Je li vrućina svemu kriva? Ili mnogo posla oko selektiranja filmova za predstojeći Motovunski festival? Ili je ipak nešto treće nagnalo Juricu Pavičića da svom kolegi filmskom kritičaru Damiru Radiću zaprijeti da će mu "prvom prilikom balkanski razbiti nos"? Što je uzrok ovakvim prijetnjama i je li šaketanje ostalo samo na riječima, saznajte pod

U Hrvatskoj izlazi jedan, ali vrijedan stručni filmski časopis kojemu je ime Hrvatski filmski ljetopis. U 41. broju toga časopisa Damir Radić prilično se kritično osvrnuo na urednički rad Jurice Pavičića na hrvatskom izdanju knjige Daniela J. Gouldinga "Jugoslavensko filmsko iskustvo". Nije prošlo dugo, i evo nama novog 42. broja rečenoga časopisa, u kojemu Pavičić odgovara na kritiku prijetnjom kako će Damiru Radiću "prvom prilikom balkanski razbiti nos".

S tim u vezi od Radića dobismo cirkularno pismo koje je on poslao na više adresa, a u kojemu se osvrće na Pavičićevu prijetnju. Pa kaže:

"Dragi prijatelji, poštovani znanci, suradnici, kolege,

dopustite da vam skrenem pažnju na najnoviji, 42. broj jedinog stručnog flmskog časopisa u Hrvatskoj, Hrvatskog filmskog ljetopisa, preciznije na njegovu 191. stranicu. Na njoj je objavljeno prijeteće pismo filmskog kritičara Jutarnjeg lista Jurice Pavičića, upućeno potpisniku ovog maila, u kojem dotični poručuje da će mi "prvom prilikom balkanski razbiti nos". (Pavičićev citat). Prijetnja je naravno smiješna, što je jasno svakom tko ima elementaran uvid u Pavičićevo psihofizičko stanje, ali je iznimno korisna za razumijevanje psihološke strukture još jednog pripadnika birtijske bratije nazivane FAK, utorkaši, četvrtkaši i kako sve ne. Ispod ljušture zagovornika "građanskog morala" razotkriva se silna čežnja za mužjačkim mačo identitetom osobe kojoj on nije bio suđen. Žalosno, ali istinito i još jedan dokaz duboke patrijarhalnosti koja vlada unutar odnosnog birtijskog kružoka, a kojoj je podlegao i nekad ugledni kritičar u želji da 'postmodernističku sterilnost' koja ga je krasila u studentskim danima zamijeni tough guy poetikom, kako bi bio prihvaćen u mužjačkom čoporu kojem se pridružio. Koji je povod takve Pavičićeve reakcije? Moja, u prethodnom broju Ljetopisa objavljena, kritika njegova (diletantskog, a djelomično i moralno upitnog) uredničkog posla na hrvatskom izdanju knjige Daniela J. Gouldinga "Jugoslavensko filmsko iskustvo". S prijetećim pismom Jurice Pavičića pokazalo se da filmska scena u Hrvatskoj ne zaostaje za kazališnom, i da su bahatost i siledžijske namjere (u ovom slučaju te su namjere doduše tek iluzije) jako rasprostranjene, čak i tamo gdje ih možda ne bi očekivali.

Također, koristim ovu priliku i za jednu ugodnu vijest. Na jučerašnjoj skupštini Hrvatskog društva filmskih kritičara dodjeljena mi je godišnja Nagrada "Vladimir Vuković" za najbolje filmskokritičarsko djelovanje u 2004. godini.

Unaprijed zahvaljujući na vašim iskrenim čestitkama,

srdačno vas pozdravljam,
kao i uvijek vaš
Damir Radić"

Da pojasnimo: Damir Radić je u svom tekstu u 41. broju Hrvatskog filmskog ljetopisa ustvrdio kako je Jurica Pavičić pri uređivanju Gouldingove knjige izostavio svoje ime kao autora teksta 'Filmski nož u leđa' kojega, uz tekstove Branke Somen i Alemke Lisinski, Daniel J. Goulding navodi kao primjere tekstova koji su početkom 90-tih politički kritizirali Zafranovića. Radić je isprovocirao Pavičića pitanjem radi li se o uredničkom 'grijehu činjenja' ili 'grijehu propusta', što je uzrokovalo već spomenut prijetnju.

Srećom, šaketanje je ipak ostalo samo na riječima, jer su se Radić i Pavičić susreli na konferenciji za tisak povodom predstojećeg Motovunskog festivala, pri čemu je bilo kakav međusobni kontakt - izostao.