određenim područjima. Središte ove inicijative je Zagrebački energetski centar (ZEC), jedinstvena kontaktna točka (one stop shop) koja građanima pruža smjernice i podatke za podršku vlastitim zelenim transformacijama. ZEC je usmjeren na energetsku obnovu zgrada, promicanje solarne energije, smanjenje emisija stakleničkih plinova, potporu energetski siromašnim kućanstvima te jačanje otpornosti urbanih sredina na klimatske rizike. Kako bi se borio protiv urbanih toplinskih otoka, grad je proveo pilot inicijativu „Aktiviranje zelenih dvorišta za ugljičnu neutralnost“ koja uz sudjelovanje građana pretvara dvorišta, izgrađena u 19. i 20. stoljeću, a koja su zanemarena i uzrokovala su efekte urbanih toplinskih otoka, u zelene, propusne i klimatski prihvatljive prostore. Ova obnovljena dvorišta zamijenit će beton i asfalt drvećem, propusnim i sunce reflektirajućim površinama, komposterima, „urbanim namještajem“, LED rasvjetom i sustavima za ponovnu upotrebu kišnice, praktičnim rješenjima temeljenim na prirodi koja hlade susjedstva, upravljaju vodom i čine zajedničke prostore ugodnijima za život. 

Zagreb, navodi još Kolšek, ističe i ostale projekte kao sustavno gospodarenje energijom gdje se ističe primjena modela kontinuiranog i sustavnog gospodarenja energijom (strateškog planiranja energetike i održivog upravljanja energetskim resursima na lokalnoj i regionalnoj razini), energetske preglede i certifikaciju zgrada, daljinsko očitavanje potrošnje energenata, ugradnju obnovljivih izvora energije na javnim objektima te subvencioniranje istih, modernizaciju kotlovnica.

Primjetljivo je kako se sve više ulaže u širenje biciklističke infrastrukture i pješačke zone, poput, primjerice, projekta Greenway uz Savu, Grad Zagreb nastavlja s izgradnjom i uređenjem biciklističkih staza na više lokacija, uključujući dvosmjernu biciklističku stazu u sklopu projekta „Istočne magistrale” te dvosmjerne biciklističke staze uz Jarun. Masarykova ulica, Stara Vlaška i dio Martićeve, pretvoreni su u nove pješačke zone čime se smanjuje prometno opterećenje u središtu grada, poboljšava kvaliteta zraka i razina buke, a javni prostor postaje sigurniji i ugodniji za boravak. Pješačke zone potiču zdravije načine kretanja, jačaju lokalnu ekonomiju jer privlače više posjetitelja i povećavaju korištenje terasa i trgovina, a dodavanjem zelenila stvaraju se hladovitija i ugodnija mjesta za druženje. Takvi prostori dokazano podižu kvalitetu života u gradovima i čine ih otpornijima na klimatske promjene.

Planirani Greenway (FOTO: zagreb.hr)

Već smo više puta pisali i o sustavu Bajs s oko 2.000 bicikala na 180 lokacija, pa spomenimo ga i ovdje kao dio šire gradske strategije usmjerene na unapređenje kvalitete života građana, čistiji zrak i održivi promet. Također, u izradi je projekt za izgradnju modernog Centra za gospodarenje otpadom koji se sastoji od postrojenja za miješani komunalni otpad, ali i sortirnice i bioplinskog postrojenja, na lokaciji u Resniku, uz postojeći Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba, u području koje je Prostornim planom predviđeno za gospodarenje otpadom. Radi se o novoj generaciji zatvorenih postrojenja koje ni na koji način ne narušavaju kvalitetu života stanovnika.

Uz navedeno, u centru grada su na 42 lokacije ugrađeni podzemni, a u planu su i polupodzemni spremnici. Grad također ulaže u širenje zelenih površina i ozelenjivanje grada, posađeno je 23.000 novih sadnica stabala, proveden je projekt Cvjetnih livada, projektirana je prva džepna šuma između Zagorske i Zlatarske ulice, što je zanimljiv koncept koji preuzimaju mnogi veliki gradovi, a nama još valja pričekati da vidimo kako će se razvijati zagrebačka džepa šuma.

Kolšek u svom radu navodi kako učinci pojedinih mjera često postaju vidljivi tek nakon duljeg vremenskog razdoblja, što dodatno naglašava potrebu za kontinuiranim praćenjem, prilagodbom i poboljšanjem politika. Isprepleteni izazovi klimatskih promjena i urbanizacije već su desetljećima na dnevnom redu globalnog razvoja, te akcije na terenu još uvijek ne uspijevaju držati korak s navedenim problemom. Ističe da je kroz analizu europskih država, utvrđeno da država ne mora biti decentralizirana kako bi lokalnim vlastima dodijelila (mnoge) klimatske zadatke i odgovornosti, što pokazuje slučaj Irske. Primjerice, u centraliziranim zemljama poput Irske, lokalne vlasti mogu imati značajne zadatke i odgovornosti u provedbi klimatskih mjera, dok u decentraliziranim državama poput Nizozemske ili Španjolske suradnja i višerazinsko upravljanje dodatno jačaju njihovu ulogu. Veliki broj zadataka i odgovornosti dodijeljenih lokalnim vlastima, osobito u ispitivanim nacionalnim klimatskim planovima, može značiti da su one zapravo važni akteri u borbi protiv klimatskih promjena, te se lokalnim vlastima pruža više prilika da daju moguće vrijedan doprinos ostvarenju klimatskih ciljeva. Ključni izazovi, sumira, uključuju zakonska ograničenja, financijsku ovisnost o višim razinama vlasti te potrebu za učinkovitim mehanizmima suradnje.

