Dok se ovih dana lome koplja oko ekološke katastrofe u Gospiću, gdje je na lokaciji nezakonito odloženog otpada utvrđeno onečišćenje tla i degradacija staništa, otvara se pitanje stvarne opasnosti za okoliš i zdravlje stanovništva, koje nadilazi politička prepucavanja i međusobna prebacivanja odgovornosti. 

GOSPIĆKI SLUČAJ: „Javnost možda uopće ne bi znala za ovaj slučaj da se nije uključio Europol“

O mogućim okolišnim i zdravstvenim rizicima, kao i o tome kako bi sanacija ove lokacije trebala izgledati, razgovaramo s prof. dr. sc. Gordanom Medunić s Geološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, čije je područje stručnog rada, između ostalog, zbrinjavanje otpada. Medunić za Lupigu tumači što zapravo govore rezultati analitičkih mjerenja, koliko je ranjiv krški okoliš na širenje onečišćenja, kakvi su mogući rizici za zdravlje ljudi te što bi, prema pravilima struke, trebalo učiniti kako bi se spriječilo daljnje širenje štete.

"Ovakva kriminalna aktivnost je sama po sebi dovoljno opasna za bilo koji okoliš, a još je ‘x’ puta opasnija kada je riječ o kršu" - Gordana Medunić (FOTO: Privatna arhiva)

Možete li našim čitateljima prenijeti glavne rezultate analitičkih mjerenja okoliša na lokaciji u Gospiću i konačne zaključke Vještačkog nalaza Geotehničkog fakulteta?

- S obzirom na analizirane potencijalno toksične elemente u tragovima – metali i metaloidi – te mikroplastiku, nalaz nije utvrdio onečišćenje podzemne vode dotičnim tvarima. Sukladno tome, regionalni hidrogeološki rizik i utjecaj na javne vodoopskrbne izvore procijenjen je kao nizak do zanemariv, u sadašnjem trenutku. Međutim, nalaz isto tako navodi, temeljem dokazane hidrogeološke povezanosti kroz bušotinu B1, da postoji put prijenosa onečišćenja prema podzemnim vodama. Premda rezultati mjerenja kvalitete zraka nisu pokazali sustavna prekoračenja graničnih vrijednosti za lebdeće čestice niti za metale u zraku, zbog obilježja otpada i načina odlaganja, postoji mogućnost lokalne izloženosti stanovništva u neposrednoj blizini lokacije, pogotovo u vjetrovitim uvjetima kovitlanja čestica te njihova unosa udisanjem. Tlo na lokaciji je višestruko onečišćeno nekim metalima, a dokazana je i njihova bioakumulacija u biljnom materijalu. Prema nalazu, potencijalna topljivost kišnicom potvrđena je samo za antimon (Sb) za koji literatura navodi da njegova toksičnost ovisi o kemijskom obliku, načinu izlaganja i dozi, pri čemu prašina i određeni kemijski spojevi dijele toksična svojstva slična arsenu. Utvrđeno je pogoršanje i gubitak staništa na površini od približno 18.000 kvadratnih metara, što je površina od približno dva-tri nogometna igrališta. Nalaz je uporabom ekotoksičnih testova potvrdio da se radi o opasnom otpadu, a konačni zaključak Vještačkog nalaza glasi: dotični otpad predstavlja trajni izvor opasnosti i značajan rizik po okoliš i zdravlje ljudi, pri čemu postoji realna i očekivana mogućnost daljnjeg širenja štete u slučaju neprovođenja sanacijskih mjera.

Što vi procjenjujete kolika je opasnost nastanka dodatne štete, primjerice onečišćenja podzemnih voda na širem području?

- U svijetu, krški okoliš je najranjiviji zbog osebujnih geoloških, morfoloških i hidrogeoloških značajki. Njegova krhkost ovisi o nizu čimbenika, počevši od glavnih svojstava hidrološkog transporta kao što su vrlo ograničeni tokovi vode na površini, njezina jako brza infiltracija (poniranje) u podzemlje kroz mrežu pukotina i kanala u stijenama, turbulentan protok te izravna veza između površine i podzemne vode. Ovo potonje znači da se vjerojatno onečišćujuće tvari ne mogu razrijediti (razvodniti) prolaskom kroz različite vrste stijena pri svom kretanju prema krškim dubinama, već mogu dosegnuti podzemnu vodu sa svim svojim potencijalom onečišćenja, čime snažno utječu na kvalitetu vode. Premda je procjena ranjivosti krških vodonosnika iznimno složena zbog niza čimbenika koji otežavaju potpuno razumijevanje hidroloških aspekata sudbine onečišćujućih tvari, sigurno se može reći da lokalna stijenska podloga, morfologija (prisutnost mreže šupljina nastalih krškim procesima) i hidrogeologija uvelike pogoduju brzom kretanju onečišćujućih tvari prema podzemnoj vodi. Stoga je lako zaključiti, što i Vještački nalaz Geotehničkog fakulteta navodi, da je vjerojatnost za pojavu onečišćenja podzemnih voda na širem području velika kroz prijenos čestica, procjednih voda i taloženje prašine.

