Kako funkcionira svjetska diplomacija? Važan komadić odgovora na ovo pitanje možete naći u obimom i značajem velikoj knjizi jugoslavenskog diplomata Veljka Mićunovića, jednostavno naslovljenoj - Moskovske godine 1956 - 1958. Iz knjige vadimo dnevnički zapis koji na primjeru gostovanja persijskog šaha u Moskvi opisuje jednu od sovjetskih diplomatskih taktika. Knjiga je, inače, svojevrsna preteča WikiLeaksa. Njezina objava izazvala je veliko nezadovoljstvo Sovjeta te više nego respektabilno odjeknula u cijelom svijetu.

Moskva, 22. juli 1956. godine

Ovih dana bio je kod mene na ručku V. V. Kuznjecov, prvi zamjenik ministra inostranih djela SSSR-a. Kuznjecov mi je govorio o nekim interesantnim detaljima u vezi nedavne posjete persijskog šaha. Rusi su mu priredili i neka iznenađenja u namjeri da ga impresioniraju tehničkim i naučnim napretkom SSSR-a, odnosno sovjetskom vojnom snagom. Vojna sila je, na žalost, još uvijek prvi korisnik i glavni pokazatelj razvoja nauke i tehnike i u SSSR-u.

Ovdje su persijskom šahu pokazali pri kraju boravka, na "tajnoj" priredbi u Kremlju, film o probnoj eksploziji sovjetske hidrogenske bombe. Šahu su prethodno rekli samo da će vidjeti sovjetski dokumentarni film o dostignućima u SSSR-u "u oblasti nauke". Zatim su Rusi tražili maksimalnu tajnost i molili persijskog šaha da sa sobom ne vodi više od dva do tri lica, da će sa sovjetske strane biti prisutan jedan ili dva čovjeka, da je sve izuzetno povjerljivo i da oni to prikazuju šahu kao suverenu susjedne zemlje.

Prema Kuznjecovu šah je bio prosto "poražen" kada se film završio nije bio u stanju da prikrije svoje uzbuđenje i potreseno je ponavljao kako svi moramo da se borimo za mir, da je novi rat nezamisliv jer je to opšta katastrofa i sl. Prema Kuznjecovu izgleda mi da je ovaj film djelovao jače na persijskog šaha nego nedjelja dana pregovora u Moskvi.

Nijesam rekao Kuznjecovu da su i nama, Titu i Jugoslavenima, pokazali isti ovaj film prošlog mjeseca. I prema Titu Rusi su postupili na sličan način. Meni lično su govorili kako se radi o tajnoj i strogo povjerljivoj stvari, pa su od mene tražili da s Titom prisustvuju još svega dva ili tri Jugoslavena, a da ja mogu prisustvovati kao član CK SKJ, što sam shvatio da ne bih mogao prisustvovati "kao diplomata". Mi smo stvarno ovo cijenili kao neki poseban znak povjerenja prema Jugoslaviji. Iz razgovora s Kuznjecovom vidim da Rusi prikazuju ovaj isti film, u sličnoj režiji, i drugim svojim visokim gostima.

Mislim da ova nova sovjetska diplomatska tehnika može dati rezultate. U toku noći visokim inostranim gostima prikazuju u Kremlju, kao strogo povjerljivo, filmove o eksplozijama sovjetske hidrogenske bombe, a sjutradan sa tim istim gostima vode razgovore o međusobnoj saradnji i očuvanju mira.  

Veljko Mićunović (Moskovske godine, str. - 111)