No, ovdje se dolazi i do „kvake 22“, na kojoj mnoge javne politike i mjere u Hrvatskoj padaju. Naime, zbog sveopće partitokracije, upravljačke rascjepkanosti države na brojne „mrduše donje“ te podložnosti centralističkom uređenju države, ovaj je problem one vrste koji nadilazi svakodnevne dnevno-političke borbe i kratkotrajna rješenja. Stoga se i planirati „Program klimatskih promjena“ na tri godine poput Zagreba, može podvući pod egidu „poslije nas klimatski potop”. Lanjske je godine Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u pozivu „Razvoj zelene infrastrukture u urbanim područjima“ financiranog putem „Programa kohezije i konkurentnosti 2021-2027“ prijave obrađivalo kronološki do iskorištenja raspoložive alokacije, zbog čega je brzina predaje prijedloga često presudna. U natječaju je, inače, osigurano najprije 71 milijun eura, a po zaprimanju prijava taj je iznos povećan na 131 milijun eura.

Iako je ovakav postupak prijave gradova i općina administrativno jednostavniji, jasno je kao dan da će i u ovom slučaju brzina nadjačati kvalitetu prijave, što u pravilu u nejednak položaj stavlja manje i neiskusnije prijavitelje, čime se ujedno smanjuje i percepcija pravednosti. A vrlo često se dogodi i da značajni projekti „padnu” zbog ogromnog pritiska na informatički sustav.

Današnji klimatski uvjeti donose oko 35 dodatnih ljetnih dana godišnje u odnosu na razdoblje prije šest desetljeća (FOTO: Pixabay)

Hrvatska je zemlja prepoznata kao mjesto divnih strategija, ali nažalost često manjkavih provedbi. Ponovno vrlo deklarativno, prilagodba klimatskim promjenama u Hrvatskoj je istaknuta kao strateški cilj na nacionalnoj i lokalnoj razini, s uspostavljenim zakonodavnim i institucionalnim okvirom, strategijom prilagodbe i mehanizmima financiranja, a na koncu ostaje pitanje koji su i kakvi su rezultati. 

Kolšek u svom radu ističe, čime ćemo i zaključiti ovaj tekst: „Ipak, ocjena stanja se navodi kao djelomično učinkovita s obzirom na provedene aktivnost zbog nedostatka stručnog kadra, slabije vertikalne koordinacije, ograničenih resursa i niske uključenosti lokalnih zajednica. Lokalne jedinice pokazuju svijest o klimatskim rizicima, ali suočavaju se s institucionalnim, financijskim i društvenim barijerama od nedostatka političke volje i financija do niskog povjerenja javnosti i nejednakosti među društvenim skupinama. U istraživanju lokalnih stručnjaka istaknute su prepreke kao što su nedostatak organizacijskih i ljudskih kapaciteta, visoki troškovi prilagodbe, dominacija ekonomskih interesa nad okolišnim, te ograničeno uključivanje lokalnog znanja i građana u procese odlučivanja. Istovremeno, tehnička rješenja sama nisu dovoljna bez promjene društvenih i ekonomskih praksi te jačanja međusektorske suradnje. Preporučeni preduvjeti za učinkovitu prilagodbu bili bi jačanje svijesti i angažmana javnosti, bolja koordinacija i horizontalno upravljanje, uključivanje lokalnog znanja i iskustava, pravedna raspodjela troškova i koristi prilagodbe, hitno djelovanje i eventualno proglašenje klimatskog izvanrednog stanja. Isto tako, kroz primjer dobrih praksi lokalnih samouprava u Hrvatskoj, kao što su Grad Zagreb i Križevci, vidljivo je da bez obzira što se značajno razlikuju po veličini i kapacitetima, oba grada razvila su prepoznatljive modele dobre prakse u klimatskim politikama, prilagođene vlastitim kontekstima. Zagreb i Križevci pokazuju da ne postoji jedinstveni model klimatske politike. Ukupno, prilagodba klimatskim promjenama u Hrvatskoj zahtijeva sveobuhvatan, interdisciplinaran i društveno-pravedan pristup, uz snažnu suradnju između nacionalne, regionalne i lokalne razine te civilnog sektora i lokalnih zajednica. Klimatska politika, unatoč snažnim naporima na globalnoj razini, razini EU-a, Hrvatske i lokalnih vlasti, može biti u potpunosti učinkovita samo ako je dobro usklađena na svim razinama. Međutim, uz dobru koordinacija svih razina, ključni element njezina uspjeha ipak je svijest građana. Promjene počinju od pojedinca, a kada smo mi sami svjesni svoje uloge i važnosti odgovornog ponašanja, provedba mjera na lokalnoj razini postaje znatno jednostavnija. Upravo takva aktivna uključenost stanovništva omogućuje da se svi napori objedine u uspješnu i održivu klimatsku politiku.”

Dakle, prepreke su brojne. Sjetimo se samo nekih slučajeva u kojima se to pokazalo tako. Primjerice, odvajanja otpada. Unatoč stotinama milijuna eura uloženih u sustav gospodarenja otpadom, Hrvatska je i dalje među najneučinkovitijim članicama Europske unije po odvajanju i recikliranju komunalnog otpada. Od strategije do provedbe dugačak je put.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.