Lokacija odlaganja otpada u Gospiću (FOTO: Europol)

Kako bi, po pravilima struke, sanacija trebala izgledati?

- Ovakva kriminalna aktivnost je sama po sebi dovoljno opasna za bilo koji okoliš, a još je ‘x’ puta opasnija kada je riječ o kršu … Krš se smatra najtežim, odnosno najzahtjevnijim medijem za sanaciju jer se krški vodonosnici međusobno razlikuju zbog svojih jedinstvenih obilježja te ih treba proučavati od slučaja do slučaja. Njihova dva važna obilježja su heterogenost i anizotropija (različite vrijednosti fizikalnih svojstava ovisno o smjeru promatranja), što hidrogeolozima i drugim istraživačima otežava modeliranje uporabom pojednostavljenih pretpostavki. U odnosu na ostale vrste reljefa, krš ima najsloženije strukturne sustave, što uzrokuje mnoštvo nesigurnosti i pogrešaka u računalnim modelima. Osim toga, brzina punjenja i pražnjenja krških izvora može znatno varirati zbog fluktuacije razine podzemne vode uzrokovane hidrološkim događajima ili sezonskim varijacijama. Prije bilo kakvog tehnološkog pristupa sanaciji, prvo je potrebno provesti sanacijska istraživanja u smislu utvrđivanja krških hidrogeoloških uvjeta, definiranja prirode i opsega onečišćenja podzemnih voda te procjene rizika po ljudsko zdravlje i okoliš. Poznavanje sudbine i prijenosa onečišćujućih tvari u krškom okolišu ključno je za prijedlog konceptualnog modela sanacije koji obuhvaća putove između onečišćenih podzemnih voda i receptora, odnosno primatelja kao što su flora, fauna i ljudi. Općenito, u krškim područjima potrebno je predvidjeti prisutnost sustava protoka koji se ne može u potpunosti objasniti uobičajenim hidrogeološkim metodama kao što su potenciometrijsko kartiranje, hidraulička ispitivanja piezometarskih bušotina ili računalnim modeliranjem. Prikupljanje ovih podataka obično zahtijeva složeni multidisciplinarni pristup koji, primjerice, uključuje uporabu naprednih i skupih metoda istraživanja kao što su izotopna trasiranja tokova vode, digitalno geofizičko kartiranje, ispitivanje zidova bušotina primjenom specijalnih ekspandirajućih gumenih naprava nalik mjehurima te višeslojni monitoring (praćenje) podzemnih voda. Sveukupno, krški vodonosnici imaju najsloženije ponašanje u usporedbi s drugim vrstama vodonosnika. Zbog visoke propusnosti, oni su uvijek (po definiciji) skloni onečišćenju. Stoga, uporaba različitih istražnih metoda u krškim vodonosnicima i njihovim međusobnim odnosima s površinskom vodom i površinskim tlima nosi sa sobom izvjesne nesigurnosti. Uporaba raznih terenskih i laboratorijskih tehnika u svakom pojedinom slučaju te prikupljanje dovoljne količine podataka je iznimno skup postupak, ali to uvelike poboljšava razumijevanje nekog krškog vodonosnika. Iz perspektive održiva razvoja, utjecaji na okoliš, gospodarstvo i društvo prvenstveno su posljedice onečišćenja vode te stoga treba posvetiti posebnu pozornost očuvanju vodnih resursa, pogotovo u kontekstu sveprisutnih i golim okom vidljivih klimatskih promjena.

U javnosti se u kontekstu slučaja u Gospiću puno govori o takozvanim „vječnim kemikalijama“ – PFAS spojevima, koji su prisutni u podzemnim vodama nizvodno od odlagališta. Možete li ukratko objasniti koje opasnosti ovi spojevi predstavljaju za okoliš i zdravlje ljudi?

