Napuštena i jeziva, ali fascinantna mjesta - Nuklearna baza Balaklava

Ivor Car

11. studenog 2010.

Napuštena i jeziva, ali fascinantna mjesta - Nuklearna baza Balaklava

Planeta Zemljana danas je prepuna neobičnih mjesta, a u seriji tekstova koji će uslijediti na Lupigi predstavit ćemo vam neka od njih. Ona od kojih vas jednostavno hvata jeza, dok istovremeno ostavljaju nadrealan dojam veličanstvenosti i redom su djelo ruku Zemljana, koji su ih zbog raznih okolnosti napustili. Seriju o tim napuštenim veličanstvenim zdanjima otvorit ćemo s otpisanom nuklearnom podmorničkom bazom skrivenoj u utrobi brda na obali Crnog mora, a koja danas nema baš nikakvu budućnost

U zavučenom zaljevu Crnog mora, u gradu Balaklava, nedaleko ukrajinskog Sevastopolja, moćna sovjetska armija za vrijeme Hladnog rata od ratne je luke odlučila napraviti monumentalno podzemno zdanje – nuklearnu podmorsku bazu. I napravila ju je, podrazumijeva se, uz enormna novčane troškove. Konstruirana je da „preživi“ i najjači tada mogući atomski udar, od kojeg se u nju moglo skloniti tri tisuće duša i normalno živjeti 30 dana.

Kada je Hladni rat utihnuo, luka je počela gubiti na važnosti i postajala nepotrebni balast, a kada se poslije još par godina dogodio kolaps SSSR-a, ruska je vojska napustila bazu, povukavši sa sobom i nuklearne podmornice i brodove. Zadnja podmornica zaljev je napustila 1996. godine. Do tada je Balaklava bila jedno od najmisterioznijih mjesta u SSSR-u. Pristup bazi, naravno, običnim smrtnicima nije bio moguć. Već kilometrima oko nje bile su  postavljene stražarske pozicije, a pristup morem bio je blokiran složenom mrežom podvodnih mina. Zanimljivo, podmornice se nisu proizvodile niti blizu Balaklave već su vlakovima vožene do Crnog mora i puštane u „promet“.

Cijelo područje, zajedno s gradom, bilo je obavijeno velom tajne i poprilično izolirano od ostatka krimskog poluotoka. Nije svatko mogao živjeti u Balaklavi, a gotovo cjelokupno stanovništvo bilo je zaposleno u bazi. Posjete tom gradu bile su zabranjene čak i bližoj obitelji mještana, iako je postojala mogućnost procedure dobivanja dozvole za posjet. U narodu su se, kako to biva, desetljećima prenosile svakojake priče o tajnama koje se skrivaju ispod golemih stijena, a iz kojih su nastajali mitovi. Niti danas sve misterije ovoga monstruma nisu zasigurno utvrđene.

Ukrajinska vlast, nakon bijega ruske vojske, perspektivu u golemoj bazi više nije vidjela, pogotovo s obzirom na nezanemarive troškove njenog održavanja, a uslijed neumoljivih tranzicijskih procesa koje su pogodile Ukrajinu znatno snažnije nego li države bivše Jugoslavije.

Danas je sklop podzemnih tunela sasvim napušten (središnji tunel u utrobi brda dugačak je gotovo 600 metara), a tek manji dio, nekadašnje skladište streljiva, prenamijenjen je u Vojni pomorski muzej, dok ostatak ruinirane baze poluilegalno pohode avanturisti iz cijelog svijeta, fascinirani hladnoratovskom ostavštinom. Iako bi se dalo pretpostaviti da Rusija, koja i dalje nemilice ulaže u vojnu industriju i naoružanje, može imati interes obnoviti bazu u dogovoru s ukrajinskim vlastima, s obzirom da je Crno more važna strateška točka, takvo što se ipak neće dogoditi. Naime, današnja ratna plovila prevelika su za dimenzije izgrađenih tunela i s njima bi bilo nemoguće manevrirati.

 

 

 

 

 

 

 

 



FOTO: Городок Балаклава