- PFAS-i migriraju kroz krški teren izuzetno brzo u usporedbi s običnim (pjeskovito-glinovitim) tlom i stijenama. Budući da u krškim objektima (pojavnim oblicima) poput vrtača, pukotina i podzemnih kanala nema prirodne filtracije vode kao u pjeskovito-glinovitim stijenama i tlima, onečišćena voda može putovati kroz njih brzinama raspona od nekoliko desetaka do nekoliko stotina metara na sat. PFAS-i mogu opstati u kršu gotovo unedogled, nekoliko desetljeća pa i tisućama godina. Budući da se krš uglavnom sastoji od poroznih vapnenaca, vrtača i podzemnih kanala, voda se kroz njih kreće velikim brzinama te uz neznatno prirodno filtriranje, što omogućuje brzo širenje PFAS-ova podzemnim vodonosnicima bez da dođe do njihove razgradnje. Ljudi izloženi PFAS-ima iz okoliša ne obole odjednom, tj. simptomi ili dijagnosticirana zdravstvena stanja rijetko se pojavljuju odmah. Umjesto toga, zdravstveni rizici razvijaju se tijekom godina ili desetljeća kontinuirane izloženosti, jer se te kemikalije sporo nakupljaju u tijelu i potrebne su godine da se izluče (izbace) iz tijela. Općenito, PFAS-i mogu ostati u okolišu zauvijek jer se jako teško razgrađuju. Mogu se akumulirati u izvorima vode i tlu, odakle mogu ući u ljudske i životinjske organizme putem kontakta ili gutanja. Jednom kada uđu u tijelo, ove kemikalije mogu ometati hormone i druge bitne tjelesne funkcije. Dugotrajna izloženost čak i niskim razinama PFAS-a povezana je s ozbiljnim zdravstvenim problemima, uključujući rak, neplodnost, urođene mane, poremećaje imunološkog sustava, probleme sa štitnjačom, endokrine poremećaje, oštećenje jetre, oštećenje bubrega, pogoršanje astme, pretilost i drugo.

Učinci izloženosti PFAS-ima na ljudsko zdravlje (FOTO: Wikimedia)

Koje su općenito opasnosti po zdravlje od ovakve vrste otpada?

- Pozvat ću se na znanstveni članak koji koristi izraz „trokut smrti“, prvi put spomenut u časopisu The Lancet Oncology, a odnosi se na istočno područje regije Kampanija u južnoj Italiji koja ima jednu od najgorih praksi ilegalnog odlaganja otpada. Riječ je o desetljećima brojnih studija o štetnim učincima na ljudsko zdravlje u tom području, čiji su oprečni rezultati te pristranost u medijskoj komunikaciji izazvale mnoštvo sumnji, tjeskobu i zdravstvene uzbune. Sveukupni dostupni znanstveni i stručni nalazi ukazuju na moguću dugoročnu ulogu otpada temeljem pozitivne korelacije s ishodima kao što su smrtnost od raka jetre i pluća te kratkoročnih učinaka povezanih s otpadom (manje od jedne godine), što je potvrđeno korelacijama s kongenitalnim malformacijama, sve kao posljedica nedostatka mjera sanacije onečišćenih lokacija te ustrajno lošeg gospodarenja otpadom sve do danas. Jedan drugi znanstveni članak jasno navodi da ilegalno odlaganje opasnog otpada ima znatnih posljedica po ljudsko zdravlje. Ekološke i geografske studije izvješćuju o povećanom riziku od raka pluća kod muškaraca i žena, raka mokraćnog mjehura kod oba spola, leukemije kod muškaraca, dječje leukemije, raka jetre kod muškaraca, raka prostate, raka želuca kod oba spola, raka maternice, raka rektuma, raka dojke, perinatalne smrtnosti i urođenih mana.

Što općenito savjetovati po pitanju zbrinjavanja otpada?

- Glede zbrinjavanja otpada, koje je goruća tema današnjice, nužno je potrebno pratiti lanac onečišćenja idući od proizvođača otpada do konačne isporuke što bi moglo znatno smanjiti ekološke zločine. Naime, s obzirom na to da industrijski otpad može još uvijek imati određenu ekonomsku vrijednost, on ne mora nužno biti otpad, ovisno o njegovoj kvaliteti i lakoj dostupnosti tržišta za njega. Međutim, industrijska i javna svijest moraju se usmjeriti na obradu/odlaganje otpada i njegovo smanjenje. Jasno je da ponovna uporaba i sprječavanje onečišćenja ne samo da mogu smanjiti stvaranje otpada, već i očuvati prirodne resurse. Osim toga, kampanja podizanja javne ekološke svijesti treba biti svakodnevica već na školskoj razini, uglavnom usmjerena na uvođenje praksi recikliranja, a tome će pogodovati postavljanje što više odgovarajućih spremnika za reciklabilni otpad duž ulica i unutar javnih i privatnih zgrada.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Inicijativa "Gospić je naš grad"

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.